NEVJEROJATAN!
FOTO Kaštelet kod Opatije iz snova: Obnovili smo ga kako bismo očuvali obiteljske tajne
Kako izgleda obnova gotovo pola tisućljeća stare obiteljske kuće kad se u nju uloži ljubav prema precima, zna riječki kantautor Mauro Staraj, koji je dvije godine pažljivo radio na zdanju simboličnog imena Castello di papa
Godinama sam gledao kako propada i stoji sama te sam znao da ako je ja ne obnovim neće nitko. Nisam mogao dopustiti da nestane sve ono što su moji generacijama gradili. Jednog dana sam sebi rekao: 'Ako je netko dovoljno lud da ovo spasi, onda sam to ja'. Kao da me uvijek dozivala: 'Vrati mi se, vrati se doma'. I jesam - otkriva nam Staraj, koji je tu proveo djetinjstvo puno života.
Godinama sam gledao kako propada i stoji sama te sam znao da ako je ja ne obnovim neće nitko. Nisam mogao dopustiti da nestane sve ono što su moji generacijama gradili. Jednog dana sam sebi rekao: 'Ako je netko dovoljno lud da ovo spasi, onda sam to ja'. Kao da me uvijek dozivala: 'Vrati mi se, vrati se doma'. I jesam - otkriva nam Staraj, koji je tu proveo djetinjstvo puno života.
Otkad točno datira stara ljepotica izgrađena na bedemima srednjeg vijeka u starom gradu Veprinca ne zna se točno, ali sigurno je da je stoljećima u obitelji Staraj, čemu svjedoči rodoslovlje iz 1684. godine, kad su Maurovi preci tu živjeli.
Zahtjevna obnova nije bila samo obnova kuće, već jedne obiteljske priče nastala zahvaljujući dobrim ljudima, prije svega obitelji. Put nije bio lagan, dvije godine života pretvorile su se u gradilište, prašinu, beton i tisuću odluka dnevno.
Sve skupa bilo je vrlo emotivno i za Maurova oca, koji je bio desna ruka obnove starog ognjišta iz kojeg je otišao prije četiri desetljeća.
- Iako nije čovjek od puno riječi, znao sam čuti njegovu poznatu: 'Mali, ti nisi normalan'. No to nikad nije bila kritika, već najtopliji oblik podrške. Vjerovao je u mene i moj 'dešpet' da uvijek napravim sve što naumim. To mi je bilo jako bitno jer je to kuća mog i svih očeva prije nas. I baš zato je ona - Castello di papa - objašnjava Staraj.
- Kroz kuću je prošlo više od 200 majstora i mogao bih knjigu napisati dok se svima zahvalim. Nisam pratio trendove niti tražio savršene linije već dušu. I pronašao je u ljudima koji su kuću gradili sa mnom - zahvalan je Staraj za kuću koja nije rađena po trendu ni stilu iz kataloga, već vođena emocijom i poštovanjem prema tradiciji kraja - spoj mediteranskog rustika i modernog minimalizma, ali s dušom.
-
- U svemu tome supruga Martina je držala ono najvažnije - normalnost doma i naše djece. Jer nije se gradilo samo rukama, već živcima, upornošću i danima kad odustajanje izgleda kao najlakša opcija. Ali nisam birao lakše, birao sam ispravno. Zato danas ljudi, kad uđu u ovaj prostor, kažu: ima dušu - iskreno će Staraj, čija su djeca, baš poput njega kad je bio dječak, trčala među skelama i igrala se u hrpama pijeska.
