Kuhar u britanskom hospiciju Sobell House u Oxfordshireu, otkriva kako posljednji obroci pacijenata često nisu luksuzni ni ekstravagantni – već su to jednostavne, nostalgične poslastice koje mirišu na djetinjstvo, ljubav i nježnost
VRLO JEDNOSTAVNO
Kuhar u staračkom domu otkrio koje 'posljednje jelo' korisnici najčešće naručuju
Čitanje članka:
2
min
Spencer Richards, kuhar u britanskom hospiciju Sobell House u Oxfordshireu, otkriva kako posljednji obroci pacijenata često nisu luksuzni ni ekstravagantni – već su to jednostavne, nostalgične poslastice koje mirišu na djetinjstvo, ljubav i nježnost.
- Za mene, nema veće časti nego pripremiti nečiji posljednji obrok - kaže Richards.
Njegova svakodnevica uključuje razgovore s pacijentima, prilagodbu jelovnika njihovim promjenjivim željama i potrebama, ali prije svega – suosjećanje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:48
Nedavno je, prisjeća se, kuhao za 21-godišnjeg pacijenta koji nije mogao pronaći ništa privlačno u klasičnoj ponudi. „Volio je street food, pa smo to i napravili – prilagodili smo sve kako bi mu jelo bilo blisko i drago“, govori Spencer.
No najčešći i najdirljiviji zahtjev koji čuje, osobito od ljudi u osamdesetim i devedesetim godinama, jest rođendanska torta. Za neke, to je prvi put u životu da im netko na taj način obilježi rođendan. Jedna pacijentica, koja je napunila 93 godine u hospiciju, rasplakala se kad je dobila tortu jer joj rođendani nikad nisu bili posebno obilježeni. „Bila je presretna“, kaže chef.
Torte, pudinzi, panna cotta, crème brûlée, pa i obična želatina – sve su to deserti koji ne samo da bude uspomene, nego su i fizički podnošljiviji za pacijente koji prolaze kroz iscrpljujuće tretmane poput kemoterapije. Slatko često lakše prolazi kada je teško gutati, a okusni pupoljci izmučeni lijekovima više ne prepoznaju poznate okuse.
- To su male stvari koje zaista znače mnogo. Pogotovo ljudima koji su sami ili izolirani. U tim trenucima, hrana postaje nešto više od prehrane – ona je čin brige, prisutnosti i nježnosti - objašnjava Spencer.
Pacijenti pred kraj života često manje jedu, a uloga osoblja u hospiciju jest omogućiti da ono malo što mogu pojesti – bude ukusno, toplo i prilagođeno njihovom stanju. Ponekad je to samo kuglica sladoleda ili zdjelica želea, ali i takvi obroci pripremaju se s posebnom pažnjom. „Ne znamo uvijek odmah koliko to znači“, kaže Richards, „ali obitelji se često vrate i mjesecima kasnije, samo da bi zahvalile.“
Jedna obitelj vratila se čak i na Božić kako bi osoblju donijela hranu – znak zahvalnosti za posljednje tople obroke koji su donijeli utjehu.
„Hrana je moćan medij emocija, može prizvati djetinjstvo, ali i stvoriti nove, posljednje uspomene“, zaključuje chef. „To je ono što ovdje radimo, stvaramo trenutke koji ostaju.“ piše Daily Mail.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
