DIVAN HOBI
FOTO Obitelj Krhen radi čudesne staklene kugle za bor: 'Puhati staklo počeli smo slučajno...'
Obitelj Krhen izrađuje unikatne božićne ukrase. Posebnom tehnikom stvaraju čudesa od stakla, što su počeli raditi - slučajno, kaže Petra Krhen Antonić, koja kuglice radi već 20 godina
- Tata je kriv za sve. Kako je inženjer elektrotehnike, često je pomagao popravljati strojeve raznim majstorima. Tako je jednom popravljao kompresor majstoru koji je radio svjetleće reklame od stakla. Provjeravali su radi li kompresor i kako su upuhivali zrak u staklenu cijev, nastala je kuglica. Majstor ju je samo bacio u smeće, a mojem ocu je tad došla ideja da bi to mogao početi raditi. Tu je priča krenula. Sad to radim već 20 godina - rekla nam je to Petra Krhen Antonić (44), jedna od posljednjih kugličarki u Hrvatskoj.
Kad zakoračite u radionicu obitelji koja već desetljećima izrađuje božićne kuglice, osjećaj je kao da ste zakoračili u drugi svijet. Svijet stakla, boja i starih zanata. Ovdje se tradicija čuva s ljubavlju, preciznošću i strašću, a svaka kuglica nosi priču.
- Tata je kriv za sve. Kako je inženjer elektrotehnike, često je pomagao popravljati strojeve raznim majstorima. Tako je jednom popravljao kompresor majstoru koji je radio svjetleće reklame od stakla. Provjeravali su radi li kompresor i kako su upuhivali zrak u staklenu cijev, nastala je kuglica. Majstor ju je samo bacio u smeće, a mojem ocu je tad došla ideja da bi to mogao početi raditi. Tu je priča krenula. Sad to radim već 20 godina - rekla nam je to Petra Krhen Antonić (44), jedna od posljednjih kugličarki u Hrvatskoj.
Njoj staklo nije samo zanat, kuglice su njezina prva ljubav. Kuglice i danas proizvode sami. Od topljenja i razvlačenja staklenih cijevi do puhanja i oblikovanja kuglica u različite forme: zvona, gljivice, figurice ptica... Mnogo kalupa koje koristi dolazi iz stare staklopuhačke tradicije Zagreba. Mnoge staklopuhačke radnje su nestale, škole više ne postoje, a tvornice su zatvorene. No obitelj je, polako i strpljivo, sačuvala ovo znanje. Kuglice rade cijele godine, a u pripremu za Božić kreću već od Uskrsa.
- Kugla se oblikuje na plamenu, zatim se može posrebriti kemijskim postupkom ili bojiti lakom na vodenoj bazi. Svaka kuglica zahtijeva pažnju, koncentraciju i preciznu ruku. Iako može zvučati jednostavno, stvarnost je mnogo zahtjevnija. Svaki dizajn, svaka nova kuglica, rađena je ručno, s ljubavlju i strpljenjem, često i do pola sata rada za jednu kuglicu. Puhanje je tehnika, ne može se bilo kako napuhati. Taj tren kad sam vidio tu kuglicu, pomislio sam kako će to biti zabavno mojoj djeci. Odmah sam nas zamišljao kako zajedno radimo i uživamo - ispričao nam je Zlatko Krhen (69), koji kuglice izrađuje jer ga smiruju.
Obitelj ne proizvodi samo standardne kuglice. Svake godine unose nove dizajne, slijedeći retro estetiku i božićni duh. Kupci dolaze godinama, s tradicijom obiteljskog kićenja bora, i često biraju samo dvije ili tri kuglice, ali s posebnim značenjem. Svaka nova kuglica na boru simbol je tekuće godine.
- Za jednu crvenu kuglicu sad mi treba od pet do sedam minuta, a nekad mi je trebalo i pola sata. U danu ih napravim oko 50. Dolaze ljudi koji godinama kupuju naše kuglice. Ne kupuju sto komada, nego dvije-tri, ali s posebnom simbolikom. Svaka nova kuglica na boru znači nešto za tu godinu. Božić je kićenje koje nas veseli. To mora biti šareno. Boja Božića je crvena, uvijek bila i uvijek bit će. Ovo me opušta, pa nakon kaosa na poslu obavezno otiđem u radionicu i počnem raditi - rekla nam je Petra, po struci inače stomatologinja.
- Mislim da mi nikad neće dosaditi Božić. Počinjem puhati kuglice već početkom siječnja. Kći kasnije, kad se odmori, počne ukrašavati. Mislim da sam do sada upuhao već 500 tisuća kuglica. Bio sam vojnik u ratu. Spasili su me izrada kuglica i moja obitelj. Trebam nešto raditi da ne razmišljam o onome što me muči. Nisam pravi staklopuhač. Naučio sam se praktički sam. U 70-ima je bila tvornica stakla u kojoj su puhale žene i od njih smo naučili tajne puhanja. Kad se tvornica zatvorila, nastavili smo sami kod kuće - ispričao nam je Zlatko.
Radionica nije samo proizvodni prostor. Ona je mjesto gdje se susreću umjetnost, tradicija i osobne priče. Osim kuglica, ovdje se mogu pronaći maštovite figurice, šareni ukrasi i personalizirane kuglice s imenima i porukama. Godinama su sudjelovali i na adventskim sajmovima, gdje su direktno komunicirali s kupcima i prenosili ljubav prema zanatu. Ta ljubav prenijela se i na njezinog muža i majku, koji također sudjeluju u izradi. Sin, kako nam je priznala, trenutačno voli pomagati, ali vjerojatno neće nastaviti obiteljsku tradiciju. Iako je posao zahtjevan, posebno za stomatologinju po struci koja istovremeno vodi i praksu, ljubav prema kuglicama nadilazi napor.
- To je kao psihoterapija nakon radnog dana u ambulanti. Mislim da ću morati sama početi puhati kuglice, bojim se da nitko više neće ovo raditi - rekla nam je Petra dok nam je pokazivala kutije pune kuglica koje sjaje pod svjetlom radionice.
Svaka kuglica je jedinstvena. Vedra, vesela i s posebnom bordeaux crvenom bojom koja dominira kolekcijom.
- Najdraže su mi moje šestinske. Naš bor je okićen samo našim kuglicama te je šaren. Ponekad otiđemo do dućana i gledamo što se prodaje. Danas su kuglice tmurne, bez emocija. To mi se nikako ne sviđa. crvena je boja Božića, a ne tmurne koje se danas nude - rekla nam je Petra.
Radionica je više od zanata. Ona je čuvar tradicije, mjesto gdje božićni duh živi cijelu godinu. Mjesto gdje stare tehnike i moderni dizajn surađuju, gdje svaki kupac, bio dijete ili odrasli, može pronaći svoj mali komadić čarolije. U svijetu konzumerizma i masovne proizvodnje, ovdje se svaki detalj pažljivo njeguje. Za ovu obitelj kuglice nisu samo ukras, nego priča, sjećanje i tradicija koja traje generacijama.
