Moram priznati da mi nisu jasni razlozi tolike nostalgije za bivšom državom SFRJ, pogotovo kod moje generacije i nešto starijih koji su i živjeli u njoj. Htjeli mnogi priznati ili ne, baš je Jugoslavija rodno mjesto svega onoga kaj Hrvatsku muči danas, Iako je Krađe i korupcije nesumnjivo bilo manje, ali protekcionizma i nepotizma po partijskoj osnovi svakako nije. U Jugoslaviji je IPAK bilo dosta siromaštva, čak i od druge polovice 70tih do njenog raspada. A još više htjeli priznati ili ne, na LEGALAN način NIJE bilo iz tog siromaštva izaći. Odnosno, riješiti stambeno pitanje i priuštiti si malo više od plačanja režija, hrane, odjeće i obuće upitne kvalitete. Zato su jedni odlazili van, od Austrije pa nadalje, a drugi koji su ostajali tu, hvatali su se takozvanih neinstitucionalnih metoda, odnosno; manjih i većih veza, podmičivanja, fuša sa matrijalom od poduzeća,,,, a naročito učlanjenja u ondašnju partiju, tojest SKJ iliti SKH. Zar će mi stvarno sad neko tvrditi da nije bilo tako?? Kak god bilo, U JUGOSLAVIJI su postavljeni temelji čvrsti ko granit, za ono što Hrvatsku rastura sad. Korupciju, organizirani kriminal i prije svega PROEKCIONIZAM ili NEPOTIZAM. A dokaz? Gdje bolji od činjenica da večina današnjih tajkuna pripada krugu bivših SFRJ direktora, ili su to bili njihovi roditelji, i da su takuni postali na imovinama poduzeća čiji su bili direktori.