OVAKO SE ČUVA TRADICIJA
FOTO Veselje, osmijesi i ponos: Mali junaci osvojili srca na 70. Vučkovićevoj alki u Brnazama
Jubilarna 70. Vučkovićeva dječja alka okupila je brojne posjetitelje i ponosne obitelji. Pobjednik je postao Niko Vučković ‘Gardelin mlađi’, koji je s maksimalnih 12 punata zasluženo osvojio titulu slavodobitnika
Jubilarna 70. Vučkovića dječja alka održana je 24. kolovoza u Brnazama, naselju u sklopu grada Sinja.
Jubilarna 70. Vučkovića dječja alka održana je 24. kolovoza u Brnazama, naselju u sklopu grada Sinja.
Ovaj tradicionalni događaj, inspiriran slavnom Sinjskom alkarskom tradicijom, okupio je brojne posjetitelje i ponosne obitelji.
Alkarić Niko Vučković, poznat kao „Gardelin mlađi“, postao je slavodobitnik jubilarne 70. dječje alke. U tri trke ostvario je devet punata, a u pripetavanju pogodio „sridu“.
Nakon pobjede, vojvoda Tonči Vučković privezao mu je hrvatsku trobojnicu na koplje, simbol pobjede koju je Gardelin ponio kroz svoje selo.
Vučkovića dječja alka održava se od 1955. godine i najstarija je dječja alka u okolici Sinja . U natjecanju sudjeluju dječaci do 10 godina, a alkarići nose živopisne nadimke.
Niki Vučkoviću bilo je nepune dvije godine kada je prvi put trčao Dječju Vučkovića alku. Danas s nepunih deset godina ponosno je ponio hrvatsku trobojnicu zaseokom Vučkovića u Brnazama.
Dječju alku trčao mu je i djed Petar, potom otac Ivan, sada on. Ovo je uz to zadnja godina da je može trčati jer je po Statutu mogu trčati samo dječaci do završenog trećeg razreda osnovne škole. "Alka se u Vučkovića trči punih sedamdeset godina. Trčala se prije nego je moj otac Petar rođen, a njemu su šezdeset i tri godine i ja sam je trčao dok je Statut dozvoljavao. Sada su tradiciju naše kuće nastavili moji sinovi, slavodobitnik Niko i moj mlađi trogodišnji sin Petar", govori nam ponosni otac Ivan.
"Niko je skroman, on bi volio da su svi pogodili u sridu. Njemu je do druženja, ali onda se opet u jednom trenutku javi onaj inat i forca za pobjedom, dok je Petar sasvim drugačiji. Njemu je na prvom mjestu on sam, a ostali, kako bude", u šali će otac Ivan u čijoj se je obiteljskoj kući nakon što mu je sin odnio pobjedu, slavilo do ranih jutarnjih sati ponedjeljka. "Nije važno pobijediti, važno je da se družimo, da sam sa prijateljima", skromno će, a onda opet ponosno baš kako dolići slavodobitniku Niko koji je ukupno, najviše u povijesti dječje alke, devet puta trčao alku.
Niko je i prošlu godinu osvojio alku tako da je ovu godinu upisao kod svojega imena veteransku pobjedu, slavodobitno se oprostivši od trčanja alke koju je ove godine trčalo dvadeset i dvoje malih alkarića iz ponosne loze Vučkovića. Ovu dječju Vučkovića alku mogu trčati samo potomci kojima su očevi iz zaseoka Vučkovići u Brnazama.
Postala je svjetska, za nju se svake godine tek što završi Sinjska alka pripremaju tjednima u Vučkovića. Vježba se trčati, držati koplje i nastojati pogoditi što više srida. Trči se Čoja, Bara i Alka. Niko je uz to što je slavodobitno otrčao Alku i četiri puta pogodio sridu slavio i na Bari. Obučeni u narodne nošnje po uzor na sinjske alkare svu ljepotu tradicije i baštine mali izdanci Vučkovića na najljepši način prezentiraju javnosti.
Nije im teško trčati ni koplje u ruci čvrsto držati dok okom sokola nastoje pogoditi "u sridu". Uz djeda Petra, oca Ivana jedna je žena ponosno pratila i navijala dok je srce lagano podrhtavalo. Majka Ivana najprije je obukla svojega alkarića, poljupcem ispratila da bi potom sve uzvanike širom otvorenih ruku s dobrodošlicom u svom domu ugostila ponosna na svojeg Niku i njegovu pobjedu.
