Prije dvije godine sam rekao, fizički mogu podnijeti, ali psihički, više sam pojeden iznutra što se tiče reprezentacije. Svaki turnir mi sve teže pada, rekao je Igor Karačić koji se umirovio
EMOTIVNI RUKOMETAŠI
Maraš: 'Hvala Bogu što sam doživio ovo, sad mogu umrijeti.' Šušnja: 'Plakao sam 15 minuta'
Čitanje članka:
3
min
Umorni i iscrpljeni, ali ponosni i presretni. Desetak tisuća ljudi dočekalo je srebrne hrvatske rukometaše na Trgu bana Josipa Jelačića. Mnogima su se zacaklile oči, zaplakali su, teško je bilo zadržati emocije. Ovo je bio dan za pamćenje.
Pokretanje videa...
00:53
- Ovo je nadmašilo očekivanja, nismo mogli niti sanjati. Drago mi je što smo ujedinili naciju, da su ljudi izdvojili svoje vrijeme i došli nas podržati. Ponosni smo, ovdje stvarno nitko nije normalan. Lijepa uspomena, tko zna, možda će za 10, 15, 20 godina biti nešto slično - rekao je Dominik Kuzmanović koji nas je svojim maestralnim obranama doveo do finala.
Na dočeku je bila i učiteljica kojoj je Kuzmanović dao karte za utakmicu protiv Mađarske.
- Ostaju neke uspomene, osjetio sam se i baš mi je drago nakon svega. Ovo je moj najdraži trenutak cijelog prvenstva.
A svaki trenutak ovog dočeka upijao je Igor Karačić. Njemu je ovo bio posljednji turnir s reprezentacijom.
- Pogled na ove ljude daje nam za pravo reći da smo povezali sve i ujedinili. Vidjeli su da ova momčad ima ono nešto. Nadam se da ovo nije kraj reprezentacije što se tiče medalja i dočeka, da je ovo samo jedan u nizu. Pomiješani su osjećaji, nisam spreman na mirovinu, ali kada ti duša i tijelo kažu stop, prestani, još ovaj trenutak koji smo doživjeli, nismo mogli ljepše otići - rekao je Karačić pa nastavio:
- Prije dvije godine sam rekao, fizički mogu podnijeti, ali psihički, više sam pojeden iznutra što se tiče reprezentacije. Svaki turnir mi sve teže pada. Morao sam donijeti tu odluku, nije mi laka, sigurno se neko vrijeme neću moći pomiriti s tim.
Igrače je na pozornici dočekao i Marko Perković Thompson.
- Bila je želja svih igrača da dođe Thompson, ovo je pjesma koja je probudila sve u svim ljudima, to je postala neslužbena himna - kazao je Karačić.
Filip Glavaš mnogima je postao jedan od omiljenijih rukometaša. Što zbog važnih golova, ali i brkova za koje je rekao da će ipak obrijati.
- Kroz prvenstvo smo govorili da imamo plan. To zajedništvo, postali smo kao prava obitelj, Bogu hvala, vratilo nam se. Poslije Egipta nije bilo dobro, bilo je puno upitnika, nismo se predavali, borili smo se i pokazali smo karakter. Dečki ovo zaslužuju, hvala svim ljudima što su nas dočekali.
Ovo će sigurno biti i motiv za daljnje uspjehe?
- Za ovo se živi, prepun Trg, ne vidiš kraj ljudima. Sve što čovjek može sanjati u sportskom smislu - rekao je Glavaš.
A posebno emotivan bio je i Mateo Maraš.
- Nisam očekivao ovo, ovo je nešto posebno i veće od toga. Neopisivo. Bogu hvala što sam doživio ovo, mogu sada umrijeti. Kad smo sletjeli, kad su nas Rafali pratili u avionu, pa od busa, do ljudi koje smo vidjeli na ulicama. Nismo mogli niti zamisliti da će ovoliko ljudi doći, stvarno sam zahvalan. Pokazali smo zajedništvo, da smo najljepša i najbolja država na svijetu. Da imamo najbolje ljude i neka tako ostane - kazao je Maraš, a Leon Šušnja ovako opisao svoje dojmove:
- Ovo mi je najljepši dan u životu. Plakao sam 15 minuta - rekao je za Dnevnik Nove TV.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
