Kad nestane struje, oni izlaze na teren: Priča o ljudima koji vraćaju svjetlo u domove
U izazovnim uvjetima poput snježnih oluja i ljetnih požara radnici HEP-a neumorno rade na održavanju elektroenergetske mreže. Njihova predanost i stručnost osiguravaju da svjetlost i energija uvijek budu dostupni
Većina nas gotovo nikad ne razmišlja o električnoj energiji. Pritisnemo prekidač i svjetlo se upali. Kuhalo zakipi, punjač napuni mobitel, televizor zasvijetli i život ide dalje, bez zadrške i bez pitanja. Struja je postala nešto toliko svakodnevno da je primijetimo tek kad je nema. Tad kuća odjednom utihne. Ulica se zamrači. Ekrani se ugase. Hladnjak prestane tiho brujati, a grad na trenutak izgleda kao da je zaspao.
I tek tad shvatimo koliko je naš svakodnevni život povezan s jednim sustavom koji gotovo nikad ne vidimo, ali i s ljudima koji ga održavaju. Negdje daleko od naših domova, na stupovima uz ceste, u šumama, na planinskim putovima ili uz more, postoje ekipe čiji posao zapravo počinje onda kad struje nestane.
Sustav koji primijetimo tek kad stane
Posljednjih desetak godina Hrvatska je nekoliko puta osjetila koliko priroda može biti nepredvidiva, u neku ruku i okrutna. Snježne oluje zatrpavale su planinske ceste, poplave su prekrivale ravnice, ljetni požari gutali su dalmatinsko zaleđe, a snažna nevremena rušila su stabla i stupove.
U takvim trenucima redovito strada i električna mreža - taj golemi i gotovo nevidljivi sustav koji povezuje cijelu zemlju i tiho radi svoj posao, iz dana u dan. Kad ona stane, stane i svakodnevica kakvu poznajemo.
Tad svi iznova shvatimo da je HEP mnogo više od računa koji jedanput mjesečno stiže u naš poštanski sandučić. Iza svake utičnice postoji složen sustav vodova, trafostanica i dispečerskih centara koji mora raditi savršeno usklađeno kako bi energija stigla do svakog doma, škole, bolnice ili tvornice. No još važniji od sustava su ljudi koji stoje iza njega.
Zima koja je okovala Gorski kotar
Postoje poslovi koji se rade u toplini ureda, a postoje i oni koji počinju kad vrijeme postane najlošije. Monteri HEP Operatora distribucijskog sustava spadaju u ovu drugu skupinu. Dio njihova posla uključuje izlazak na teren kad napada snijeg, kad počne oluja ili kada dim od požara zamrači obzor. Da bi popravili oštećenu mrežu i uspostavili normalan rad, probijaju se kroz različite uvjete, pa i na mjesta na koja ljudska noga rijetko kroči.
Prisjećamo se jedne od najtežih epizoda, iz veljače 2014. godine, kad je ledena oluja pogodila Gorski kotar.
Led je obavio šume, ceste i električne vodove. Grane su pucale, stabla su padala jedno za drugim, a vodovi su nestajali pod slojevima leda. U samo nekoliko dana uništeno je više od 500 kilometara električnih vodova, gotovo polovica mreže na tom području. Za ljude u kućama to je značilo hladne dane bez struje, grijanja i svjetla. Za montere HEP-a to je značilo nešto sasvim drugo: dane i noći provedene na terenu.
Penjali su se na stupove okovane ledom, probijali između srušenih stabala i pokušavali doći do mjesta na kojima je mreža bila prekinuta. Zahvaljujući njihovoj stručnosti, brzini i profesionalnosti, svjetla su se postupno ponovno počela paliti. Iako oni to ne smatraju nekim posebnim postignućem, njihov posao u takvim situacijama itekako je svima vidljiv.
Požar na Pelješcu i potresi 2020.
Zima donosi led i snijeg, a ljeto predstavlja drugačiju vrstu iskušenja. Visoke temperature, velika potrošnja električne energije i tisuće turista koji dolaze na obalu dodatno opterećuju mrežu. A kad se pojave požari, posao postaje još zahtjevniji. Požar na Pelješcu 2015. godine bio je jedan od takvih izazova.
Dok su vatrogasci branili kuće i šume, monteri su radili na sanaciji oštećenih vodova. U dimu, vrućini i iznimno teškim uvjetima pokušavali su što prije vratiti struju ljudima koji su čekali da se život normalizira.
Godina 2020. donijela je još jedno veliko iskušenje - snažne potrese koji su pogodili Zagreb, a zatim i područje Petrinje, Gline i Siska. U takvim situacijama elektroenergetski sustav mora reagirati brzo, ali i vrlo oprezno. Električnu energiju potrebno je kontrolirano isključiti, provjeriti instalacije i postupno ponovno uključivati kako bi sve bilo sigurno. Monteri su i tad hitno izašli na teren. Provjeravali su vodove, trafostanice i instalacije, obilazili sela i gradove, pazeći da se opskrba energijom stabilizira što je prije moguće. Bez velike buke i pompe, ali tiho i učinkovito.
Ljudi koji vraćaju svjetlo
Rad na elektroenergetskoj mreži zahtijeva znanje, iskustvo i veliku odgovornost. Često je potrebno obavljati ga na visini, po kiši, snijegu ili velikoj vrućini. No oni koji taj posao rade rijetko govore o njegovoj težini. Za njih je najvažnije pronaći kvar i otkloniti ga, da život nastavi teći u uobičajenom ritmu.
Upravo zbog takve predanosti njihovu hrabrost prepoznala je i udruga Ponos Hrvatske, koja im je dodijelila priznanja za pomoć nakon velikog požara na Pelješcu i nakon razornog potresa na Banovini.
Nestanak struje pokazuje važnost elektroenergetskog sustava i stručnjaka koji ga održavaju. Kad se svjetla ponovno upale, prestajemo razmišljati o vodovima, trafostanicama, ali i o ljudima koji su možda cijelu noć proveli na terenu kako bi sve ponovno proradilo. Naša je sreća što su oni uvijek tu kad zatreba te što rade svoj posao u sjeni kako bi drugima vratili svjetlost.
