Hana Zudenigo s Raba 10 godina radi u avanturističkom turizmu, a posljednje tri zime provodi u finskoj Laponiji, gdje radi kao lovac na polarnu svjetlost
LOVAC NA POLARNU SVJETLOST
Hana s Raba živi zimsku bajku u Laponiji: 'Na -40 °C mi se lede trepavice, a ja uživam!'
Čitanje članka:
8
min
Oduvijek sam voljela zimu i snijeg. Kao maloj najdraži crtići su mi bilo Balto i Spirit, pa je tako nekako i moj život krenuo u tom smjeru konja i pasa. Bavim se avanturističkim turizmom već 10-ak godina, a u Lapland sam došla zbog snijega. Lapland mi se, zapravo, desio nakon Covida, kad sam prekinula fakultet i odlučila otići negdje daleko. Na Instagramu sam vidjela fotografiju djevojke sa zaleđenim trepavicama. Saznala sam gdje je fotografirano, upisala u Google 'Lapland jobs' i pronašla prvi posao kao vodič snowmobil tura (motornih sanjki) i lovac na polarnu svjetlost. Poslije sam počela raditi i kao gonič pasa, odgovara na naša pitanja Hana Zudenigo, rodom s otoka Raba, gdje je i odrasla, koja se nedavno javila redakciji 24sata s pričom o projektu "Balkarctic", na kojem radi u Laplandu, odnosno dalekoj Laponiji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:20
Odmah nas je zaintrigiralo to što jedna mlada djevojka dio godine živi i radi na kraju svijeta koji će većina nas vidjeti samo u filmovima, no nije bilo lako doći do nje. Poslali smo e-mail i zvali je telefonom, no ispostavilo se da je "lovimo" tijekom putovanja iz Hrvatske u Laponiju. Avionom se može brže, no s nom putuju i njeni psi, pa je punih pet dana putovala automobilom i nije stigla javiti se na svaki naš poziv.
I gdje je točno sad?
- Trenutno živim u mjestu Muonio, sat vremena od skijališta Levi te na sat i pol od Rovaniemija i famoznog Sela Djeda Mraza. Nalazi se u Arktičkom krugu na sjeveru Finske. To je onaj 'pravi' sjever. Stanovnici su uglavnom u drvnoj industriji. Gradić je mali, manji od Slunja, recimo, ali ima sve potrebno: dućan, automehaničara, školu, veterinara i slično, te se zadovoljavaju potrebe poslova. Mnogo ljudi, kao i ja, radi u turizmu te smo više orijentirani na Levi - navodi naša sugovornica. Kaže kako u Muoniju živi oko 3200 ljudi.
- Karakterno su vrlo zatvoreni na prvu, rezervirani, možda se čine hladnima, ali su zapravo vrlo dobri i spremni pomoći. Jednom kad se sprijateljite i pokažete im da ste dobra osoba, imate prijatelja za cijeli život. Nema glume ovdje, nema lažnih osmijeha i ćakule. Ali uvijek će pomoći i održati svoju riječ - dodaje djevojka koja je u Laplandu dosad provela tri zime i upravo se preselila kako bi tamo provela i četvrtu.
- Ljeti se vratim kući jer ovdje ljeti nema dovoljno poslova za stalne stanovnike, a kamoli za mene stranca, pa lipanj, srpanj i kolovoz obično provedem u Hrvatskoj ili putujem. Kada dođem, bavim se gonjenjem pasa, vozim pseću zapregu. Pripremamo pse za utrke te vodimo turiste na ture od 10, 20 ili 30 kilometara kroz šume i zaleđena jezera. Radim i kao snowmobil vodič na poziv te lovac na polarnu svjetlost. Uza sve to pokrenula sam projekt zvan Balkarctic, preko kojeg želimo dovesti i 'naše' ljude na sjever i voljela bih da se malo čuje za njega - priča Hana.
Uz nju, na tom projektu trenutno radi troje naših ljudi: Iva, Renato i Lea.
- Iva je moja prijateljica, živi u Zagrebu i ona je glavna podrška i motivatorica, naš web dizajner i fotograf. Renato je muška snaga tima i majstor za lov na polarnu svjetlost. Lea je novi član tima i još se uhodava, a ja sam mozak operacije u cijeloj toj priči - simpatično predstavlja Hana ekipu. Kaže kako Renato i ona vode ture po Laponiji već tri zime, no teško im je izračunati koliko je ljudi prošlo njihove ture.
- Samo u prošloj sezoni meni, kao goniču pasa, prošlo je oko 4500 ljudi. Tu nisam računala povremene snowmobile i lov na polarnu svjetlost. A Balkarctic smo pokrenuli tek krajem prošle zime, tako da smo dosad imali samo nekoliko ljudi, uglavnom prijatelja i poznanika. To je nov projekt, koji tek treba zaživjeti, a cilj je našim ljudima ponuditi istinsko iskustvo na našem jeziku i našem balkanskom načinu, te najbolju moguću cijenu, jer smo svjesni ekonomske situacije i cijena Laplanda. Nadamo se ipak većem broju ljudi ove zime - kaže Hana.
Na stranici https://balkarctic.com/ možete izabrati između nekoliko tura, odnosno "paketa" iz ponude, kojima je u osnovi smještaj u autentičnim kućama sa saunom, tri dnevna obroka i lov na polarnu svjetlost, a svaki od njih uključuje dodatne dnevne ili poludnevne aktivnosti, među kojima su snowmobilling, Husky safari, ribolov na ledu, šetnja šumom, posjet Snowhotelu, kući Djeda Mraza, Reindeer safari. Iako postoje već definirani paketi, po cijeni od 675 eura za pet dana boravka i svakodnevni lov na auroru borealis, pa do 1600 eura, moguće je dogovoriti i neku kombinaciju koju sami želite. Cijena ne uključuje prijevoz avionom, no onima koji se odluče za turu rado će pomoći savjetom. Na stranici je i vrijedan popis odjeće, obuće i stvari koje je dobro ponijeti sa sobom, uz naznaku što od toga po prihvatljivim cijenama možete nabaviti i u Laplandu, ako pretjerate u pakiranju kofera.
Hana ističe kako nikad neće zaboraviti svoj prvi susret s Laponijom, što vjerojatno kaže i većina onih koji je posjete.
- Stigli smo avionom, moja prijateljica, tadašnji momak i ja, i kad smo izašli iz aerodroma, smrznuli smo se. Bilo je -18, mi u trenirkama i običnim skijaškim jaknama. Samo smo se pogledali i rekli 'Di smo mi to došli?!'. A opet, svuda oko nas drveće prekriveno snijegom, jezera zaleđena. Bilo je doslovno magično - prisjeća se Hana.
Tek nakon nekoliko dana, jedne večeri pojavila se i ona, "kraljica sjevera": aurora borealis.
- Sve ono što vidite u filmovima i crtićima o tom fenomenu možete zaboraviti. Još je magičnija uživo. Ta svjetlost i boje koje plešu nebom, imate osjećaj kao da vaši preci pokušavaju dotaknuti zemlju. Magija! - priča Hana te dodaje kako ju je uz auroru dočekao i led na staklima.
- I kosa se zaledi kad izađete – dodaje.
U prvo vrijeme u Laplandu doživjeli su i kulturni šok.
- Naime, kad smo nakon mjesec dana rada u toj jednoj kompaniji bili pozvani na neki team building, tu su bili šefovi, menadžeri, drugi vodiči, muški i ženski, Finci i stranci... i poslije večere ide se u saunu. Svi ko od majke rođeni! U Finskoj je, naime, smrtni grijeh u saunu ući u kupaćem kostimu. I tako smo mi, da ne bismo bili 'oni čudni Balkanci', ispoštovali pravila i ušli u saunu goli. Zanimljivo nam je bilo i to da se u sauni biva satima, naravno, s izlascima na snijeg svakih 10-15 minuta - opisuje Hana.
Život u Laponiji zimi je dinamičan i surov, dodaje. Vrlo je hladno, temperature padaju i do -40 stupnjeva. Ali bjelina, tišina i čistoća koji tad nastaju razlog su zbog kojeg se Laponiji vraća, kaže Hana.
- Zimi ima više posla i više akcije, ipak je ovo dom Djeda Mraza, sve je puno vilenjaka, sobova, djece... Polarna noć nastupa 6. prosinca i otad sunce ne izađe iznad obzora sve do 6. siječnja. Tijekom polarne noći vrlo je mračno, ali ima malo svjetlosti između 10 i 14 sati. Dakle, mrak skoro cijeli dan. Kad proviri na pet minuta prvi put, smatra se da je polarna noć gotova - pojašnjava. Proljeće je, dodaje, predivno.
- Dani su dugi, čak do 23 sata, još je hladno i ima mnogo snijega, tako da je povoljno za sve aktivnosti. Čak u dva ujutro još ima danjeg svjetla, tako da se vrijeme može dobro iskoristiti. A ljeti sunce nikad ne zalazi. Dan je non-stop. Tad vegetacija prosperira te se rađaju najslađe jagode i borovnice - priča Hana.
Lapland je mnogo mirniji i tiši tad jer ostaju samo lokalci, dodaje. Put do Finske avionom može trajati od 6 do 12 sati, ovisno o mjestu polaska i presjedanjima. U Balkarctic paketima ima nekoliko opcija, no uvijek savjetuju gostima dolazak na barem šest dana jer je to optimalno vrijeme potrebno da nam se aurora borealis pokaže.
- Šteta je prevaliti toliki put i ne vidjeti taj fenomen. Uloviti polarnu svjetlost nezaboravno je iskustvo. Kad je prvi put vidiš, preplave te emocije. Meni nakon tri godine srce i dalje preskače kad bude intenzivna. Najbolje je zapravo doći oko sredine siječnja jer tad počinju vedre noći, pa su veće šanse za uspješan lov na auroru, sve do kraja travnja, kad postaje presvijetlo po noći da bi se vidjela polarna svjetlost - savjetuje sugovornica.
Kaže da ljudi znaju biti vrlo razočarani i tužni ako se aurora ne pojavi tijekom njihova boravka.
- I meni je još svaka aurora magija i žalim svaku koju prespavam, pa drugi dan vidim fotografije kolega i prijatelja - dodaje. Zato je možda najbolje pripremiti se na to da od uzbuđenja možda nećete moći ni zaspati.
Ako nemate paket koji uključuje vožnju saonicama, haskije nećete vidjeti s ceste, ali ako se povučete malo u šumu ili na zaleđeno jezero, vidjet ćete te nevjerojatne pse kako snažno vuku saonice.
- Uz cestu ćete sigurno vidjeti i sobove, ima ih baš mnogo, te također možete ići na safari u kojem vas sobovi vuku kroz šumu u tradicionalnim saonicama. Vodiči su lokalni ljudi, Sami narod. Nitko drugi ne smije baratati sobovima, osim njih i Djeda Mraza - pojašnjava Hana.
Oni koji žele mogu se okušati i u ribolovu na ledu, a većini je - i velikima i malima - najdraži dio posjeta odlazak k Djedu Mrazu.
- Što se toga tiče, naravno da su djeca dobro došla! Dapače, postoji mogućnost personalizacije dolaska. Roditelji mi unaprijed kažu djetetovo ime, dob i želje, mi to prenesemo Djedu, tako da čarolija susreta postane nezaboravna. Generalno, neke posebne dobne granice za dolazak u Lapland nema, ali osobno ne bih preporučila dolazak s djecom mlađom od dvije ili tri godine jer, prema dosadašnjem iskustvu, smatram da bi roditeljima, a i djetetu, bilo otežano popratiti sve što žele vidjeti i u svemu istinski uživati. Što se tiče vožnje snowmobilom, potrebna je minimalna visina od 140 cm, što bi odgovaralo dobi djeteta od otprilike 12 godina, a za upravljanje snowmobilom potrebna je vozačka dozvola, ostalih ograničenja tijekom posjeta nema - upućuje nas sugovornica.
Uz sjajne fotografije koje nam je ustupila, možemo samo reći – doviđenja u Laplandu.
Hana vas sigurno tijekom zime čeka ondje budući da radi na planu da projekt Balkarctic podigne na noge. Kaže kako će još vidjeti hoće li ubuduće produljiti svoj boravak u Laplandu i na ljetne mjesece ili će to razdoblje pokrivati samo njeni poslovni partneri.
- Kao što sam već spomenula, ljeti sam u Hrvatskoj, što zbog završetka sezone što iz osobnoga gušta i ravnoteže između zime i ljeta. Roditelji i brat su mi velika podrška u svemu što radim, pa tako i u ovom projektu, na čemu sam zaista zahvalna jer bi u suprotnom, vjerujem, sve bilo puno teže - kaže.
Zato voli ljeta, jer tada dio vremena može posvetiti i njima. Naravno, neki su je članovi obitelji već posjetili, a ostale željno čeka.
- Kao i bilo koga iz naših krajeva, bez obzira na to hoće li putovati preko nas ili ne. Ako i ne putuju preko nas, neka se osjećaju slobodnima kontaktirati nas za bilo kakvu informaciju i savjet u vezi boravka i sadržaja ovdje, rado ćemo pomoći - zaključuje Hana.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
