Financijske zablude: Koje su najveće pogreške koje radimo?
Kako biste donijeli ispravne financijske odluke, prvo trebate prepoznati vlastite nedostatke i pokušati ograničiti njihov učinak. Sljedeći mitovi i zablude o potrošnji pružit će vam jasniju sliku o tome što ugrožava vaš financijski napredak
Nepostojanje osobnog proračuna mnoge građane dovodi u situaciju da na kraju mjeseca ne znaju na što im je otišla plaća. Međutim, osim loše evidencije prihoda i rashoda, postoji mnogo zabluda o financijama koje loše utječu na budžet.
To su potvrdili i posljednji podaci istraživanja o financijskoj pismenosti Hrvata, koji su pokazali da je znanje o financijama u porastu, ali ga nije pratilo dosljedno ponašanje – mnogi ne štede sustavno ili ne planiraju mirovinu. Tomu u velikoj mjeri pridonose pogreške u upravljanju financijama koje većina nesvjesno čini gotovo na svakodnevnoj razini.
Zato smo odlučili provjeriti što kažu ekonomski stručnjaci pa smo iz literature Štedopisa "Ja i novac" (Z. Galić i N. Erceg) te "Financijska pismenost i odgovorna potrošnja u svakodnevnom životu" (D. Barbić i A. Lučić) izdvojili najčešće zablude o novcu koje štete našem budžetu. Doznajte kako ih se riješiti i tako steći kontrolu nad svojom sadašnjom i budućom financijskom situacijom.
Prividna samokontrola
Možda vam se čini da imate kontrolu nad financijama, ali ako nemate mjesečni iznos koji kontinuirano odvajate u svrhu štednje, velika je vjerojatnost da samokontrola izostaje.
Naime, ljudski mozak u donošenju odluka o kupnji koristi dva načina razmišljanja: brzi i instinktivni (sistem 1) te spori i racionalni (sistem 2). Sistem 1 reagira automatski i bez mnogo razmišljanja; on je odgovoran za brze, nagonske odluke (primjerice, ''vidim novu liniju tenisica, odmah ih želim''), a sistem 2 zadužen je za promišljeno odlučivanje. Njega koristimo kad trebamo analizirati, razmisliti i ispraviti pogreške, no također zahtijeva više truda i energije, pa ga često izbjegavamo.
Nažalost, naš mozak prirodno teži lakšim i brzim rješenjima, čak i kad nisu najbolja opcija. Primjerice, u kontekstu štednje, sistem 2 trebao bi nas ''povući za rukav'' i reći: ''Nemoj sad trošiti, taj novac je za budućnost''. No budući da je lakše prepustiti se sistemu 1, često impulzivno trošimo iako znamo da bismo trebali štedjeti.
U tom slučaju riječ je o manjku samokontrole, kojemu moramo doskočiti tako što ćemo osmisliti mehanizme na osnovi kojih ćemo pobijediti sami sebe. Neke od metoda su: automatizacija štednje za crni fond ili mirovinu, nenošenje kreditnih kartica kad ne planiramo kupnju, ukidanje dozvoljenog minusa, usmjeravanje novca na štedni račun trajnim nalogom i slično.
Lažna ušteda
Mentalno računovodstvo pojam je iz bihevioralne ekonomije koji definira način na koji psihološki organiziramo, vrednujemo i trošimo novac. Često je ta potrošnja nelogična, vođena našim unutarnjim pravilima ili ''mentalnim pretincima''. Skloni smo različito vrednovati isti novac, ovisno o situaciji.
Primjerice, mentalno računovodstvo prisutno je kad putujemo na drugi kraj grada kako bismo kupili proizvod koji je tamo povoljniji nego u trgovini koja nam je bliža. Međutim, ne uzimamo u obzir trošak putovanja i vremena do druge trgovine, koji u konačnici ne predstavlja uštedu. Naš mozak snažno reagira na osjećaj da smo ''dobro prošli”, što dovodi do neplanirane potrošnje.
No dobra je vijest da mentalno računovodstvo možemo okrenuti u svoju korist. Ono možete biti korisno u održavanju samokontrole i osobne discipline te pomagati u postizanju dugoročnih financijskih ciljeva. Tako mnogi imaju stvarne ili mentalne račune otvorene za neke bitne stvari, poput štednje za školovanje djece, ulaganja u dobrovoljni mirovinski fond ili kupnje nekretnine.
Taj ćemo novac rijetko kad potrošiti za podmirivanje manje važnih, svakodnevnih troškova jer smo mu u glavi čvrsto odredili svrhu.
Psihologija zaduživanja
Marketinški trik ''Uživaj sad, plaćaj kasnije'' može zavarati potrošače i potaknuti ih na impulzivnu kupnju stvari koje im zapravo nisu potrebne. Zato su krediti vrlo privlačni, omogućuju da nešto dobijemo odmah, a platimo tek poslije.
Ideja da ćemo danas uživati u novome mobitelu, autu ili putovanju djeluje vrlo primamljivo, a otplata u mjesecima (ili godinama) ne izgleda nam toliko strašno. Dakle, zbog trenutnog užitka stavljamo po strani brigu o budućim troškovima, što je primjer vremenskog diskontiranja. A upravo ta kombinacija može biti opasna za budžet.
Vrlo lako se možemo zadužiti zbog stvari koje nam ne trebaju, a poslije shvatimo da si možda ne možemo priuštiti nešto važnije jer novac ide na otplatu duga. Primjerice, kupnja dizajnerske torbe na kredit bez razmišljanja koliko će nas to stvarno koštati i što ćemo možda zbog toga morati žrtvovati.
Kartice kao ‘manje stvaran’ novac
Kartice preferiramo zbog njihove praktičnosti i jednostavnosti, no uz njih se veže i velik psihološki problem. Jedno je američko istraživanje pokazalo da su studenti koji su plaćali karticom ulaznicu za košarkašku utakmicu bili voljni platiti dvostruko više od onih koji su plaćali gotovinom.
Ekonomski stručnjaci objašnjavaju kako je glavni razlog ovog fenomena takozvana bol plaćanja. Istraživanja su pokazala da veću bol plaćanja (neugoda zbog rastajanja od novca) osjećamo kad plaćamo gotovinom nego karticama. Upravo zbog toga, kad plaćamo karticom, skloniji smo stvari platiti više nego kad ih plaćamo gotovinom.
Pritom je nekoliko glavnih razloga za to. Prvi je taj da gotovinu više doživljavamo kao stvarni novac, pa nam je njezino trošenje bolnije, a drugi je da se plaćanjem gotovinom od novca rastajemo u trenutku kupnje. S druge strane, pri plaćanju karticama postoji veća vremenska razlika između kupnje i plaćanja.
Vrijedimo li koliko imamo?
Među čestim zabludama u upravljanju novcem je i vjerovanje da materijalne stvari određuju našu vrijednost.
Kupnja najnovijeg modela mobitela na rate, iako stari odlično funkcionira, standardan je primjer situacije u kojoj imamo osjećaj da je kupljeni mobitel odraz naše vrijednosti. Dakle, ne kupujemo ga zbog stvarne potrebe nego zato što njime želimo pokazati tko smo ili tko bismo htjeli biti.
Ljudi često kupuju skupe stvari kako bi se osjećali važnije, voljeno ili prihvaćeno u društvu, ali kupnja iz nesigurnosti ili emocija najveći je krivac za loše financijsko stanje. Ona dovodi do toga da trošimo novac koji nemamo te se nepotrebno zadužujemo kupnjom na rate, živeći u zabludi da materijalne stvari odražavaju našu vrijednost. A u svemu tome štednja je zadnja stavka na listi prioriteta.
Imajte na umu da je proučavanje vlastitih računa i potrošačkog ponašanja prvi korak u potencijalnom rješavanju financijskih problema. Zato, ako se pronalazite u ovom, ili nekom od prethodnih scenarija, znajte da ste taj prvi korak prema boljoj financijskoj situaciji već napravili. Osvijestili ste lošu praksu, koju sad možete promijeniti da biste ponovno stekli kontrolu nad svojim financijama.
PROVJERITE SVOJE ZNANJE O FINANCIJAMA U KVIZU:
