Mnogi ljudi kažu da ih gledanje ozljeda u filmovima navodi da se trgnu, kao da to 'osjećaju' na vlastitoj koži. Kao da ubod, udarac ili rez preskoči ekran i utisne se ravno u našu kožu
SIMULACIJA OSJETA
Znanost otkriva zašto nas 'boli' kada vidimo da se netko udario
Čitanje članka:
2
min
No objašnjenje zašto se to događa i dalje je dugo zbunjivalo znanstvenike. Istraživači sa Sveučilišta u Readingu, Slobodnog sveučilišta u Amsterdamu i Sveučilišta Minnesota u SAD-u sada su otkrili važan trag. Ispostavlja se da dijelovi mozga za koje se vjerovalo da obrađuju isključivo vizualne informacije također funkcioniraju prema “karti” tijela, što znači da ono što vidimo može potaknuti odjeke dodirnih osjeta.
Studija objavljena u srijedu (26. studenoga) u časopisu Nature pokazuje da gledanje filmova može aktivirati dijelove mozga zadužene za obradu dodira i to na vrlo organiziran način. Ukratko, mozak ne samo da gleda, on simulira ono što vidi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:28
Dr. Nicholas Hedger, vodeći autor studije s Centra za integrativnu neuroznanost i neurodinamiku Sveučilišta u Readingu, objašnjava:
- Kada gledate kako netko osjeti golicanje ili zadobije ozljedu, dijelovi mozga koji obrađuju dodir aktiviraju se u obrascima koji odgovaraju tom dijelu tijela. Mozak mapira ono što vidite na vlastito tijelo, ‘simulirajući’ osjet dodira iako se ništa fizički ne događa vama. Ovaj međusobni dijalog osjetila djeluje i u suprotnom smjeru. Primjerice, kada se krećete kroz mračan prostor prema kupaonici, dodir pomaže vidnom sustavu da stvori internu kartu okoline, čak i uz minimalne vizualne informacije. To ‘dopunjavanje’ pokazuje kako različita osjetila surađuju kako bi stvorila koherentnu sliku svijeta.
Karte tijela skrivene u vidnom sustavu
Kako bi objasnili kako je moguće da se osjet dodira aktivira isključivo vizualnim podražajem, istraživači su razvili nove metode analize moždane aktivnosti kod 174 osobe dok su gledale filmove poput The Social Network i Inception.
Iznenađujuće, dijelovi mozga koji se tradicionalno smatraju isključivo vizualnima pokazivali su obrasce aktivnosti koji odražavaju osjete na tijelu gledatelja, a ne samo ono što se pojavljuje na ekranu. Ti vizualni dijelovi sadržavali su “karte” tijela nalik onima koje se uobičajeno nalaze u područjima mozga zaduženima za dodir. Drugim riječima, “mehanizam” za obradu dodira ugrađen je u naš vizualni sustav.
Studija je otkrila dva načina na koja se te karte tijela usklađuju s vizualnim informacijama.
U dorzalnim (gornjim) područjima vidnog sustava karte se poklapaju s mjestom pojave u vidnom polju: dijelovi mozga koji su podešeni na osjete stopala odgovarali su donjim dijelovima prizora, dok su dijelovi povezani s osjetima lica bili povezani s gornjim dijelovima slike.
U ventralnim (donjim) dijelovima vidnog sustava karte se poklapaju s dijelom tijela koji se promatra, bez obzira na to gdje se taj dio nalazi u vidnom polju. Pojednostavljeno: naš vidni sustav intimno je povezan s osjetom dodira, mapirajući ono što promatramo na koordinatama našeg tijela.
Klinički potencijal otkrića
Istraživače posebno uzbuđuje klinička primjena ovih nalaza. Dr. Hedger objašnjava: “Ovo otkriće moglo bi transformirati naše razumijevanje stanja poput autizma.
“Mnoge teorije sugeriraju da nam internalna simulacija onoga što vidimo pomaže razumjeti iskustva drugih ljudi i da ti procesi mogu funkcionirati drugačije kod autističnih osoba. Tradicionalna senzorna testiranja mogu biti iscrpljujuća, posebno za djecu ili osobe s kliničkim izazovima. Sada možemo mjeriti ove moždane mehanizme dok osoba jednostavno gleda film, što otvara nove mogućnosti za istraživanje i dijagnostiku.”, piše medical express.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
