Kao kapetan hrvatske reprezentacije gluhih rukometaša i predsjednik Hrvatskog deflimpijskog odbora, Oliver Lušić je već ostavio trag u sportu. Nedavno je diplomirao je na Veleučilištu PAR i stekao titulu magistra ekonomije
Lifestyle
Komentari 0
Kao kapetan hrvatske reprezentacije gluhih rukometaša i predsjednik Hrvatskog deflimpijskog odbora, Oliver Lušić je već ostavio trag u sportu. Nedavno je diplomirao je na Veleučilištu PAR i stekao titulu magistra ekonomije
Iako je sport obilježio njegov život i karijeru, obrazovanje je prepoznao kao ključan alat za daljnji razvoj i nove profesionalne izazove.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:51
Bili ste profesionalni rukometaš, a danas ste kapetan hrvatske reprezentacije gluhih rukometaša – kako biste opisali svoj sportski put i najvažnije trenutke karijere?
Moj sportski put se nekako nametao sam po sebi, s obzirom da je cijela moja obitelj bila u sportu. Od malih nogu bio sam usko povezan sa sportom, koji je neizostavna i jedna od najvažnijih stavki mog života. Vrlo rano sam znao da želim svoj život posvetiti sportu. Najvažniji trenuci sportske karijere su medalje i osvajanja jer tada sva odricanja i sav rad dolaze na naplatu. No, za mene osobno najvažnije je da me sport naučio životu, da nije sve isključivo u pobjedama i porazima, već puno više od toga, što te priprema na svakodnevne neočekivane izazove.
Koliko je bilo teško izboriti se za mjesto u reprezentaciji i kasnije preuzeti ulogu kapetana?
Iz današnje perspektive mogu reći da je bilo teško, ali kad sam ulazio u reprezentaciju kao golobradi mladić nisam shvaćao težinu toga. Kad nešto toliko želiš i sanjaš, spreman si na sve. Uloga kapetana bila mi je neizmjerna čast i ponos, i svakim nastupom osjećam isti zanos kao da mi je prvi. Teško je opisati osjećaje kada vodiš suigrače i ekipu na teren kako bi branili boje svoje države.
Koja vam je sportska pobjeda ili medalja ostala u najdubljem sjećanju i zašto?
Sve medalje su posebno drage, ali olimpijska odličja ipak su stepenicu iznad u odnosu na ostala natjecanja. Imao sam sreću čak četiri puta popeti se na olimpijsko postolje kao pobjednik.
S kojim ste se izazovima suočavali kao sportaš s oštećenjem sluha i što vas je u tim trenucima najviše motiviralo da nastavite?
Jako sam se puno puta susretao s nerazumijevanjem okoline, trenera, suigrača i drugih, posebno u klubovima gdje sam bio jedini igrač s oštećenjem sluha. No uvijek sam uspijevao uskladiti svoje potrebe s potrebama ekipe i zahtjevima trenera i kluba, na što sam jako ponosan. Motivirao me inat i volja da pokažem da vrijedim jednako kao i svi ostali, pa čak i bolje od drugih.
Danas ste i predsjednik Hrvatskog deflimpijskog odbora. Kako izgleda taj dio vaše karijere i koliko je zahtjevno uskladiti sportski i organizacijski rad? Koji su vam najveći izazovi u odboru?
Naravno da je teško uskladiti sve, ali uz dobru organizaciju, jasno postavljene ciljeve i prioritete, te podršku obitelji i suradnika, svakodnevne obveze postaju lakše. Najveći izazov je posložiti i uskladiti raspored te rješavanje svih tekućih obveza i prepreka, no nekako uspijevamo i mislim da radimo dobar posao.
Kada se osvrnete na dosadašnju karijeru, koja su najveća odricanja koja sportaš mora podnijeti da bi stigao do uspjeha?
Najveća odricanja vezana su uz obitelj i uzak krug ljudi, jer oni najviše osjete tvoj izostanak i propuštanje važnih datuma i događaja. Bez njihove podrške ne bi bilo ni uspjeha.
Koliko je važna podrška obitelji i okoline u svim tim izazovima?
Neizmjerno važna, najvažnija od svih definitivno. Svi moji osobni uspjesi posvećeni su mojoj obitelji, posebno mom sinu i zemlji za koju ponosno nastupam.
Iako iza sebe imate bogatu sportsku karijeru, odlučili ste se upisati Veleučilište PAR. Što vas je potaknulo na tu odluku?
Vrlo rano sam spoznao svoju ulogu, kako sportsku tako i ono što želim raditi, promicati vrijednost i granice sporta gluhih. Shvatio sam važnost obrazovanja i to sam pronašao u PAR-u, i vidim da nisam ni najmanje pogriješio.
Koliko vam studij pomaže u razvijanju novih znanja i vještina koje koristite i u sportu i u poslovnom životu?
Koliko god bio uspješan kao sportaš, nije garancija da ćeš jednako uspješno nastaviti i u drugim područjima. Jako je važno shvatiti da bez osnovnih stvari i podloge koje naučimo na studiju, kao ja na PAR-u, teško je graditi ozbiljnije stvari u sportsko-poslovnom svijetu.
Što vas je posebno privuklo Veleučilištu PAR u odnosu na druge obrazovne institucije?
Privuklo me to što su i druge sportske kolege prošle kroz PAR, a nakon razgovora s njima saznao sam o visokoj razini obrazovanja i spremnosti da razumiju obveze sportaša. Odluka je bila vrlo lagana i sretan sam što sam upisao VPŠ PAR.
Kako uspijevate uskladiti sportske i poslovne obveze s učenjem i studiranjem?
Kad netko nešto zaista želi, naći će način, a onaj tko ne želi, naći će razlog. Uz podršku i razumijevanje sve je lakše. Najčešće sam studentske obveze rješavao u noćnim satima, kad je potpuni mir i koliko mi umor dopušta.
Što biste poručili mladima koji misle da im uz sport ili posao nema mjesta za obrazovanje?
Ni jedan cilj nije neizvediv, pogotovo ulaganje u obrazovanje i svoju budućnost. Sve je moguće kad se jasno poslože prioriteti. Savjetovao bih da nađu i upišu ono što vole i što ih zanima, jer će im to olakšati budućnost i vrijedno je svake minute truda i učenja.
Gdje se vidite u budućnosti, više u sportu, menadžmentu, obrazovanju ili kombinaciji svega?
Sport je moj život. Kako je nekada bio na terenu, sada će biti nekoliko metara dalje, sportski menadžment i konstantno napredovanje Hrvatskog deflimpijskog odbora moja su budućnost.
Koji su vaši osobni ciljevi, a koji ciljevi kao predsjednika Hrvatskog deflimpijskog odbora?
Ciljevi su jasni: konstantno napredovanje sporta gluhih na lokalnim, državnim i međunarodnim razinama, pružanje stručne i logističke podrške sportašima oštećenog sluha, posebno mladima, kako bi shvatili da mogu sve, osim čuti u nekim situacijama. Sport je moćan alat za osnaživanje samopouzdanja, integraciju u društvo i stvaranje boljih, zdravijih i kvalitetnijih ljudi.
Koja bi bila vaša poruka studentima i budućim studentima Veleučilišta PAR, zašto je važno ulagati u obrazovanje bez obzira na sportske ili poslovne uspjehe?
Slijedite svoje želje i ciljeve, vjerujte u njih, ali ne zaboravite na obrazovanje jer ćete ih lakše ostvariti uz ulaganje, trud i volju. Sport i obrazovanje su vrlo kompatibilan i moćan par koji vam omogućuje pregršt izbora da radite ono što volite.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+