Ljudi na bolovanjima mjesecima i godinama, a ujutro onda po privatnim imanjima kopaju, oru i bave se svojim poljoprivredama. Od iznesenog željeza i materijala radili ograde i ukrašavali dvorista...preprodavali. Grupice i grupice stajale po brodogradilistu po sat dva sa rukama u dzepovima i držalo privatne zabavne sastanke. Osobno poznajem lika koji je 3 godine sa kracim prekidima bio na bolovanju i svo vrijeme radio kao konobar u svom kaficu. I sam se smijao i govorio "zakon firma". I sad kad nema sad su svi drugi krivi. Dok je bilo nitko nije nikoga nikad prijavio. Velika vecina je veselo jamila dok je mogla. Od uprave do portira. Samo oni jadni varioci i još manja nekolicina nemaju ni pauzu i stvarno se narade. Za veliku većinu je to bilo veselo poduzece sa sistemom još i Juge..."lako ćemo, sutra ćemo". A naručitelji ne znaju za te sisteme. I naravno uz dugogodišnje loše vođenje svega u mjenjanim upravama. Kad tad toj beleci dojde kraj. Tako da kako ste si čuvali Uljanik tako ga i imate. A i narodu cijele zemlje je vec dosta tih brodogradilišnih žalopojki.