Tajanstveni komet 3I/ATLAS dolazi iz dubina svemira, mijenja boju iz crvene u zelenu i potiče teorije o izvanzemaljskim tehnologijama! Prati ga dramatična promjena i zagonetke koje fasciniraju znanstvenike
Tech
Komentari 11
Tajanstveni komet 3I/ATLAS dolazi iz dubina svemira, mijenja boju iz crvene u zelenu i potiče teorije o izvanzemaljskim tehnologijama! Prati ga dramatična promjena i zagonetke koje fasciniraju znanstvenike
Treći potvrđeni posjetitelj iz međuzvjezdanog prostora, objekt nazvan 3I/ATLAS, izaziva pravu buru u znanstvenoj zajednici. Dok se približava Suncu, ovaj zagonetni komet ne samo da otkriva tajne o svom dalekom porijeklu, već i prolazi kroz dramatičnu transformaciju, mijenjajući boju iz crvene u zelenu, potičući time znanstvene debate i smjele teorije o njegovoj prirodi.
Sve je počelo 1. srpnja 2025. godine, kada su teleskopi sustava ATLAS (Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System) u Čileu uočili slabašnu točku svjetlosti. Ubrzo je postalo jasno da se ne radi o običnom objektu. Njegova putanja bila je ekstremno hiperbolična, a brzina od 58 km/s u odnosu na Sunce nepobitan dokaz – ovaj putnik nije iz našeg susjedstva. Došao je iz dubina Mliječne staze.
Oznaka "3I" potvrđuje njegov status trećeg otkrivenog međuzvjezdanog objekta, nakon misterioznog 1I/ʻOumuamua (2017.) i kometa 2I/Borisov (2019.). Astronomi su izračunali da 3I/ATLAS dolazi iz smjera zviježđa Strijelca. Analize njegove putanje sugeriraju da bi mogao potjecati iz tzv. "debelog diska" naše galaksije, što implicira nevjerojatnu starost od 7 do 14 milijardi godina.
To bi ga činilo starijim od našeg Sunčevog sustava, pravim kozmičkim fosilom koji nosi zapise o uvjetima koji su vladali u galaksiji davno prije nastanka Zemlje.
Ono što 3I/ATLAS čini posebno fascinantnim jest njegovo neobično ponašanje. U početku su sva promatranja pokazivala crvenkasti odsjaj, tipičan za komete čijom površinom dominira prašina bogata organskim spojevima. Međutim, snimke s početka rujna 2025. otkrile su zapanjujuću promjenu – komet je počeo svijetliti izrazito zelenom bojom.
Znanstvenici vjeruju da je ova transformacija povezana s naglim porastom emisije plina cijanida (CN) kako se komet zagrijava približavajući se Suncu. Istraživanja iz Čileu, gdje velikim teleskopom prate ovaj objekt, potvrdila su ne samo dramatičan porast cijanida, već i emisiju atomskog nikla, i to bez prisustva željeza, što je vrlo neuobičajeno za prirodne komete.
*Rana aktivnost:** 3I/ATLAS počeo je stvarati komu (oblak plina i prašine) dok je još bio daleko iza Jupiterove orbite, na udaljenosti gdje Sunčevo zračenje obično nije dovoljno jako da otopi vodeni led.
*Neobičan sastav:** Podaci s teleskopa James Webb otkrili su da je njegov sastav iznimno bogat ugljičnim dioksidom (CO₂). Omjer CO₂ i vode od 8:1 jedan je od najviših ikad zabilježenih, što objašnjava zašto je postao aktivan tako rano – suhi led (CO₂) isparava na puno nižim temperaturama od vodenog leda.
Iako velika većina astronoma smatra da je 3I/ATLAS jednostavno vrlo neobičan međuzvjezdani komet, njegove jedinstvene karakteristike otvorile su prostor i za alternativne hipoteze. Najglasniji zagovornik jedne takve je harvardski fizičar Avi Loeb, koji je već ranije sugerirao da bi 'Oumuamua mogao biti izvanzemaljska tehnologija.
Loeb ističe nekoliko "anomalija" kod 3I/ATLAS-a: njegovu početnu ekstremnu svjetlinu, neobičan potpis nikla bez željeza koji, prema njemu, može ukazivati na industrijske legure, te putanju koja je blizu ravnine po kojoj se kreću planeti našeg sustava. On postavlja pitanje je li moguće da se radi o izvanzemaljskoj sondi.
Međutim, ostatak znanstvene zajednice nudi uvjerljiva objašnjenja unutar okvira prirodnih procesa. Astronom Michael Jäger, koji je snimio njegovu zelenu komu, objašnjava da je objekt milijardama godina putovao svemirom, pri čemu je radijacija stvorila debelu vanjsku koru. Sada, kako se približava Suncu, ta kora puca, oslobađajući hlapljive plinove iz unutrašnjosti, što objašnjava i promjenu boje i razvoj repa.
Svoju najbližu točku Suncu, perihel, 3I/ATLAS doseći će 29. listopada 2025., prolazeći između orbita Zemlje i Marsa. Ne predstavlja nikakvu prijetnju našem planetu jer će nam se najviše približiti 19. prosinca, na sigurnoj udaljenosti od oko 270 milijuna kilometara.
Nakon toga, zauvijek će napustiti naš sustav, nastavljajući svoj put u tamu međuzvjezdanog prostora. Njegov kratki posjet pruža nam neprocjenjivu priliku da zavirimo u kemijski sastav drugog zvjezdanog sustava i bolje razumijemo je li naš vlastiti dom u svemiru rijedak ili uobičajen.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+