Prvi put u Zagrebu!
FOTO Ušle su u kino s iglama i hrpom pletiva. Nikome nije bilo jasno što se događa...
Ova projekcija ‘Orkanskih visova’ nije bila zamišljena kao klasičan odlazak u zagrebačko kino. Publika je, umjesto klasičnog gledanja filma, heklala, razgovarala i uživala u ovom jedinstvenom iskustvu
Prizor je donedavno bio nezamisliv. Svjetla u kino dvorani se prigušuju, kreću uvodne reklame, a iz torbe se umjesto mobitela vade klupko vune i heklica. Dok se na platnu odvija filmska priča, u krilu nastaju kapa, šal ili dio budućeg pokrivača.
Prizor je donedavno bio nezamisliv. Svjetla u kino dvorani se prigušuju, kreću uvodne reklame, a iz torbe se umjesto mobitela vade klupko vune i heklica. Dok se na platnu odvija filmska priča, u krilu nastaju kapa, šal ili dio budućeg pokrivača.
Iako se na prvu može činiti kao neobičan ili čak nepristojan hobi za javno mjesto, heklanje i pletenje u kinu postali su globalni fenomen koji spaja naizgled nespojivo, a to su ljubav prema filmu i strast prema ručnom radu.
Ovaj trend stigao je sad i u Zagreb. U nedjelju smo bili na prvom "Heklanju & kinu" u Kaptol Boutiqueu i gledali "Orkanske visove". Naravno, čim bi se na ekranu pojavili zavodljivi Margot Robbie i Jacob Elordi u klinču heklanje bi nakratko stalo. Ali samo nakratko...
Jedna ljubiteljica heklanja objašnjava kako joj ta aktivnost pomaže da se osjeća manje rastreseno tijekom teških razdoblja.
- Ova ideja je odlična! Samo sam, nažalost, vrlo brzo izgubila kukicu pa nisam mogla nastaviti, a nezgodno mi je bilo osvjetljavati dodatno prostor. Ne bavim se dugo heklanjem, svega godinu dana. Zarazila me sestra koja živi u Velikoj Britaniji. To je kod njih postala rutina pod pauzom na poslu. Heklala sam dekicu u kinu - rekla nam je Eni Vamberger iz Zagreba.
No, naravno, nisu sve posjetiteljice kina bila vrsne "heklačice". Nekima je baš ovaj event bio prvi susret s vunom i kukicama, a opremu morate donijeti svoju.
- Kao sad već odmakli početnik heklanja i veliki ljubitelj kina te filmofil, ovaj zen koji pruža heklanje uz malo veći ekran od onoga što imamo doma pruža savršeni osjećaj obiteljskog okruženja. Naravno, uz korak više jer smo okruženi ljudima i neizbježnom atmosferom kina, a to su - komentiranja, šuškanja, miris kokica i meškoljenje. Bila je ugodna atmosfera uz prigušena svjetla, koja su opet bila dovoljno jaka za vidljivost i rad prstiju. Ovo gledam kao spoj ugodnog s ugodnim. Ako te film uvuče i prsti zabole, sve odložiš na stolić i prepustiš se filmu, a ako te prsti ponesu, nećeš se osjećati čudno jer si na takvom eventu - rekla nam je Mia iz Zagreba.
Dvije dvorane bile su ispunjene do zadnje fotelje, a iz Cinestara su najavili još ovakvih okupljanja. Za mnoge, ručni rad nije samo hobi, već i alat za nošenje sa svakodnevnim stresom i anksioznošću. U svijetu stalne buke i nevidljivih pritisaka, ritmični pokreti heklanja ili pletenja nude svojevrsni meditativni ritam.