5 MJESECI NA PUTU
FOTO Par iz Dalmacije motorima obišao cijelu Južnu Ameriku: Pogledajte te prirodne ljepote!
Kad su Andrea i Boris došli do Ushuaie, najjužnijeg grada na kontinentu i općenito najjužnijeg grad na svijetu - ostvarili su svoj motoristički san - bio je to ogroman cilj koji i motivira. Doživjeli su mnogo lijepih trenutaka...
Andrea Dajak (38) iz Splita i njezin partner Boris Zanki (47) iz Komiže na Visu proputovali su Južnu Ameriku sve do njene najjužnije točke. Nakon 14000 km i tri mjeseca stigli su u Ushuaiu u Argentini, najjužniji grad na svijetu i san većine motorista.
Andrea Dajak (38) iz Splita i njezin partner Boris Zanki (47) iz Komiže na Visu proputovali su Južnu Ameriku sve do njene najjužnije točke. Nakon 14000 km i tri mjeseca stigli su u Ushuaiu u Argentini, najjužniji grad na svijetu i san većine motorista.
Par je u državi Belize krajem 2024. godine u Srednjoj Americi kupio dva rabljena motora od jedne prijateljice, i koja također radi moto ture i krenuo na put prema jugu.
Sve je započelo u Belizeu, a pretvorilo se u avanturu života. Ideja o velikoj avanturi počela je još prije pet godina kada je Andrea sama putovala Južnom Amerikom s backpackom i to većinom javnim prijevozom.
Ljubav prema motorima razvijala je još od malih nogu jer je obitelj s majčine strane tome naginjala, pa i obiteljski prijatelji.
Vožnja motora mi je i opuštanje i adrenalin, sredstvo za istraživanje i otkrivanje zanimljivosti, i odmor od svega. I hobi, i posao, i način života. I eto, nešto što mi je kao djetetu izgledao kao san, a to je upoznati svijet motorom, sada se ipak ostvaruje. Drugačije je to nego autom. Svako putovanje ima svoje čari, a mene je privlačilo baš ovo, govori Splićanka
Najveća čar je u tome što nemaju striktno određenu rutu. Putuju dan za danom, sukladno vremenskim uvjetima ili kako odluče, pa i negdje stati i nešto posjetiti. Tako bukiraju i smještaj. Za hranu i gorivo također planiraju prema kilometraži.
Znamo sve 'famozne' ceste koje se voze u Južnoj Americi pa smo tako vozili poznatu Pan Americanu, Carreteru Austral u Čileu, Rutu 40 u Argentini, itd. No nezaobilazni su i makadamski putevi, scenografske ceste, vidikovci - nešto smo znali od prije, a neke smo dobili kao prijedloge od drugih putnika. Također je pomoglo to što sam i ja prije putovala ovim kontinentom tri mjeseca, pa sam imala uvid kako se gdje stvari odvijaju, "kako se diše" i što vidjeti, priča Andrea.
Čim priđemo ljudima pričajući njihov jezik, odmah smo im bliži, osjećaju se ugodnije, makar i jer se samo trudite pričati njihov jezik. To nam je pomoglo u bezbroj situacija, pogotovo za nabavku dijelova motora, govore Andrea i Boris.
Imamo i šator sa sobom, a i kuhalo pa smo u Čileu i Argentini spavali u šatoru i kuhali si. Ne samo jer je standard svega viši u ove dvije države već i zato jer postoji više mogućnosti za kampiranjem, i to na mjestima koja ne može zamijeniti niti jedan apartman - pored oceana, rijeka, jezera, u pustinji, u skloništima od divljeg vjetra u Patagoniji, legendarnim mjestima poznatim samo ovakvim putnicima. I to je nezamjenjiv doživljaj! Kuhamo jer volimo pojesti nešto nama poznato, a i time smo neovisni o pronalasku restorana. Ne štedimo na povijesti i kulturi, dakle na muzeje i posjete znamenitostima, ali ni na dobroj lokalnoj hrani, pa smo tako jeli tradicionalna jela u svim državama - hrčka u Perúu, alpake i ljame u Boliviji, guanaco u Argentini, njihove steakove mesa specijalnog okusa, kušali vina i rakove iz južnog mora..., kažu.
Zadnjih 200 kilometara puta smo bili napeti, ali smo isto bili pripremili boce šampanjca s kojim smo "oprali" motore što su nas doveli do dolje. Šampanjac je bio i da nazdravimo - za nas, i za hrvatske motoriste i sreću što predstavljamo sve nas na takvom putu. Nismo sigurni je li ovo još koji hrvatski par učinio na dva motora. Nama je to osobni uspjeh, gušt i zadovoljstvo, govore Andrea i Boris.
Ispostavilo se da im Ushuaia nije najjužnija točka jer su se tamo ukrcali na ekspedicijski brod i završili na Antarktici! Oduševila ih je čista priroda, tišina i zvukovi životinjskog svijeta s toga ledenog kontinenta. Radovali su se maženju pingvina, no kontakt sa životinjama zbog njihove zaštite tamo je strogo zabranjen.
