Ivan (96) prvi je uzgajao šafran - najskuplji začin na svijetu

O svom životu Ivan Petina, koji je zakoračio u 96. godinu, mogao bi napisati knjigu. Ovaj vremešni starac iz sela Dubovica pokraj Velikog Bukovca, pionir je proizvodnje začinskog bilja na području Podravine i jedan od prvih kooperanata Podravke nakon 2. svjetskog rata.

Tad se vratio iz Njemačke, gdje je “pokupio” znanje o ekološkoj poljoprivredi. S 14 godina ostao je bez oca, pa je kao stariji od dva sina morao uz samohranu majku preuzeti skrb za obitelj. Neko vrijeme je radio u Koprivničkim Bregima kao najamni radnik, ali je zbog male nadnice od 10 dinara mjesečno, što pušačima nije bilo dovoljno ni za cigarete, napustio taj posao.

U to vrijeme počeo se Europom “kotrljati” ratni kotač. Uspio je nekako skinuti uniformu domobrana te uz pomoć rođaka krajem 1942. otići u Njemačku, kojoj je nedostajalo radne snage. Ivan se zaposlio u rudniku ugljena. No krajem rata krenula su saveznička bombardiranja, pa tako i rudnika u okolici Essena. Tada 22-godišnji mladić vidio je da mora  krenuti kući. 

- Imao sam 20 njemačkih maraka, a karta za kući je koštala 70 maraka. Jedino mi je preostalo da krenem pješke ili se upustim u kartanje i pokušam sakupiti za kartu. Krenula me karta i dobivao sam 120 maraka, kad su me kolege odvukle od stola i rekle: ‘Ivane, imaš za kartu i kreni kući’ - prepričava nam Ivan sa svježinom kao da je to bilo neki dan, a od tada je prošlo više od 70 godina.

Prvi mu je posao po povratku bio bačvarski, a onda je početkom 50-ih godina prošlog stoljeća koprivnička Podravka krenula s otkupom povrtnih kultura. Ivan i njegova supruga, jer se u međuvremenu i oženio, krenuli su korak dalje. Sadili su začinsko bilje i mini krastavce kakvi su se tad proizvodili u Nizozemskoj.

- S poljoprivrednog sajma u Berlinu donio sam dosta sjemena šafrana, koji kotira kao najskuplji začin. Uz to, uzgajao sam do prošle godine tagetes, biljku čiji se cvjetovi koriste u farmaceutskoj industriji - priča nam Ivan Petina. Danas svoja znanja uspješno prenosi i na svoje unuke. Vjeruje da će oni nastaviti tamo gdje je njihov djed stao. 

Uz zadrugu su svi dobro živjeli

Kao pioniri u uzgoju začinskog bilja i drugih povrtlarskih kultura, on i pokojna žena, kao i cijela obitelj, živjeli su u blagostanju. Ubrzo je izabran za direktora Poljoprivredne zadruge, preko koje je išla kooperacija s Podravkom. Tad svi u okolici dobro živjeli od prodaje povrća koprivničkom prehrambenom divu.