Tradicionalna jela iz kolinja: Tko se usudi pojesti juhu od krvi?

Čim zareda nekoliko hladnijih dana, a pogotovo kada se bliži nekadašnji Dan Republike, nekad i sa po dva-tri neradna dana taman za sve obaviti kako treba i pogostiti se, tko ne bi pomislio na kolinje? Do prije neki dan mislila sam kako je posrijedi tek obično sentimentalno sjećanje na dobra stara vremena i ljude s kojima smo ih dijelili. Tako i kolinje, godišnji posao važan poput žetve ili berbe grožđa, priprema je za Božić i cijelu zimu, sve do Uskrsa (sušeno kuhano) i ljeta (kulen/kulin), koji se praktično i nesebično, baš radosno dijelio (i uzvraćao!) sa susjedima, rodbinom, kumovima i prijateljima, priča Božica Brkan, književnica koja potpisuje 20-ak knjiga, romana, zbirki pjesama i priča te eseja; nekad novinarka i urednica u Vjesniku i Večernjem listu, koja punih 40 godina piše o hrani, od polja do stola; te blogerica na blogu Oblizeki. Njena zavičajna čitanka Oblizeki – Moslavina za stolom (Acumen, 2006.) i blog Oblizeki nadahnuli su nastanak istoimenih različitih proizvoda, tvrtki i događaja. Kao urednica Večernjakovog priloga Vrt, vodila je Večernjakovu kulenijadu, iz koje je nastao i zaštićeni naziv 'domaći slavonski kulen', tada prvi zaštićen hrvatski proizvod uopće.