Radionica u diWine baru uz čašu dobrog vina privukla je brojne posjetitelje, a teme kao emocionalna nedostupnost i tjeskoba otvorile su iskrene rasprave
MENTALNO ZDRAVLJE
Vino i psihoterapija u Zagrebu: 'O teškim temama lakše se priča uz čašicu dobrog vina'
Čitanje članka:
5
min
Mentalno zdravlje lakše je održavati uz podršku dobrog terapeuta i - dobrog vina. Mi imamo oboje, stajalo je u najavi dvosatne radionice "Vino i psihoterapija" uz psihoterapeutkinju Martinu Stažnik (49) u diWine baru u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici. Puna radionica žena, i poneki muškarac, aktivno je sudjelovala u raspravi, a tema jedne od radionica kojoj smo nazočili bila je "Emocionalno nedostupni partneri". Ideja koncepta je istražiti gdje je ona mala promjena koja može pokrenuti promjenu u nama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:59
- Ljudi se puno lakše otvaraju kad se maknemo iz sterilnog okruženja. Kad sjednemo uz čašu vina u inspirativnom studiju, ljudi dišu drugačije, otvorenije i opuštenije - kaže Martina, koja je koncept osmislila s vlasnicom diWine bara Irenom Lučić. Irena je prepoznala potrebu za novim, drugačijim prostorom za razgovor o mentalnom zdravlju - prostorom gdje se edukacija, iskustvo i atmosfera susreću na prirodan način. diWine je platforma za promociju vina i vinske kulture koja u Zagrebu djeluje već više od deset godina, a u wine boutique studiju, koji djeluje u okviru platforme, redovno se održavaju različite vinske radionice i programi koje žele ljudima približiti vino, ali i povezati vino sa drugim važnim društvenim temama.
- Tako je nastala ideja: spojiti vinsko iskustvo i brigu za mentalno zdravlje u okruženju koje je opušteno i neformalno, ali ipak u stručnom formatu. Željele smo stvoriti nestigmatiziran, topliji prostor u kojem se možemo razgovarati o svakodnevnim problemima koji nas opterećuju. Ljudi puno lakše otvaraju o teškim temama kad se maknemo iz sterilnog, formalnog okruženja. Kad sjednemo uz čašu vina i male zalogaje, u inspirativnom diWine studio, ljudi dišu drugačije, otvorenije i opuštenije - priča nam.
Radionice se održavaju od jeseni 2023., jednom mjesečno, i gotovo svaki susret rasprodan je unaprijed. Cijena od 26 eura ostaje pristupačna, a publika je najčešće između 30 i 60 godina, iako sve češće dolaze i muškarci, posebno na teme o emocionalnoj zrelosti, odnosima i stresu. Grupe su intimne, do 18 sudionika, a to potiče sigurnu atmosferu.
Vino i psihoterapija nije klasična terapija, nego edukativna večer s predavanjem i grupnim razgovorom o mentalnom zdravlju. A tema - uvijek vrlo životna. Nakon uvoda i kratkog predavanja, povede se zajednički razgovor u okviru teme te večeri.
- Najviše pričamo o tjeskobi i stresu, emocionalnoj nezrelosti u odnosima, granicama, ponavljanju istih veza, ženskom umoru, prokrastinaciji, traumama, snovima... - objašnjava nam Martina, savjetodavna terapeutkinja sistemske psihoterapije i kibernetike, jedna je od najintrigantnijih stručnjakinja nove generacije koja mentalno zdravlje približava na topliji, pristupačniji i ljudskiji način.
Atmosfera je često duhovita jer humor otvara i najteže teme. Ono što je zajedničko svima jest da žele razumjeti sebe i svoje odnose, ali bez osjećaja da su "na terapiji". A dolaze li ljudi sami ili u društvu, pitali smo.
- Neke žene dolaze same jer žele prostor koji je samo njihov - večer u kojoj mogu zastati, poslušati sebe i učiti nešto novo bez društvenih očekivanja. Druge dolaze s prijateljicama, kao oblik „pametnijeg izlaska“: čaša vina, malo smijeha, i razgovori koji ostanu s tobom još danima. A dolaze i muškarci - više nego što bi čovjek očekivao. Posebno ih zanimaju teme emocionalne zrelosti, partnerskih obrazaca i stresa. Najčešće kažu da im se svidi format jer nije terapeutski u formalnom smislu, nego edukativan, opušten i vrlo primjenjiv - kaže nam Martina.
Tema o nedostupnosti partnera izazvala je živu raspravu. Jedna je žena rekla kroz smijeh: “Ako je muškarac emocionalno dostupan, ja ga ne primijetim. Ali ako je kompliciran - ja ga nađem i u mraku”. Cijela grupa je prasnula u smijeh jer se svatko u nečemu prepoznao.
- To je ta dinamika večeri: malo humora, puno istine i onaj trenutak kad shvatiš da zapravo nismo nikad sami u svojim borbama.
I baš kroz takve mini-iskre iskrenosti otvaraju se najdublje teme - samo puno lakše, mekše i humanije. Dakle govori se o ozbiljnim stvarima, ali na način koji ljudima ne aktivira obranu nego ih - otvori - kaže psihologinja. Nedostupna veza je, nastavlja, učiteljica, a ne dar.
- Ne moramo se umanjivati da bismo bili voljeni. Jednom kad naučimo postaviti granice, sve je lakše. Pa makar to značilo i da udaljimo ljude iz svojih života kako bismo vratili svoj unutarnji mir. Tu je tijelo koje nam uvijek prvo mudro šalje upozorenja u obliku grča, a vi ga morate čuti - otkriva Martina i dodaje da moramo naučiti da jedna osoba ne može zadovoljiti naše potrebe.
Na večeri o tjeskobi pričalo se o tome kako tijelo često reagira prije nego što smo mi svjesni da smo pod stresom. Jedna je sudionica rekla: "Meni je problem što moje tijelo dobije mail prije mene. Ja mislim da je sve pod kontrolom, a moj želudac već pet minuta šalje hitnu obavijest." Pola je ljudi u isto vrijeme klimnulo glavom. Jer svi znamo taj trenutak: glava racionalizira, ali tijelo viče.
- To je otvorilo raspravu o tome kako tjeskoba nije znak slabosti nego sustav ranog upozorenja; kako stres ne nastaje zato što „ne znamo“, nego zato što predugo držimo sve sami; i kako tijelo često bude iskrenije od glave. Nakon te večeri nekoliko je žena reklo da im je to bio prvi put da netko nije tjeskobu objasnio kroz patologiju, nego kroz mudrost tijela - kaže Martina. Svako izdanje radionice ima novog vinskog partnera, a ove sezone to je kutjevačka vinarija Perak. Kušaju se dvije do tri etikete, uz kratko stručno vođenje taman dovoljno da vino oplemeni razgovor, ali ne preuzme večer.
Radionica ima i svoj praktični dio, a polaznici dobiju alat koji mogu odmah ponijeti kući u u pqmć3nju im ostaju nekad više nego klasična predavanja - tehniku disanja, body-scan, sistemsku vježbu prepoznavanja obrazaca, narativnu refleksiju. Male stvari koje mijenjaju svakodnevicu.
- Ljudi odu kući s jednim jasnijim uvidom. To je sve što nam ponekad treba - zaključuje stručnjakinja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:02
Martina Stražnik savjetodavna je terapeutkinja sistemske psihoterapije i kibernetike, s dodatnim obrazovanjem iz EMDR-a i narativne terapije. U radu koristi kibernetički, autopoetički i refleksivni pristup, kojim istražuje kako se ljudi oblikuju kroz odnose, obrasce i povratne petlje koje održavaju njihove životne priče. Djeluje i kao konzultantica i facilitatorica u organizacijama i zajednicama, na temama mentalnog zdravlja, otpornosti, međuljudske dinamike i stvaranja zdravije radne kulture.
Autorica je projekta "Mokošino tkanje", platforme koja spaja psihoterapiju, cikličnost, ženske priče i mitopoetiku. To je mjesto gdje se proučava kako se naši životi „tkaju“ kroz ponavljajuće obrasce, odnose, godišnja doba duše i arhetipske slike. Mokošino tkanje je nastalo kao potreba da psihoterapiju približi na nježniji, sporiji i simboličniji način - posebno ženama koje osjećaju da trebaju prostor za dubinu, smisao i povratak sebi. Elementi tog pristupa čvrsto su utkane i u koncept "Vino i psihoterapija".
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
