VOZE JOŠ I DANAS
FOTO Zavirite u tvornicu ZET-a i Đuro Đaković gdje su se sklapali naši legendarni plavi tramvaji
Crno-bijele fotografije, pa i one u boji, vraćaju u neka stara vremena kad su još postojali skretničari, karte u tramvajima naplaćivali su kondukteri, a Đurini TMK 101 i 102 postali su neizostavna vizura grada Zagreba...
Najprije su se tri prototipa proizvela u zagrebačkoj radionici ZET-a. Team koji je radio prvi prototip 1951. na čijem čelu je bio cijenjeni ing. Dragutin Mandl koji je svima davao elan - fotografija s trešnjevačke Remize.
Najprije su se tri prototipa proizvela u zagrebačkoj radionici ZET-a. Team koji je radio prvi prototip 1951. na čijem čelu je bio cijenjeni ing. Dragutin Mandl koji je svima davao elan - fotografija s trešnjevačke Remize.
No onda se odlučilo sve preseliti u slavonskobrodsku tvornicu Đuro Đaković pošto u Zagrebu nije bilo dovoljno kapaciteta.
Prototip 101 koji je za razliku od starih tramvaja imao troja vrata za nesmetan ulazak i izlazak putnika, dakle bolji i brži protok.
Kondukteri su imali ulogu i suvozača, 1965. Osim 'cvikanja' karata mogao je upravljati svim vratima, vozaču je davao sigurnosni znak da krene, imao je tipku za šinsku kočnicu, pa i kočnicu za opasnost... Polako su dolaskom automatske naplate kondukteri nestali, a negdje su zadržani samo u trećim kolima, ne samo zbog prodaje karata nego i zato što se smatralo da vozač ne vidi ta zadnja vrata, pogotovo ako je stanica u zavoju.
Spuštanje na tračnice na okretištu Heinzlove, 1964. - danas pomalo zaboravljeno okretište na bilo je prekrcajna rampa za "ganc" nove Đurine tramvaje.
Oproštajna vožnja legendarnog TMK 101, 2008. Većina je rashodovana do 2007., a od ljeta iste godine tramvaji tipa 101 nisu više bila u redovnom rasporedu. Od 2008. potpuno su povučeni iz prometa.
Beogradska 101-ica - Đuro Đaković isporučio je 10 motornih kola tip 101.
Beogradski tramvaj u Zagrebu na ispitivanju, Draškovićeva 1971.
Mirogoj 1964. Na toj su se brdskoj pruzi testirali novi tramvaji do 1956. godine.
Osječki tramvaj - kad su se čelnici odlučili obnoviti vozni park sasvim novim, većim i suvremenijim vozilima, tih osam komada 101 završilo je u Zagrebu.
Na glavnom zagrebačkom trgu u vrijeme dok je počeo voziti Đurin tramvaj još uvijek je bil skretničara koji je sjedio u kućici. Poslije su skretnice automatizirane.
Zagrebački tramvaj - starinski interijer koji je sima dobro poznat.
Okretište Dubrava, 1965. U to je vrijeme bilo postavljeno usmjerenje za ukrcaj samo na treća vrata, kod konduktera.
Vožnja na 'pulferu' (Kvatrić, 1976.) - 'mulce' nitko nije mogao spriječiti da se voze bez karte, iako je to bilo iznimno opasno.
Prvi Đurini tramvaju imali su displej koji je kasnije zamijenjen samo kućicom s brojem
Jedanaestica 1963. - na toj su liniji legendarni zagrebački tramvaji 101 i 102 vozili najdulje i najviše, te preveli milijune putnika svake godine.
Tzv. tramvajski vlak s motornim kolima i dvije prikolice, 1976. - bio je vrlo specifičan za Zagreb. Uglavnom je vozio na liniji 11,12 i 2 prema Črnomercu.
Devedesetih su neki Bikovi (tip 201 koji je bio jača verzija TMK 101) transformirani u prve manekene i "oblijepljeni" domaćim reklamama.
Muzejski primjerci, drugi (desno) je stari M24 tramvaj koji je otišao u staro željezo dolaskom TMK 101. Danas će ga svi prepoznati kao - Božićni tramvaj.
Beograd, Đurin TMK 201 - njega su pak bojali u zeleno.
Treći prototip, 1954. - i ovaj je tramvaj rađen u Zagrebu po nacrtima koji su se pravili usporedno s proizvodnjom
Stari interijer - letvice na podu, i obične žarulje na stropu - često su 'pohodili' remont i dorađivali se.
Češki tramvaji, modernizacija voznog parka krenula je 1978. godine, nakon što je tramvaj prešao Savu preko mosta Mladosti i konačno se zatvorio zagrebački prelaskom preko Jadranskog mosta 1985.
Beogradska 101-ica bila je crvene boje
Iako se u Đuri proizodio najveći dio, dio komponenti proizvodio se u ZET-u, poput stolica, stakla, farova... Ostali kooperanti bili su Zagrebačka ljevaonica, željezare Ravne i Jesenice, Jugoturbina i Litostroj iz Ljubljane.
Po njima se prepoznaje vizura grada - definitivno su obilježili su drugu polovicu 20. stoljeća u Zagrebu.
