Ako je neka situacija razvijena potpuno na ideji filmova i holivudskih scenarija, to je sigurno hipnoterapija. I svi znamo tu "sliku": pacijent koji leži na udobnom ležaju i žmiri dok terapeut pored njega maše satom i baca ga u stanje u kojem popuštaju sve kočnice, u kojem terapeut može birati temu, a "hipnotizirani" odgovara na sva pitanja i ne zna što će iz njegovih usta izaći.

Istina ne može biti dalje od toga, a o procesu te, još važnije, o učincima hipnoterapije razgovarali smo s Timoteom Crnkovićem, međunarodno certificiranim naprednim Erickson hipnoterapeutom (dr. Milton Erickson, dr. Rob McNeilly) te terapeutom rekurzivno-kognitivnog reprocesuiranja.  

- Pitanje 'Što je hipnoza?' čujem stalno, a gotovo uvijek dolazi iz istih poticaja: filmova, mitova i nepoznavanja stvarnog rada. Ono što ljudi zamišljaju nalik je na scene iz filmova ili serija; zabavno je to gledati, ali je daleko od onoga što se zbiva u praksi. Otprilike je to kao da o svemiru zaključujemo na temelju crtića.

- U stvarnom radu riječ je o vrlo usmjerenom i dubokom hipnotičkom razgovoru. Precizna pitanja i promjene fokusa otvaraju prostor u kojem osoba počinje uviđati veze i uzroke svojih problema koje možda nikad nije primijetila. Moja je uloga stvoriti uvjete da sama dođe do tih uvida, i to na način koji mijenja njezin doživljaj sebe i vlastitih iskustava. Kad osoba to doživi, postaje jasno koliko su priče o 'nesvjesnom stanju' i 'gubljenju kontrole' daleko od stvarnog iskustva. Hipnoza je, jednostavno rečeno, stanje pojačanog fokusa. Usmjerimo li taj fokus na problem, simptom ili strah, postaje zamka iz koje je teško izaći. Napadaj panike primjer je ekstremno suženog fokusa na tjelesne senzacije i misao da slijedi nešto loše. Dugotrajna tjeskoba funkcionira slično: fokus ostaje na opasnosti, neizvjesnosti i kontroli - objašnjava nam na početku Timoteo.

Cilj hipnoze nije stvoriti 'novo stanje' nego izvesti osobu iz onog u kojem je zapela

- Većina pristupa pokušava osobu 'uvesti' u neko posebno stanje kako bi stvorila promjenu. Ja polazim od nečega što se rijetko kaže naglas: vi ste već tamo. Problem vas je već uveo u stanje izmijenjenog fokusa, samo ne onoga korisnog. I zato cilj nije stvoriti novo stanje nego vas izvesti iz onog u kojem ste zarobljeni i vratiti vam prirodno stanje svijesti, u kojem izbor ponovno postoji. To je zapravo jedina hipnoza iz koje se vrijedi probuditi - pojašnjava sugovornik. 

Hipnoterapija, baš kao i psihoterapija, ima mnogo pravaca. Rad i metode ovog terapeuta temelje se na naprednoj Ericksonovoj hipnoterapiji - pristupu koji se odvija kroz razgovor, svjesnu prisutnost i aktivno sudjelovanje, a "problem" se gleda u korijenu nastanka. 

- Ericksonova hipnoterapija iznimno je kvalitetan i učinkovit pristup koji osobama s anksioznošću i strahovima može pomoći doprijeti do korijena problema, ne samo prepoznati ga nego ga mijenjati tamo gdje je i nastao. Napredna forma potpuno je prilagođena osobi i njezinu jeziku, načinu razmišljanja i osobnoj priči, koristeći metafore, priče i druge povezane modalitete. Veliku prednost daje mi privilegij što sam učio iz izravne linije znanja dr. Miltona Ericksona, tvorca konverzacijske hipnoterapije – objašnjava nam Timoteo te nastavlja: 

- Ljudi često zamišljaju da postoji gotova tehnika ili 'tretman' koji će terapeut izvesti i time ukloniti problem. Takva očekivanja proizlaze iz nerazumijevanja načina na koji podsvijest funkcionira. Promjena se ne događa zato što netko 'primijeni alat' nego zato što osoba, uz moju pomoć, dođe do mjesta na kojem je problem nastao i gdje on i danas ima smisla. Kad se to prepozna i razumije, promjena se počinje događati iznutra. 

- To može biti trenutak iz djetinjstva, izvana neupadljiv, ali iznutra presudan. Kad se promijeni 'logika' tog trenutka, mijenjaju se i sadašnje reakcije, osjećaji i ponašanja, organski. Ono što ovaj pristup čini posebno učinkovitim kod anksioznosti i strahova jest to da ne učimo 'živjeti s problemom' nego ga rastavljamo na razini na kojoj je nastao.

'Dah joj se produbio, ramena opustila, a na licu se pojavio izraz olakšanja'

Klasična terapija često ostaje u granicama svjesnog uma, analize i logike. No korijen traume, anksioznosti ili emocionalne boli obično je dublje - u nesvjesnom dijelu uma i tijela. Upravo tamo ovaj pristup dopire jer ne mijenja samo misao nego i osjećaj koji je pokreće.

- Nedavno mi je jedna klijentica rekla: 'Ne mogu vjerovati koliko sam težine nosila sve ove godine… Nikad ovo nisam doživjela u klasičnoj terapiji'. Težina koju je osjećala bila je u prsima: gusta, iscrpljujuća, poput torbe kamenja nošene godinama. U jednom trenutku njezin ju je nesvjesni um počeo otpuštati. Dah joj se produbio, ramena opustila, a na licu se pojavio izraz olakšanja.

Opisala je osjećaj lakoće, slobode, kao da je skinula sloj koji je nosila cijeli život. U ovom procesu tijelo i um spontano otpuštaju ono što više nije potrebno. To može biti duboki uzdah, spontano zijevanje ili blago podrhtavanje, znakovi da se živčani sustav prebacuje iz stanja napetosti u stanje mira i oporavka.

I tu se krije bit - prava transformacija ne mjeri se time kako se osjećate dok sjedite u stolcu kod terapeuta nego time kako živite kad ustanete iz njega. Kad se ujutro probudite i shvatite da vam tijelo diše mirnije, da misli ne kreću istim starim stazama, da situacije koje su vas prije zatezale sad prolaze bez unutarnjega grča - to je trenutak u kojem znate da je došlo do promjene. Hipnoterapija, barem ovakva kakvu ja radim, nije trenutna faza nego iskustvo koje mijenja način na koji se susrećete sa životom.

Hipnoterapija se ne bavi stanjima nego onime što do njih dovodi

Kad govorimo o "najboljim rezultatima" hipnoterapije, naš sugovornik ističe da se najbolji rezultati postižu kod problema koji se stalno ponavljaju i kod kojih osoba kaže: “Znam da nije racionalno, ali ne mogu si pomoći”.  Upravo su to stanja čiji korijen leži u nesvjesnim obrascima, a ne u svjesnoj odluci. Hipnoterapija se ne bavi stanjima nego onime što do njih dovodi. 

- Tu spadaju anksioznost, panični napadaji, fobije, emocionalne blokade, kompulzivna potreba za kontrolom, protiv pušenja… Često radim i s ljudima koji izvana funkcioniraju izvrsno, uspješni su, rade odgovorne poslove, ali iznutra osjećaju da stalno 'gore' i ne znaju stati – navodi naš sugovornik te nastavlja: 

- Primjerice, netko godinama izbjegava vožnju autocestom iako zna da je sigurna; netko ne može uživati ni u slobodnom danu jer osjeća da bi 'trebao' raditi nešto korisno; ili osjeća stalan unutarnji pritisak i potrebu da kontrolira sve iako zna da ga to iscrpljuje. 

- Hipnoterapija sama po sebi ne 'rješava' problem. Ključan je trenutak u kojem osoba prestane boriti se sa simptomom i počne ga promatrati kao signal. On je često nastao kako bi vas zaštitio ili pripremio na nešto. Problem nastaje kad se poruka tijela proglasi problemom i počnemo je potiskivati, kontrolirati ili napadati vanjskim alatima. U radu je cilj pronaći zdrav način da se svrha simptoma ispuni, tako da signal više nema razloga postojati. Kada do toga dođe, promjena se prirodno javlja. Cilj ne bi trebao biti naučiti živjeti s problemom nego živjeti bez njega jer ste uklonili ono što ga je cijelo vrijeme pokretalo.

Napadaji panike, anksioznost, tjeskoba... 

- Stanja poput visoke anksioznosti, tjeskobe, povremenih ili stalnih napadaja panike mogu biti strašno neugodna te ustvari izgledaju kao neprijatelj, no u srži gotovo uvijek takva stanja imaju svrhu – ističe naš sugovornik te nastavlja:

- Naša podsvijest djeluje s pozitivnom namjerom iako način na koji to radi danas stvara strah, nelagodu ili ograničenja. Kod paničnog napadaja to može biti pokušaj da vas zaštiti od preopterećenja, da vas naglo 'zaustavi' jer niste stali sami ili da vas udalji od situacije koju nesvjesno povezuje s opasnošću. Problem počinje kad se reakcija javlja tamo gdje realne prijetnje nema. Od tada počinje borba protiv vlastitih unutarnjih mehanizama, i to je trenutak u kojem se problem učvršćuje.

- Mehanizam je isti kao kod fizičkog bola. Kad vas zaboli zub, nitko razuman ne odluči 'naučiti živjeti s tim' ili 'prihvatiti bol'. Možda privremeno popijete tabletu, ali svi znaju da pravi posao počinje tek kad posjetite stomatologa, prestanete jesti slatko i počnete brinuti o higijeni zuba. Kod paničnih napadaja i tjeskobe trebalo bi biti jednako logično dok ne riješite ono što ih stvara, svako 'upravljanje' njima donosi samo privremeno olakšanje. I tu nastupa 'hipnoza'; kroz hipnotički rad pronalazimo resurse, otpetljavamo uvjerenja, procesuiramo potisnute emocije i razrješavamo unutarnje konflikte koji su godinama ignorirani. Kad se svrha simptoma ostvari, podsvijest ga sama gasi jer on više nema funkciju. To nije kontroliranje napadaja nego prestanak potrebe da do napadaja uopće dođe.

Timoteo je, među ostalim, osmislio tehniku Rapid Mental Reset, koja spaja naprednu hipnoterapiju i metode brze unutarnje transformacije. Program se potpuno prilagođava osobi, i to njezinu jeziku, načinu razmišljanja i osobnoj priči, s ciljem dolaska u najkraćemu mogućem roku do mjesta na kojem je simptom nastao.

- Volim ovu tehniku objasniti na primjeru vlage u stanu. Mrlja na zidu sama po sebi nije problem, ona je znak da nešto iza površine ne štima. Možete je prebojiti i privremeno će izgledati bolje, ali će se vratiti. Prvi korak je otkriti pravi, stvarni problem, bilo da je to puknuta cijev, rupa na krovu ili nešto treće, i to riješiti. U ljudskom umu ta 'puknuta cijev' može biti potisnuta emocija, staro uvjerenje, nedobiven zagrljaj ili nedovršena situacija koja još troši energiju i milijun drugih mogućnosti radi jedinstvenog života svakog čovjeka. Kad se to razriješi i svrha simptoma ostvari na zdrav način, stanje se mijenja. Rezultat nije samo olakšanje nego pronalazak vlastitih resursa i vraćanje izbora, mogućnosti da reagirate svjesno, a ne prema automatizmu koji vas je vodio godinama. Kad se izbor vrati, život više ne diktiraju simptomi ili dane etikete nego vi sami. 

Najveća nagrada? Kad se nekome vrati osjećaj unutarnje slobode i izbora

Kao i s većinom ljudi koji u jednom trenutku odluče baviti se terapijom te pomoći drugima da se lakše nose s izazovima modernog doba, Timoteo je također nekada došao do točke u kojoj nije znao zašto mu se neke stvari "događaju" i odakle se javljaju simptomi koje nitko ne može smjestiti. 

- Tim putem nisam krenuo samo iz profesionalnog nego i iz osobnog razloga. Doživio sam trenutak u kojem je jedna 'kap prelila čašu', pojavili su se simptomi za koje nisam mogao ni zamisliti da su mogući, poput somatske temperature s emocionalnom pozadinom. Kao i mnogi moji klijenti danas, prošao sam razne medicinske preglede i pokušao različite pristupe. Neki su donosili privremeno olakšanje, ali simptom bi se vratio ili pretvorio u novi. U intenzivnoj potrazi za rješenjem naišao sam na svojeg današnjeg učitelja, dr. McNeillyja. Vlastito iskustvo inspiriralo me da produbim znanje, shvativši koliko ono što se često nudi kao odgovor na pitanje 'Što je hipnoterapija?' ostaje površno i ograničeno, pa čak i kod mnogih stručnih osoba - otkriva nam sugovornik te nastavlja: 

Timoteo Crnković |

- Najveća mi je motivacija trenutak u kojem se nekome vrati osjećaj unutarnje slobode i izbora, kad više ne reagira iz straha nego iz mira. I uvijek ističem: bez obzira na rezultate, hipnoterapija je komplementarna ili suplementarna potpora. Ako postoje medicinski ili psihijatrijski aspekti problema, važno je da se osoba prvenstveno javi stručnjaku iz tih područja. Jedino je to odgovoran i cjelovit pristup - završava Timoteo.