Život, barem privremeni, u Fažani naša reporterka koristi za svakodnevno plivanje u moru. Kaže kako se mnogi iznenade koliko je more ugodne temperature
Ča je život vengo...
More 19, zrak 20˚C, a ja plivam i guštam na plaži usred listopada
Čitanje članka:
2
min
Listopad, 15. u mjesecu, oko 16.45, malo nakon što sam završila sa zadnjim javljanjem u redakciju i ručala, spuštam se prema gradskoj plaži u Fažani, koju mnogi zovu i "dječja", jer kad se spustite u more, šetate plićakom dobrih 50, 60 metara da vam dođe do pupka. Temperatura zraka je oko 20 stupnjeva i jedina sam koja šeta u šlapama za plažu i ljetnoj haljini ispod koje je samo kupaći kostim. Idem na kupanje, odlučna da iskoristim baš svaki dan koji vrijeme dopušta.
Jednostavno, volim more. Obožavam plivati. Jednako kad je vani 35, a u moru 28 stupnjeva, pa ni ne osjetite da ste se rashladili, kao i sad, kad je vani 20-21 stupanj, a u moru 19-20 stupnjeva i itekako to osjećate. I tom se zagrljaju uvijek slično prepuštam: brzo, jedva čekajući da zaplivam prema suncu, pa kako bude...
Pravoj ljubavi možeš se prepustiti samo tako, bez puno kalkuliranja (hoće li mi biti hladno ili ne), s povjerenjem da se sve događa s razlogom i da ste za to spremni (pa i na kostriješenje dlaka na tijelu dok koračam prema dubini) i da je osjećaj da ste pred vratima ledenice onaj trenutak kad zaronite glavu samo trenutak koji vas vodi u potpuno prepuštanje i užitak.
U ljubavi više-manje, ali s morem je u mojem slučaju dosad bilo baš tako. Koliko god očekivala da bi moglo biti hladno i da ću se morati povući (nisam od onih koji ne brinu za zdravlje), predaja donosi nagradu. Zamahujem rukama s takvim guštom da je to neopisivo i svako malo zagrije me misao: ja se kupam, a 15. je listopada! Zavedeni, valjda, time da je ipak polovica listopada, ljudi su uglavnom u trenirkama, mnogi i u vjetrovkama, obavezno dugih rukava i nogavica.
Tek tu i tamo neki se ohrabre, pa se skidaju u kratke rukave i sjede na plaži, najčešće s klincima, koji s veseljem upijaju sunce i bacaju kamenčiće u more. U zadnjih 10-ak dana srela sam možda desetak ljudi koji su se odvažili i okupali, neki prije mene, neki kad bi vidjeli da ulazim u more i svi su se čudili tome koliko su temperature ugodne. I dva psa, koji su toliko skakali od sreće u moru da nema dileme oko toga je li im bilo lijepo.
Većina zamotanih pričeka na plaži dok ne izađem, pa se raspituju i komentiraju: je li jako hladno, koliko vam je trebalo da uđete, nemojte sjediti u mokrom, bježite na sunce, pa vani je već hladno, vi niste zimogrozni, ja ne bih mogao... I ne znam što bih rekla. Samo uživam, pomalo tužna jer uskoro dolazi povratak u Zagreb.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
