Marsove crne pruge: voda ili pijesak? Znanstvenici bliže odgovoru! Suhe lavine i vjetar glavni krivci, ali voda možda ima ulogu. Potraga za životom se nastavlja
Tech
Komentari 1
Marsove crne pruge: voda ili pijesak? Znanstvenici bliže odgovoru! Suhe lavine i vjetar glavni krivci, ali voda možda ima ulogu. Potraga za životom se nastavlja
Godinama su znanstvenike intrigirale tamne, sezonske pruge koje se pojavljuju na strmim padinama Marsa. Poznate kao "ponavljajuće linije na padinama" (Recurring Slope Lineae - RSL), ove zagonetne pojave, snimljene kamerama visoke rezolucije na letjelicama poput NASA-inog Mars Reconnaissance Orbitera (MRO), potaknule su jedno od ključnih pitanja u istraživanju Crvenog planeta: jesu li to tragovi tekuće, slane vode ili samo suhe lavine pijeska i prašine? Nakon desetljeća rasprava i preokreta, čini se da je znanstvena zajednica bliže odgovoru no ikad, piše Science Alert.
U početku, sve je upućivalo na vodu. Kada su pruge prvi put detaljno analizirane 2011. godine, njihovo ponašanje – postepeni rast tijekom toplijih mjeseci i nestajanje zimi – neodoljivo je podsjećalo na sezonske tokove vode na Zemlji. Vrhunac uzbuđenja dosegnut je 2015. godine, kada je NASA] objavila spektakularno otkriće.
Pomoću spektrometra CRISM na letjelici MRO, znanstvenici su detektirali hidratizirane soli, poput magnezijevog perklorata i natrijevog perklorata, točno na lokacijama gdje su pruge bile najšire.
Teorija je bila elegantna i obećavajuća: ove soli djeluju kao antifriz, snižavajući točku ledišta vode i omogućujući joj da teče u obliku slane otopine čak i na iznimno niskim marsovskim temperaturama, koje padaju i do -70 °C. Činilo se da smo pronašli dokaz o postojanju tekuće vode na današnjem Marsu, što je imalo goleme implikacije za potragu za životom.
Međutim, znanstveni konsenzus počeo se urušavati već nekoliko godina kasnije. Detaljna studija objavljena 2017. godine, temeljena na 3D modelima terena izrađenim pomoću moćne kamere HiRISE, otkrila je ključan detalj koji se nije uklapao u priču o vodi.
Gotovo sve analizirane pruge postojale su isključivo na padinama strmijim od 27 stupnjeva i naglo su završavale tamo gdje nagib postaje blaži. To se savršeno poklapa s takozvanim "kutom mirovanja" – maksimalnim kutom na kojem se suhi, zrnati materijal poput pijeska može stabilno zadržati prije nego što pod utjecajem gravitacije krene kliziti.
Tok tekuće vode, s druge strane, ne bi se zaustavio tako naglo i nastavio bi se kretati i na blažim padinama. Dodatni udarac teoriji o vodi stigao je 2018., kada je otkriveno da su neki od signala koji su ukazivali na perklorate možda bili lažno pozitivni rezultati, odnosno artefakti u obradi podataka instrumenta CRISM.
Dokazi u prilog suhim procesima nastavili su se gomilati. Nakon globalne pješčane oluje koja je 2018. prekrila cijeli planet, znanstvenici su primijetili značajan porast aktivnosti RSL-a.
To je snažno upućivalo na to da su vjetar i masovna mobilizacija prašine ključni faktori u njihovom formiranju. Najnovija istraživanja, koja su proveli znanstvenici poput Valentina Bickela, otišla su korak dalje. Koristeći algoritme strojnog učenja za analizu preko dva milijuna pruga na stotinama tisuća slika s MRO-a i letjelice ESA-e ExoMars Trace Gas Orbiter, stvoren je do sada najopsežniji "popis" ovih pojava.
Globalna karta pruga pokazala je da njihova pojava nije nužno sezonska i da se često podudara s događajima poput udara manjih meteoroida, lokalnih potresa (marsquakes) ili snažnih naleta vjetra koji mogu pokrenuti lavine prašine.
Iako se čini da su suhe lavine pijeska i prašine glavni mehanizam, voda možda ipak igra sporednu, ali važnu ulogu. Neki znanstvenici predlažu "hibridnu" hipotezu koja pokušava pomiriti suprotstavljene dokaze.
Prema njoj, interakcija između plitkog podzemnog leda i soli, koje su rasprostranjene na Marsu, mogla bi stvoriti mikroskopske količine "bljuzgave" slane vode na granicama zrna tla.
Ta voda ne teče niz padinu u klasičnom smislu, ali može smanjiti koheziju čestica tla i djelovati kao okidač koji pokreće velike suhe lavine. Na taj način, voda ne bi bila uzrok pruga, već katalizator koji pokreće proces.
Znanstvena priča o marsovskim prugama prešla je put od euforije zbog mogućeg otkrića tekuće vode do složenijeg razumijevanja dinamike suhog pijeska i prašine. Iako se danas čini malo vjerojatnim da RSL predstavlja staništa pogodna za život, misterij nije u potpunosti riješen.
Ove pruge ostaju dokaz da je Mars geološki aktivan i dinamičan planet, čije tajne tek počinjemo otkrivati. Zbog promjene u razumijevanju, RSL lokacije se sada smatraju manje rizičnima s aspekta planetarne zaštite, što bi u budućnosti moglo omogućiti roverima da ih istraže izbliza.
Potraga za vodom i životom se nastavlja, no sada je usmjerena na druga, obećavajuća područja Crvenog planeta.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+