Rječnik pojmova stolarije za arhitekte i investitore

Stolarija: skup svih elemenata prozora i vrata (okvir, krilo, staklo, okov, brtve, prag). 

PVC stolarija: izvedba od polivinilklorida; poznata po dobroj cijeni, toplinskoj izolaciji i jednostavnom održavanju. 

Aluminijska stolarija: konstrukcijski čvrsta, stabilna na velikim rasponima i pogodna za moderne fasade; uz prekid toplinskog mosta postiže visoku energetsku izvedbu. 

Drvena stolarija: prirodan materijal s odličnim izolacijskim svojstvima; traži redovito održavanje, a moguće su kombinacije tipa drvo–aluminij. 

Okvir (štok) i krilo: nosiva konstrukcija i pokretni dio koji se otvara; zajedno čine vidljiv „profil“. 

Profil: geometrija i materijal okvira/krila; kod PVC-a važan je broj komora, a kod aluminija prisutnost termičkog prekida. 

Okov: sustav panti, brava i mehanizama koji omogućuju otvaranje, zaključavanje i mikropodešavanje. 

Brtve: elastični elementi koji osiguravaju zrakonepropusnost i vodonepropusnost; broj i položaj brtvi utječu na energetsku učinkovitost i akustiku. 

Prag: donji profil vrata; kod ulaznih i terasnih sustava čest je „bezbarijerni“ prag s toplinskim umetkom. 

Staklopaket: višeslojno staklo (dvoslojno ili troslojno) s međuprostorom ispunjenim inertnim plinom. 

Low-E premaz: tanki sloj koji smanjuje toplinske gubitke i podiže energetsku učinkovitost. 

Topli rub: termički optimiziran distancer na obodu staklopaketa koji smanjuje rizik od kondenzacije. 

Laminirano (VSG) – slojevito s folijom; zadržava fragmente pri lomu, važno za sigurnost i protuprovalnost. 

Kaljeno (ESG) – termički ojačano; povećane mehaničke otpornosti. 

Solarni faktor (g): udio sunčeve energije koji prolazi kroz staklo; balansira pasivne dobitke i pregrijavanje prostora. 

Uw, Ug, Uf: koeficijenti prolaska topline (U-vrijednosti) za cijeli prozor, samo staklo i samo profil. Niže vrijednosti znače bolju energetsku učinkovitost. 

Koeficijent toplinske provodljivosti (λ): svojstvo materijala, osnova za proračun U-vrijednosti. 

Prekid toplinskog mosta: konstrukcijsko rješenje (osobito kod aluminija) koje smanjuje prolaz topline kroz profil. 

Zrakopropusnost, vodonepropusnost i otpornost na vjetar: klase performansi koje opisuju ponašanje stolarije na vremenske uvjete; više klase upućuju na veću pouzdanost u zahtjevnim zonama i na višim katovima. 

Otklopno-zaokretni prozor: standard za stambene objekte; omogućuje provjetravanje kip-funkcijom. 

PSK/PS – podizno-klizni ili nagibno-klizni; dobar kompromis prostora i brtvljenja. 

HST – podizno-klizna vrata velikih dimenzija s visokom stabilnošću. 

Fiksni element: neotvorivi dio s maksimalnom staklenom površinom za dobitak svjetla. 

Skriveni dovratnik i skriveni panti: minimalistička estetika, ravne plohe i čiste linije u interijeru. 

Reverzno otvaranje: vrata koja se otvaraju „na drugu stranu“ od uobičajenog smjera, korisno za specifične tlocrte. 

Protuprovalna klasa (npr. RC2/RC3): standardizirana razina otpornosti vrata i prozora na pokušaje provale; kombinira ojačane profile, sigurnosni okov i laminirano staklo. 

Vatrootpornost (npr. EI30): zadržavanje integriteta i izolacije određeni broj minuta; relevantno za posebne zone objekta. 

Akustična izolacija (Rw): razlika u zvučnom tlaku koju sklop pruža; veća vrijednost znači tiši prostor, što je ključno uz prometnice ili u mješovitoj namjeni zgrada. 

Održavanje: PVC se čisti blagim deterdžentom; drvo zahtijeva periodične premaze; aluminij traži minimalnu njegu. Kvalitetan okov treba povremenu regulaciju i podmazivanje kako bi se očuvala sigurnost i trajnost. 

Topla ugradnja: korištenje paronepropusnih i paropropusnih traka te izolacijskih punila za brtvljenje spoja između okvira i zida. Time se osigurava kontinuirana izolacija i smanjuje rizik od kondenzacije. 

Dilatacija i tolerancije: ostavljanje kontroliranih zazora zbog širenja materijala i rada konstrukcije. 

Opšavi i obloge: završni elementi koji sakrivaju spoj i podižu estetiku. 

Nadsvjetlo i bočna svjetla: stakleni elementi iznad ili uz vrata radi veće količine prirodnog svjetla i elegancije ulaza. 

Provjeriti U-vrijednosti (Uw) i sastav staklopaketa (debljine, lowE, plin, topli rub). 

Uskladiti tip otvaranja sa zahtjevima tlocrta i funkcije objekta. 

Usporediti klase zrakonepropusnosti, vodonepropusnosti i otpornosti na vjetar s lokalnim vremenskim uvjetima. 

Razmotriti akustične zahtjeve (Rw) prema lokaciji i namjeni. 

Ugradnju definirati detaljno, jer je ona presudna za stvarne performanse, bez obzira na deklarirani profil ili staklo. 

Procijeniti trošak kroz životni ciklus: nabava, održavanje, energetske uštede i dugoročna trajnost.