Šansa (66, lijevo), Kaća (66) Beba (67) i Milano (66) najstariji su navijači sinjskog Alkara. Zajedno idu na utakmice još od finala Kupa bivše države 1984. "Na utakmici me privela policija, glumio sam da sam pijan', kaže Šansa
NAVIJAČKI KVARTET
Najstariji Maligani na utakmice Alkara idu već 40 godina! Od finala Kupa mi smo uvik skupa
Čitanje članka:
2
min
Mi smo mali grad i za nas je ovo veliki uspjeh. Uh, kad bismo pobijedili Split, ne bismo se trijeznili mjesec dana!
Davno je bila 1984. godine kada je sinjski Alkar igrao finale Kupa bivše države. Tada je u Metkoviću slavila sarajevska Bosna, ali mali i skoro nepoznati klub iz Sinja napravio je pravi podvig srušivši putem velikane Borac, Šibenik, Zadar...
Četiri desetljeća kasnije Alkar je opet u finalu Kupa, prvi puta u samostalnoj Hrvatskoj. Generacije igrača prolazile su, ali oni su ostajali... Oni su Šansa, Kaća, Beba i Milano, kvartet sinjskih Maligana.
- Tada nismo bili ni druga liga, a igrali smo finale. Bilo je svita za ići, ni redovne linije nisu vozile jer su svi išli za Metković. Ne znam, ne mogu usporediti baš, ali možda je ovo čak i već uspjeh jer znamo svi da životarimo, da naši domaći Sinjani neće igrati - kaže nam Mile Đapić Šansa (66), jedan od najdugovječnijih sinjskih Maligana.
Šansa, Zoran Katić Kaća (66), Tonći Marković Beba (67) i Šimun Marić Milano (66) zajedno imaju više od 260 godina i više od 200 godina navijačkog staža. Kaže stih u himni Alkara, "od finala kupa, mi smo uvik skupa".
- Uvijek smo zajedno, ta se ljubav prema klubu ne može opisati. Neki stariji navijači više nisu među nama, a puno razgovaramo s mladima, no ne mogu se neke stvari ni objasniti. Oni će zapaliti baklju, petarde, a klub nema kune.
Kaća je najemotivniji od svih i s trakom oko glave najprepoznatljiviji.
- Ona je sa mnom od rođenja, ha, ha. Nema zasićenja u navijanju, samo zadovoljstvo, ljubav. Nekad se naljutim kada suci loše sude, ali kasnije bude sve normalno, nećemo nikoga tući.
- Da, Kaća je najemotivniji od svih nas, znaju to i treneri, igrači, suci. Ljutit će se pa će kasnije doći ljubiti sve - potvrđuje Šansa, koji je u mladosti bio nogometni golman.
- Branio sam za Junak dvije sezone, ali onda se zbog posla morao odlučiti na nižu razinu da bih sve uskladio. Kasnije sam prešao na mali balun, klubovi su se doslovno tukli za mene. Inače, radio sam kao profesionalni vozač. Zbog toga nisam uspio te '84. biti na finalu, ali doživio sam sve dvoranu i ambijent.
Domaće utakmice ovi dečki ne propuštaju, bilo dobro, bilo loše.
- Dolaze nove generacije, ali mi se uvijek držimo zajedno. Išli smo zbog Alkara po cijeloj Hrvatskoj, samo za ljubav.
Pa i ako treba u zatvor!
- Bila je jedna anegdota kada me policija privela u zatvor na utakmici. Znam dobro glumiti da sam pijan i htjeli su me odvesti na alkotest, digli su se Maligani, a nisu znali da sam ja samo glumio, ha, ha - prisjeća se Šansa.
- Kako god završilo finale, slavlje će u Sinju trajati do Uskrsa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
