Evolucijski gledano, naš je mozak 'programiran' da traži hranu bogatu šećerom kao brz izvor energije i sredstvo preživljavanja. Saznajte kako na tijelo utječu umjetna sladila
BITNE ČINJENICE
Imaju li umjetna sladila uopće efekt na gubitak kilograma?
Čitanje članka:
4
min
Umjetni zaslađivači sve se češće dodaju prehrambenim proizvodima kako bi se smanjio udio šećera, a zadržao privlačan okus. No sve više istraživanja upućuje na to da ovi nenutritivni zaslađivači možda ipak nisu zdravija ni sigurnija opcija.
Pa što je onda najbolji izbor ako želimo uživati u slatkim okusima bez štetnih posljedica konzumacije šećera?
Umjetni zaslađivači izvorno su razvijeni kao kemijske tvari koje potiču naš osjet slatkog okusa. Poput molekula šećera, i one izravno djeluju na okusne receptore u ustima. Na taj način šalju živčani signal tijelu da je konzumiran izvor ugljikohidrata – i pokreću reakciju razgradnje u svrhu stvaranja energije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:39
Kod konzumacije šećera, dodatno se aktivira i dopaminergički sustav – dio mozga odgovoran za motivaciju i osjećaj nagrade, što je povezano s čežnjom za slatkim. Evolucijski gledano, naš je mozak "programiran" da traži hranu bogatu šećerom kao brz izvor energije i sredstvo preživljavanja. Međutim, poznato je da prekomjerni unos šećera dovodi do brojnih zdravstvenih problema, uključujući metaboličke poremećaje, debljanje i dijabetes.
Iako umjetni zaslađivači ne potiču dopaminski sustav na isti način kao šećer, sve je više dokaza da i oni mogu izazvati slične metaboličke poremećaje.
Jedno je istraživanje, objavljeno početkom ove godine, pokazalo da su se samo dva sata nakon konzumacije sukraloze (u količini ekvivalentnoj dvjema limenkama zaslađenog napitka), kod sudionika pojačali fiziološki odgovori povezani s glađu. Mjeren je protok krvi u hipotalamus – regiju mozga odgovornu za regulaciju apetita – i ustanovljeno je da sukraloza povećava prokrvljenost tog područja.
Nadalje, pokazalo se da umjetni zaslađivači mogu aktivirati iste neurone kao i hormon sitosti leptin. Dugoročno, to može rezultirati povećanjem praga gladi – odnosno potrebom za većom količinom hrane da bismo se osjećali siti. Drugim riječima, umjetni zaslađivači mogu povećati apetit, što potencijalno vodi do većeg unosa kalorija.
I to nije sve. Velika studija provedena tijekom 20 godina pronašla je povezanost između konzumacije zaslađivača i povećanog nakupljanja tjelesne masti. Zanimljivo je da su ispitanici koji su redovito konzumirali velike količine zaslađivača (ekvivalent tri do četiri limenke dijetnog gaziranog pića dnevno) imali čak 70 posto veću stopu pretilosti u usporedbi s onima koji su konzumirali male količine (do pola limenke dnevno).
U studiji je također utvrđeno da ovaj učinak nije ovisio o ukupnom dnevnom unosu kalorija. Kako bi to provjerili, znanstvenici su koristili upitnike o prehrambenim navikama i dodatno analizirali podatke kroz prehrambene sustave kodiranja. Rezultati su pokazali da umjetni zaslađivači mogu potaknuti nakupljanje masti – bez obzira na ostatak prehrane.
Jedno drugo istraživanje, objavljeno početkom ovog mjeseca, pokazalo je da svakodnevno konzumiranje umjetno zaslađenih pića povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. No, budući da ta pića sadrže i druge aditive – poput kiselina, boja i emulgatora – nije sasvim jasno koliki je stvarni doprinos samih zaslađivača.
Što trebamo znati?
Trebamo li se onda u potpunosti odreći umjetnih zaslađivača? Možda ne. Postoje istraživanja koja pokazuju da kratkoročna zamjena šećera zaslađivačima može dovesti do smanjenja tjelesne mase i masnog tkiva.
Nekoliko studija također nije našlo povezanost između konzumacije umjetnih zaslađivača i razvoja dijabetesa – pa čak ni s osnovnim pokazateljima poput razine glukoze natašte ili razine inzulina. Međutim, većina tih istraživanja trajala je relativno kratko (do 12 mjeseci) i uspoređivala je samo osobe koje konzumiraju šećer s onima koje koriste zaslađivače. To dodatno stvara konfuziju oko toga što zapravo trebamo činiti.
Zbog toga je Znanstveno savjetodavno povjerenstvo za prehranu (SACN), koje savjetuje britansku vladu, nedavno objavilo službeni stav o upotrebi zaslađivača bez šećera. To je bio odgovor na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, koja sugerira da se zaslađivači ne bi trebali koristiti kao sredstvo kontrole tjelesne težine zbog mogućeg rizika za razvoj pretilosti i dijabetesa tipa 2. SACN se slaže s time da bi unos zaslađivača trebalo svesti na minimum – osobito kod djece – ali i dalje naglašava važnost smanjenja ukupnog unosa šećera.
To je zapravo srž problema: umjetni zaslađivači možda imaju određene negativne učinke, ali trenutačni dokazi upućuju na to da nisu toliko štetni kao pretjerana konzumacija šećera. No naše razumijevanje zaslađivača još uvijek nije toliko temeljito kao što je to slučaj sa šećerom.
Potrebno je više istraživanja kako bismo bolje razumjeli njihove dugoročne učinke. Trenutačno se radi na izradi baze podataka svih kliničkih studija o zaslađivačima, što bi trebalo pomoći u jasnijem sagledavanju stanja i identificiranju područja koja zahtijevaju dodatna istraživanja.
A do tada – što učiniti ako volimo slatko?
Kao i u mnogim stvarima vezanima uz prehranu, najbolji je savjet – umjerenost.
Trenutno ne postoje precizne smjernice o količinama zaslađivača koje bismo smjeli unositi. No, jedno od ključnih preporuka SACN-a jest da prehrambena industrija jasno označava količine umjetnih zaslađivača u proizvodima. Tako ćemo ubuduće, nadamo se, lakše donositi informirane odluke.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
