UMJETNOST U MRAKU
FOTO U tišini studija: Kijevski slikar stvara i bez struje, dok oko njega padaju bombe
U tišini ateljea obasjanog tek slabim svjetlom baterijske lampe, 70-godišnji ukrajinski umjetnik Oleksandr Liapin nastavlja raditi ono što radi cijeli život – slika. Ovaj put, međutim, bez električne energije, bez grijanja i bez sigurnosti koju je nekada podrazumijevao svakodnevni život
Njegov studio u Kijevu nalazi se u mraku nakon što je kritična civilna infrastruktura ponovno pogođena ruskim raketnim i bespilotnim napadima.
Nestanci struje postali su nova realnost za stanovnike ukrajinske prijestolnice, ali Liapin odbija dopustiti da rat utiša njegov stvaralački nagon.
Njegov studio u Kijevu nalazi se u mraku nakon što je kritična civilna infrastruktura ponovno pogođena ruskim raketnim i bespilotnim napadima.
Nestanci struje postali su nova realnost za stanovnike ukrajinske prijestolnice, ali Liapin odbija dopustiti da rat utiša njegov stvaralački nagon.
Okružen platnima, bojama i tragovima dugog umjetničkog staža, ovaj slikar radi u slojevima tame i hladnoće, prilagođavajući se okolnostima koje bi mnoge natjerale na odustajanje.
Liapin pripada generaciji koja je prošla raspad Sovjetskog Saveza, političke prevrate i društvene krize, ali ni jedno razdoblje, priznaje, nije se moglo usporediti s današnjim. Ipak, njegova prisutnost u studiju simbol je otpornosti – ne samo osobne, već i kolektivne. Umjetnost, kaže, postaje način preživljavanja, ali i dokumentiranja vremena u kojem živi.
Napadi na energetsku mrežu posljednjih su tjedana ostavili milijune ljudi bez stabilne opskrbe električnom energijom. U Kijevu se dani planiraju prema rasporedu nestanaka struje, a večeri često prolaze u polumraku svijeća i prijenosnih lampi. No dok mnogi pokušavaju samo izdržati, Liapin u toj tami stvara – pretvarajući je u prostor tihe borbe i unutarnjeg otpora.
Njegove slike, iako nastaju u ratnim uvjetima, ne prikazuju nužno razaranja. Umjesto toga, ispunjene su simbolima trajanja, ljudskih figura i apstraktnih oblika koji sugeriraju nadu, pamćenje i ustrajnost. - Rat ne smije biti jedina tema. Čovjek mora sačuvati nešto svoje - objašnjava Liapin.
Fotografija koja prikazuje Liapina u njegovu zamračenom ateljeu snažno odražava svakodnevicu brojnih ukrajinskih umjetnika i intelektualaca koji su odlučili ostati u zemlji unatoč opasnostima. Ona svjedoči o tome da se život, kultura i stvaralaštvo nastavljaju čak i kada infrastruktura pada, a sirene postaju dio zvučne kulise grada.
Dok vani odzvanjaju posljedice rata, u tišini studija jedan stariji umjetnik potvrđuje da kreativnost ne ovisi o struji – nego o volji da se, unatoč svemu, nastavi dalje.
