Tijekom 2025. godine iz Hrvatske je otišlo 70 liječnika, dok ih se 67 vratilo iz inozemstva. Trend je nastavljen i ove godini, do sada su u inozemstvo otišla tri liječnika, a šest ih se vratilo u Hrvatsku, pokazuju podaci iz Atlasa hrvatskog liječništva
Nakon početnog egzodusa liječničkog kadra iz Hrvatske s ulaskom u EU, protekle je godine gotovo izjednačen broj odlazaka i povrataka, pokazuju podaci Hrvatske liječničke komore (HLK) koja pozitivan trend povezuje s povećanjem liječničkih plaća u Hrvatskoj i boljim uvjetima rada.
Tijekom 2025. godine iz Hrvatske je otišlo 70 liječnika, dok ih se 67 vratilo iz inozemstva. Trend je nastavljen i ove godini, do sada su u inozemstvo otišla tri liječnika, a šest ih se vratilo u Hrvatsku, pokazuju podaci iz Atlasa hrvatskog liječništva Hrvatske liječničke komore (HLK).
Sveukupno, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. do početka ove godine u inozemstvo je otišlo 1577 liječnika, a vratilo ih se 449.
Takvi pokazatelji upućuju na postupno stabiliziranje migracija liječnika i mogući zaokret u kretanjima medicinskog kadra, nakon godina u kojima je odljev liječnika bio jedno od ključnih pitanja hrvatskog zdravstvenog sustava.
Dio promjene povezuje se i s povećanjem liječničkih plaća. Novom uredbom o koeficijentima za javne službe, koju je Vlada donijela u veljači 2024., a primjenjuje se od 1. ožujka iste godine, liječničke su plaće značajno porasle. Nakon izmjena koeficijenata povećanje kod liječnika specijalista moglo doseglo je i oko 40 posto, ovisno o radnom mjestu i dodacima, dok su liječnici bez specijalizacije i liječnici na specijalizaciji dobili povećanje od oko 23 posto.
U Hrvatskoj liječničkoj komori ističu da je riječ o važnom pomaku jer je godinama saldo odlazaka bio izrazito negativan. Svake godine do 2024. bili smo u minusu između 60 i 120 liječnika, no prošle je godine uočen važan preokret, navode u Komori, gdje među razlozima povratka liječnika, uz povećanje plaća, ističu i ukidanje tzv. robovlasničkih ugovora za specijalizante.
Iskustvo odlaska na rad u inozemstvo i povratka u Hrvatsku ispričao nam je riječki hematolog Aron Grubešić, koji je nekoliko godina radio u Ujedinjenom Kraljevstvu. Otišao je 2016., u dobi od 31 godine, kako bi se dodatno usavršavao u području hematologije u bolnici Queen Elizabeth u Birminghamu, jednom od najvećih europskih centara za transplantaciju matičnih stanica.
Iako je imao ponudu da ondje dovrši specijalizaciju i nastavi karijeru, Grubešić se odlučio vratiti u Hrvatsku.
„Primarno sam se vratio zbog želje da znanje koje sam tamo stekao prenesem u Hrvatsku, odnosno u svoju instituciju – KBC Rijeka. Cilj je bio pokrenuti program transplantacije matičnih stanica“, kaže.
Kaže da su plaće liječnika u Engleskoj otprilike dvostruko veće nego u Hrvatskoj, ali su i životni uvjeti znatno zahtjevniji. „U vrijeme kada sam ja bio tamo, stanarina za stan od oko 40 kvadrata bila je oko 900 funti (1035 eura), a danas je sigurno i puno veća“.
Osim toga, radni ritam u britanskom zdravstvenom sustavu često je intenzivan.
„Radno vrijeme je formalno od 9 do 17 sati, ali se očekuje da dođeš ranije, oko 8 sati, kako bi pripremio pacijente. Često se ostaje i do 19 ili 20 sati, ovisno o količini posla. Iako si plaćen za osam sati rada, taj se radni dan vrlo često pretvori u deset ili dvanaest sati“.
Prekovremeni rad, dodaje, formalno se priznaje samo ako je unaprijed dogovoren, primjerice za dodatne smjene vikendom, dok se u svakodnevnoj praksi od liječnika očekuje da ostanu dok posao ne bude završen.
Takav intenzivan rad ima i svoju stručnu vrijednost jer liječnici u kratkom vremenu steknu veliko iskustvo, ali životno može biti vrlo zahtjevan, osobito za mlađe ljude.
Nakon tri godine rada u Engleskoj Grubešić se 2019. godine vratio u Hrvatsku i završio specijalistički ispit. Danas radi u KBC-u Rijeka, a uz to je i medicinski direktor u Specijalnoj bolnici Medico.
Jedno od najvažnijih iskustava koje je donio iz britanskog zdravstvenog sustava odnosi se na odnos liječnika i pacijenata.
„Standardi komunikacije s pacijentima, empatija i radna etika tamo su na vrlo visokoj razini. Nakon tri godine u Engleskoj danas drugačije razgovaram sa svojim pacijentima nego prije“, kaže.
U britanskim bolnicama naglasak je na ravnopravnom odnosu s pacijentom i stvaranju povjerenja.
„Liječnici često razgovaraju s pacijentima u civilnoj odjeći, spuštaju se na njihov nivo. Nekad čak klekneš na koljeno dok razgovaraš s pacijentom koji leži u krevetu. To sam vidio od svog profesora, jednog od vodećih hematologa u Engleskoj, koji bi u odijelu od dvije tisuće funti kleknuo na pod kako bi razgovarao s pacijentom. To je strašno važno za povjerenje“, kaže.
U Hrvatskoj, s druge strane, smatra da je lakše uspostaviti ravnotežu između posla i privatnog života, posebno nakon što su se plaće liječnika posljednjih godina znatno povećale. Uz to, život u vlastitom gradu za njega ima posebnu vrijednost.
„U Engleskoj mi je trebalo sat vremena do posla i isto toliko natrag. Ovdje radim i živim u svom gradu – u četiri popodne mogu pokupiti djecu iz vrtića i sjesti na kavu. To je nešto što se ne može platiti“, kaže.
Smatra da su upravo takve promjene, uz povećanje plaća i druge uvjete rada, pridonijele tome da se trend migracije liječnika postupno mijenja.
„Moja poruka je da bi svaki mladi liječnik trebao otići neko vrijeme raditi u inozemstvo, vidjeti drugi sustav i naučiti dobre prakse, a zatim se vratiti i to znanje primijeniti ovdje“, zaključuje Grubešić.
Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju do početka 2026. u inozemstvo je otišlo 1577 liječnika, među kojima je bilo 743 specijalista, pokazuju podaci iz Atlasa hrvatskog liječništva. Najveći val zabilježen je 2014. kada je zemlju napustilo 169 liječnika.
Prosječna je dob liječnika koji odlaze 36 godina, a među njima je 56 posto žena. Specijalisti koji odlaze u prosjeku imaju oko osam godina radnog iskustva, što pokazuje da Hrvatsku ne napuštaju samo liječnici na početku karijere, nego i već educirani i iskusni medicinski kadrovi.
Najviše hrvatskih liječnika otišlo je u Njemačku, 358, dok je na drugom mjestu Ujedinjeno Kraljevstvo s 240 liječnika. Slijede Austrija (154), Švedska (106) i Irska (102), a značajan broj liječnika otišao je i u Švicarsku, Sloveniju i Dansku.
Manji broj odlazaka bilježi se i u druge europske zemlje poput Norveške, Italije i Nizozemske, dok su pojedinačni odlasci zabilježeni i u udaljenije države poput SAD-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda i Brazila.
To pokazuje da liječnici najčešće odlaze u zemlje koje nude veće plaće, bolje uvjete rada i više mogućnosti za profesionalni razvoj.
Najveći broj odlazaka bilježi se među liječnicima na početku karijere. U dobnoj skupini do 30 godina otišlo je 513 liječnika, dok ih je 243 bilo u dobi od 30 do 34 godine, a 264 između 35 i 39 godina.
Migracija liječnika zahvatila je gotovo sve razine zdravstvenog sustava, ali je najizraženija bila u hitnoj medicini. Najviše je odlazaka u inozemstvo bilo iz županijskih zavoda za hitnu medicinu (oko 21 posto zaposlenih liječnika), slijede domovi zdravlja s odljevom oko 5,7 posto kadra, opće bolnice iz kojih je otišlo oko pet posto zaposlenih i na kraju klinički bolnički centri iz koji je otišlo oko četiri posto liječnika.
U istom razdoblju, od 2013. do početka 2026. godine, u Hrvatsku se iz inozemstva vratilo 449 liječnika. U prvim godinama nakon ulaska u EU povrataka je bilo vrlo malo – 2014. godine nije zabilježen nijedan, dok su se 2015. vratila tri liječnika.
Broj povrataka postupno raste od 2017. godine, a posljednjih godina bilježi se dodatno povećanje. Tako se 2024. vratilo 69 liječnika, a 2025. njih 67, dok se prema dosadašnjim podacima za 2026. godinu vratilo šest liječnika.
Liječnici koji se vraćaju u pravilu su stariji i iskusniji od onih koji odlaze. Prosječna je dob povratnika 41 godinu, a među njima je pola žena. Ukupno 237 povratnika su specijalisti koji u prosjeku imaju oko 12 godina radnog iskustva.
Najveći broj liječnika vratio se iz Ujedinjenog Kraljevstva (88), zatim iz Njemačke (70) i Irske (49), dok su značajniji povratci zabilježeni i iz Slovenije i Austrije.
Povratnici se najčešće zapošljavaju u bolničkom sustavu. U tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti zaposleno je 155 liječnika, u sekundarnoj 127, dok se u primarnu zdravstvenu zaštitu vratilo 86 liječnika.
Najviše liječnika vratilo se u Zagreb, ukupno 44, dok su među županijama s većim brojem povratnika Splitsko-dalmatinska s 34 liječnika, Primorsko-goranska s 28 te Osječko-baranjska s 26 liječnika.
Podaci pokazuju da se liječnici koji su radili u inozemstvu vraćaju u gotovo sve dijelove zemlje, što upućuje na postupno stabiliziranje migracija liječnika i moguće jačanje liječničkog kadra u hrvatskom zdravstvenom sustavu.
Vedrana Larva
24sata © 2026
