Ako se svakog dana budite isključivo uz budilicu, to često znači da tijelo nije završilo potreban ciklus sna. Dugoročno to može voditi kroničnom umoru, slabijoj koncentraciji, većoj želji za šećerom...
Lifestyle
Komentari 0
Ako se svakog dana budite isključivo uz budilicu, to često znači da tijelo nije završilo potreban ciklus sna. Dugoročno to može voditi kroničnom umoru, slabijoj koncentraciji, većoj želji za šećerom...
Većina ljudi dan započinje istim zvukom - naglim alarmom koji prekida san. Budilica je postala simbol odgovornosti i rutine, ali malo tko razmišlja o tome što taj trenutak zapravo radi našem mozgu.
Problem nije u budilici kao uređaju, nego u načinu na koji nas budi. Jer mozak ima svoj sustav buđenja - i on ne voli nagle prekide.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:00
Tijekom noći prolazimo kroz cikluse sna koji traju oko 90 minuta. Izmjenjuju se lagani san, duboki san i REM faza u kojoj sanjamo. Pred samo buđenje tijelo se počinje pripremati: raste razina kortizola (u zdravom, jutarnjem porastu), povećava se tjelesna temperatura, ubrzavaju se disanje i rad srca, a aktiviraju se dijelovi mozga zaduženi za budnost.
Drugim riječima, mozak se polako 'pali'. Zato se nekad probudimo minutu prije alarma - naš unutarnji sat već zna da je vrijeme.
Budilica taj proces može naglo prekinuti. Ako zazvoni dok smo u dubokom snu, mozak doživljava nešto nalik mini-šoku. Aktivira se amigdala, centar za uzbunu, raste adrenalin, krvni tlak skače, a mi se budimo dezorijentirani.
To stanje naziva se inercija sna.
Onaj osjećaj da vam treba deset minuta da shvatite gdje ste, a pola sata da počnete normalno razmišljati, nije lijenost. Dio mozga, uključujući prefrontalni korteks zadužen za fokus, logiku i donošenje odluka, ostaje privremeno 'uspavan'.
Zato sporije reagiramo, zaboravni smo i posežemo za kavom kao spasom. Inercija sna može trajati desetak minuta, ali ako je alarm prekinuo duboki san - i do sat vremena.
Nagla zvučna budilica aktivira simpatički živčani sustav, poznat kao 'fight or flight' reakcija. Srce ubrzava, kortizol skače, tijelo ulazi u stanje pripravnosti.
Kod zdravih ljudi to obično nije opasno, ali istraživanja pokazuju da su prvi jutarnji sati biološki najosjetljiviji dio dana, s većom učestalošću srčanih događaja i povišenog tlaka upravo nakon naglog buđenja.
Ako se svakog dana budite isključivo uz budilicu, to često znači da tijelo nije završilo potreban ciklus sna. Dugoročno to može voditi kroničnom umoru, slabijoj koncentraciji, većoj želji za šećerom, lošijoj regulaciji emocija i manjoj toleranciji na stres.
Mozak tada praktički svaki dan započinje iz blagog deficita.
Dobra vijest je da način buđenja čini razliku. Svjetlosne budilice koje postupno pojačavaju svjetlo simuliraju izlazak sunca i potiču prirodno smanjenje melatonina. Mozak tada ima osjećaj da je svanulo, a buđenje je blaže.
Bolji su i tihi, postupno rastući tonovi ili prirodni zvukovi, dok nagli, oštri alarmi izazivaju jaču stresnu reakciju.
Najvažniji 'trik' ipak je jednostavan: dosljedno vrijeme odlaska na spavanje i buđenja. Kada se budimo svaki dan u isto vrijeme, unutarnji sat počinje sam pokretati proces buđenja, često i prije alarma.
Budilica sama po sebi ne oštećuje mozak. Problem nastaje kada svakodnevno prekida duboki san i postane jedini način buđenja.
Najzdravije buđenje je postupno - uz svjetlo, stabilan ritam spavanja i dovoljno sna. Jer mozak ne voli nagle šokove. On voli rutinu.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+