U samostanu Alcobaça uska vrata iz 18. stoljeća bila su "fitnes test" za redovnike. Ako nisi mogao proći, nema pristupa kuhinji! Danas su turistička atrakcija koja podsjeća na važnost samodiscipline
REGULACIJA TEŽINE
Uska vrata u portugalskom samostanu kao 'filter hrane'
Čitanje članka:
2
min
U zemlji poznatoj po bogatoj kulturnoj i arhitektonskoj baštini, jedan neobičan arhitektonski detalj iz 18. stoljeća izaziva zanimanje i danas. U povijesnom samostanu Alcobaça, smještenom sjeverno od Lisabona, nalaze se uska vrata koja su stoljećima služila ne samo kao prolaz – već i kao sredstvo kontrole tjelesne težine.
POGLEDAJ VIDEO: Dva sata je hodao po uzdignutom užetu kako bi srušio svjetski rekord: 'To je bilo poprilično intenzivno'
Pokretanje videa...
01:11
Na prvi pogled, riječ je o sasvim običnom prolazu – vrata visoka nešto više od dva metra, ali široka svega 30-ak centimetara. No, svrha tih vrata bila je daleko od estetske ili sigurnosne. Naime, ova su vrata bila svojevrsni „fitnes filter“ za redovnike samostana – tko nije mogao proći kroz njih, nije imao pravo ulaska u kuhinju.
Red, rad i – samodisciplina
Samostan Alcobaça, jedan od najvažnijih cistercitskih kompleksa u Europi, osnovan je u 12. stoljeću i desetljećima je bio centar vjerskog, kulturnog i znanstvenog života Portugala. Redovnici koji su u njemu živjeli slijedili su strog cistercitski način života, obilježen redom, molitvom, radom i umjerenošću – uključujući i u prehrambenim navikama.
Kako bi osigurali da se redovnici ne prepuštaju neumjerenosti u jelu i piću, uvedeno je jedinstveno pravilo: pristup kuhinji bio je dozvoljen samo onima koji fizički mogu proći kroz uska vrata koja vode do nje. Ako netko nije mogao proći – jer se udebljao – pristup hrani bio bi mu uskraćen dok ponovno ne bi izgubio na težini.
Arhitektonska metoda kontrole ponašanja
Ova metoda možda zvuči radikalno, ali odražava duh vremena i važnost discipline u vjerskom životu. U samostanima su se sve dnevne aktivnosti odvijale prema strogom rasporedu, a svaka odluka, uključujući dizajn prostora, imala je jasnu svrhu.
Uska vrata tako su postala vrlo konkretna manifestacija ideje da se tijelo i duh trebaju držati pod kontrolom. Nisu bila potrebna ni vaga ni nutricionist – sam oblik vrata bio je dovoljno jasan signal. Osim toga, vrata su imala i simboličku vrijednost: proći kroz njih značilo je proći kroz „test umjerenosti“, a izostanak prolaza bio je znak da je potrebno ponovno razmotriti vlastite navike.
Bi li takva vrata „prošla“ danas?
U današnjem društvu, opsjednutom zdravljem, dijetama i fitnessom, ovakva vrata možda djeluju kao neobična, ali ne i potpuno strana ideja. Iako bi danas bila neprihvatljiva iz etičkih i zdravstvenih razloga, njihova simbolika i dalje ima što za reći – o načinu na koji društvo, kroz prostor i pravila, oblikuje ponašanje pojedinaca.
Psiholozi bi ovaj sustav nazvali „nudge“ tehnikom – blagim poticanjem ljudi na pozitivne promjene. Samo što u ovom slučaju, „blagi poticaj“ imao je vrlo konkretan i neizbježan oblik: fizička prepreka između čovjeka i njegove sljedeće porcije.
Povijest s porukom
Danas su ta vrata turistička atrakcija. Posjetitelji samostana Alcobaça sa zanimanjem isprobavaju mogu li proći kroz ovaj povijesni „detektor umjerenosti“. Iako se više ne koristi u praksi, ova vrata ostaju podsjetnik na vremena kada su arhitektonska rješenja bila doslovno utkana u način života – ne samo da služe, već i da odgajaju.
U svijetu u kojem se često prepuštamo pretjerivanju i zaboravljamo važnost samodiscipline, možda su nam potrebna upravo takva vrata – ne nužno fizička, ali simbolična – da nas podsjete koliko je važno znati mjeru.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
