Ljudi koji žive uz rijeke kroz život obično koračaju u jedinstvenom tempu, okruženi bojama, okusima i mirisima natopljenima stoljetnom tradicijom predaje. Za ljude koji žive uz Dravu, jednu od posljednjih divljina u zemlji, to pravilo osobito vrijedi. Ne vjerujete nam?

Jeste li ikad pomislili da na samo nekoliko desetaka kilometara zračne udaljenosti možete doživjeti nedirnutu divljinu džungle, s jedne strane, i veličanstvenost pustinjskih dina, s druge? Jer upravo ćete to pronaći zaputite li se u veličanstvenu Podravinu, često zapostavljeni kraj Lijepe Naše, koji u svojoj utrobi skriva neke od najzačudnijih slika u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ili ste misli da bi svjetski čuveni naivni umjetnici svoje fantazmagorične pejzaže mogli krojiti bez inspiracije koju crpe izravno iz svoje živopisne okoline?

Pridružimo li toj računici još prstohvat nevjerojatno slojevite gastronomije, šačicu nezaboravne gostoljubivosti i zvučnu kulisu tradicije, stižemo na naše današnje odredište.

Od džungle do pustinje

Guste šume Podravine, u kojima se krošnje spajaju poput svoda tajanstvene džungle, čuvaju srce ove zelene ravnice. Vijugajući meandri, razbacani sprudovi i vlažni travnjaci svjetlucaju pod suncem kao da skrivaju pradavni svijet. Rijeka Drava, za koju se kaže da je najbogatija ribom u Hrvatskoj, slobodno se probija kroz idilični krajolik, stvarajući pejzaž koji oduzima dah. Nije ni čudo što ovaj zeleni mozaik nazivaju hrvatskom Amazonom - on je živi podsjetnik na divlju raskoš prirode kakva je nekad vladala cijelim kontinentom.

Na ušću Mure u Dravu, u zaštićenom zoološkom rezervatu Veliki Pažut, priroda još diše svojim iskonskim ritmom. Ovdje, u jednom od posljednjih očuvanih nizinskih riječnih sustava Europe, rijeke oblikuju i obnavljaju staništa - dosad ih je zabilježeno čak 75. Svaka promjena toka, svaka poplava i svako novo korito donose život: rijetke i ugrožene vrste flore i faune ovdje nalaze utočište, a nebo nad Podravinom krasi više od 200 vrsta ptica. Ljeti možete vidjeti prizor koji je gotovo nestvaran: linija na kojoj se Mura i Drava susreću postaje jasna, stvarajući dvobojnu rijeku - mutno smeđu Muru i bistru, plavu Dravu - kao da se dva svijeta spajaju u jednom trenutku.

No prirodna raznolikost Podravine ne očarava samo vodom i šumama nego i pijeskom, koji je nekoć bio neprijatelj, a danas je simbol posebnosti. Hrvatska Sahara, kako nazivaju podravske pijeske, stoljećima je nosila različita imena, od Đurđevačkih pijesaka do zlokobnog naziva "krvavi peski". Taj je naziv podsjetnik na vrijeme u kojem su vjetrovi nanosili pijesak u kuće i polja, a lokalno stanovništvo borilo se s prirodom sadnjom šuma i biljaka kako bi je ukrotilo. Njihova upornost stvorila je današnji krajolik: pitom, a opet divlji, jedinstveni spoj šuma, rijeka i pustinjskih pejzaža koji Podravinu čine jednim od najpoetičnijih prirodnih kutaka Hrvatske.

Tradicija koja grije dušu

A kad smo već kod legendi, u ovom je kraju vjerojatno najpoznatija priča o zabranjenoj ljubavi profinjene plemkinje i neodoljivoga kmeta zanosne ljepote. Još jedna priča koja svjedoči o neraskidivom spoju mađarske i hrvatske kulture uz obale rijeke. U Rasinji, tako, i danas živi legenda o barunici Lily, djevojci neviđene ljepote koja je zavoljela skromnog seljaka Matka nakon što ju je spasio u šumi. Njihova je ljubav bila tajna, no kad je otac Ferdinand doznao, ubio je Matka i zatočio Lily u kulu. Slomljena tugom, brzo je iskopnjela, a mještani vjeruju da njezin duh i danas luta šumama i obalama, dozivajući izgubljenu ljubav.

Dvorac Inkay još bdije nad krošnjama starih stabala i jekom s površine uspavanog jezera, a predstavlja nezaobilazno odredište za ribiče i ljubitelje ribljih specijaliteta. Nevezano za to tražite li najbolji recept za glasovitu deliciju šarana na rašljama, čije ćete iteracije pronaći duž Drave, ili ste u potrazi za najukusnijim fiš paprikašem u svom životu, s izletom u Podravinu nećete pogriješiti.

Nekoć skroman obrok ribara i seljaka uz rijeke, fiš paprikaš se priprema od svježe ulovljene ribe i jednostavnih sastojaka u velikim kotlićima na otvorenoj vatri. U spoju s lukom, češnjakom i vinom nastaje bogat i aromatičan gulaš koji je s vremenom prerastao iz svakodnevnog obroka u simbol lokalne gastronomije i druženja. Za pripremu se koriste različite vrste riječne ribe - najčešće šaran, som, smuđ ili štuka, često i u kombinaciji radi punijeg okusa, a riba se kuha cijela kako bi se sačuvala autentičnost. Danas fiš paprikaš prenosi okus regije i duh zajedništva: jednostavno jelo snažnoga karaktera koje u svakom zalogaju čuva priču o rijekama, ljudima i tradiciji što traje stoljećima.

Pečeni šaran na rašljama | Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL/Ilustracija

Gostoljubivost utkana u gene

Karakteristični miris vrhunske paprike, bilo slatke ili ljute, grije duh i dušu duž cijele Podravine, a u svakom selu krije se posebna kobasica čiji jedinstveni začinski rukopis upravo paprika čini prepoznatljivim, dajući joj i miris i boju. Prema pričama starijih, hladni zimski mjeseci nekad su bili vrijeme "kobasicijada" - zajedničkih okupljanja obitelji i susjeda radi pravljenja kobasica. Uz kotlove, dim i smijeh prenosili su se tajni recepti s koljena na koljeno, a onaj tko je znao pogoditi savršen omjer češnjaka i papra s ponosom je nosio titulu "majstora kobasica" cijele župe. Ta je tradicija bila više od kulinarskog umijeća - bila je čin zajedništva i dio identiteta svake podravske obitelji.

A znate li što su pajdaši? U Podravini "pajdaši" znače prijatelji, a "pajdašija" označava duboko, gotovo sveto prijateljstvo koje se njeguje s posebnom toplinom i vremenom. Taj se duh zajedništva ogleda i u gastronomiji, gdje "pajdaši" označavaju jednostavno težačko jelo koje se nekad nosilo u polje u pinklecu - zamotuljku koji je pratio svakog radnika kroz dan. U njemu se nalazio pravi kraljevski objed usred polja: komad tvrdog sira ili prgice, špek, kobasica, glavica luka, kruh kuružnjak i kupica vina. Sve što je čovjeku trebalo za okrepu bilo je tu, spremno za dijeljenje među prijateljima.

Slatke tajne pravih majstora

Jesen u Podravini donosi i mirisnu slatku tradiciju - gibanicu. Ova slastica priprema se od bundeve, svježega kravljeg sira, maka, grožđica i vrhnja, a tijesto se razvlači rukama i puni slojevima bogatog nadjeva. Gibanica se najčešće peče u vrijeme u kojem buče dozrijevaju, pa njezina priprema postaje obiteljski običaj koji okuplja generacije. U svakom domu recept ima svoje male tajne: negdje dodaju više maka, drugdje više grožđica, no svugdje vrijedi isto pravilo, tijesto mora biti tanko poput platna, a nadjev sočan i mirisan.

Uz sva jela podravske kuhinje, pa tako i uz pajdaše, neizostavno ide i dobro vino. Gdje god se zatekli u Podravini, dočekat će vas čaša lokalne graševine, pinota ili sauvignona, vina boje starog zlata, pitka i mirisna, savršeno usklađena s bogatim, zasitnim okusima središnje Podravine. A često će uz njih doći i kap domaće rakije jer u ovim krajevima svaki zalogaj i gutljaj nose priču o prijateljstvu, gostoprimstvu i načinu života koji spaja ljude.