'TKO SE VOLI, TAJ SI PIŠE'
FOTO Kakva nostalgija! Iskopali su stare spomenare i ljubavna pisma iz Hrvatske, čak i iz 1814.
Sve je počelo kad je Igor Novaković iz radoznalosti kupio spomenar kako bi sa suprugom Željkom zavirio što u njemu piše. Znatiželja je prerasla u prikupljanje pa danas njihova zbirka broji više od 900 spomenara
U tjednu u kojem se slavi Valentinovo, Gradska knjižnica Opatija postala je mjesto tihih, ali snažnih emocija, sjećanja i riječi koje su nekoć značile više od bilo kojeg današnjeg emotikona. Izložbom “Tko se voli, taj si piše”, u Opatiju je stigao Muzej spomenara, jedinstvena zbirka Željke i Igora Novakovića iz Zagreba, koja priziva ljubavne, prijateljske i životne priče brojnih generacija - od početka 19. stoljeća do danas.
U tjednu u kojem se slavi Valentinovo, Gradska knjižnica Opatija postala je mjesto tihih, ali snažnih emocija, sjećanja i riječi koje su nekoć značile više od bilo kojeg današnjeg emotikona. Izložbom “Tko se voli, taj si piše”, u Opatiju je stigao Muzej spomenara, jedinstvena zbirka Željke i Igora Novakovića iz Zagreba, koja priziva ljubavne, prijateljske i životne priče brojnih generacija - od početka 19. stoljeća do danas.
Ne morate biti zaljubljeni da biste u ovoj izložbi uživali. Ako ste zaljubljeni, pronaći ćete nježne odjeke vlastitih osjećaja. Ako niste, spomenari će vas podsjetiti kako je to nekad izgledalo - kad se ljubav izgovarala krasopisom, a simpatije se čuvale među pažljivo oslikanim stranicama.
- Kako su ljudi nekad govorili o ljubavi, prijateljstvu i uspomenama za cijeli život kad nije bilo društvenih mreža? Vjerovali ili ne, imali su svoje društvene mreže ukoričene u posebno lijepe bilježnice. Ljudi su voljeli ostavljati uspomenu dragim osobama riječju i crtežom, a spomenar je bio posebno mjesto u koje su se upisivale najljepše poruke, stihovi i misli - ljubavne, životne ili prijateljske - ističu supružnici Novaković dodajući kako je ljudska potreba za komunikacijom univerzalna i oduvijek prisutna, bez obzira na vrijeme i tehnologiju.
Kako je veljača mjesec ljubavi, a ljubav tema koja nikad ne zastarijeva, upravo tu bezvremenost osjećaja, ali i riječi donosi ova izložba koja pokazuje kako su ljudi govorili o ljubavi, prijateljstvu i uspomenama za cijeli život u vremenima kad nije bilo Facebooka, Instagrama ni interneta.
- Iako u prošlosti nije bilo interneta, ljudi su voljeli ostavljati uspomenu dragim ljudima na najljepši način kako su znali - riječju i crtežom, pisali su spomenare. Spomenar je oduvijek bila posebna bilježnica lijepih korica koja je u sebi čuvala puno mudrih savjeta, tajni i životnih lekcija. U spomenare su se upisivali obitelj, profesori, svećenici i svi prijatelji s puno dobronamjernih savjeta - objašnjavaju Novakovići, ujedno i osnivači Retroteke - projekta i udruge posvećene očuvanju, promociji i prikupljanju uspomena iz prošlosti, posebno iz razdoblja bivše Jugoslavije.
Projekt je nastao s ciljem emotivnog povratka u jednostavnija vremena i bavi se kolekcionarstvom raznih predmeta, od starih kataloga pa do spomenara. U kolekciji imaju više od 900 spomenara, a mnogi od njih preživjeli su čak tri rata, što im daje neprocjenjivu povijesnu i emotivnu vrijednost.
Naime, spomenari su bili intimni predmeti, davali su se samo dragim osobama i pomno čuvali. U njima su se zapisivale poslovice, doskočice, obećanja, ali i prve simpatije i poruke udvarača.
- Pisanje spomenara predstavlja jednu od značajnih karakteristika procesa odrastanja, stoga je koncept ove izložbe usmjeren na demonstriranje načina na koji su naše bake, kao i generacije prije njih, bilježile svoje uspomene i doživljaje. Izložba ilustrira kako se ta praksa odvijala u prošlosti. Većinu eksponata čine spomenari koji potječu iz urbanog područja, ali kolekcija obuhvaća materijale iz cijele Hrvatske i uključuje nekoliko primjeraka iz susjednih zemalja - kažu autori.
Ideja o prikupljanju spomenara nastala je sasvim slučajno.
- Igor je kupio jedan spomenar iz čiste radoznalosti, samo da vidimo što u njemu piše. Nakon toga pojavila se želja da vidimo što piše i u ostalim spomenarima - prisjeća se Željka.
Taj prvi susret s rukom pisanim uspomenama prije petnaestak godina prerastao je u sustavno i predano prikupljanje građe. Danas njihova zbirka broji više od 900 spomenara, a kako sami kažu, “prestali smo brojati kad smo došli do 800 primjeraka”. Najstariji primjerak datira iz 1814. godine, dok najmlađi dolazi iz 2020., čime zbirka obuhvaća više od dva stoljeća osobnih priča i osjećaja. Spomenari su pronalaženi na sajmovima, u antikvarnicama, putem oglasa i aukcija, a u zbirci se, osim njih, nalaze i ljubavna pisma, zapisi o tajnim druženjima i susretima ljubavnika.
- Naravno da u kolekciji imamo i ljubavna pisma, jer su ona neraskidivo povezana sa spomenarima i pričama koje nose. Lijepa riječ otvara sva vrata, a spomenari i pisma su upravo to - mjesta povjerenja i emocije - naglašava Igor.
Posebnu vrijednost zbirci daju i upisi poznatih osoba, među kojima su operna pjevačica Majda Pabst, balerina Marica Krupljanić, spisateljica Angela Vokaun Dokmanović, književnik Predrag Raos, bake Danila i Lucije Šerbedžije, baka književnice Sanje Pilić, kao i slikar Ivo Kalina, čije ime ima posebno mjesto u opatijskoj kulturnoj memoriji. Tu je i spomenar Regice iz 1944. godine (Smiljke Bencet iz kultne TV serije Gruntovčani).
- Jedan od zanimljivih detalja je upis u spomenar Anke Nasurović Cerovec, bake Lucije i Danila Šerbedžije, koji je poslužio kao inspiracija za Danilov kratki film ‘Orah’, nazvan baš po tom upisu njegove majke Ivanke Cerovac. Naime, ona je, kao djevojčica u spomenar svoje majke Anke nacrtala orah kad je počela pisati. ‘Nitko mi ništa ne mo...’ Tu su je uhvatili kako ‘škraba’ i tako je taj upis ostao nedovršen - otkriva Željka.
Na izložbi u Gradskoj knjižnici Opatija predstavljen je 81 pomno odabrani spomenar, koji prikazuje raznolikost razdoblja, stilova i poruka. Posebno dojmljivi su najstariji primjerci iz 19. stoljeća, koji nisu bili puke bilježnice, već su se sastojali od listova, često pozlaćenih, koji su se polagali u kutijice, dojmljivo ukrašene bakrorezom i minijaturama. Listovi su bili ispunjeni predivnim crtežima ili prešanim cvijećem, ispisani krasopisom i na raznim narječjima.
- To su bili iznimno vrijedni i skupi predmeti, darivali su se samo u posebnim prigodama, za malu maturu, rođendan ili kakav blagdan, slično kao što se danas daruju tehnološki gadgeti - pojašnjavaju autori i tvorci popularne i iznimno praćene mrežne stranice Retroteka, nastale s ciljem emotivnog povratka u neka jednostavnija, bezbrižnija i toplija vremena.
Spomenari su, dodaju, jedinstveni oblici izražavanja spontane kulture mladih, koja se tradicionalno prenosi s generacije na generaciju.
- Svaki spomenar obuhvaća tri ključna elementa: poruke, crteže i razne priloge. Pisane poruke u spomenarima mogu biti osobne, preuzete iz književnih djela ili tradicionalne spomenarske poruke. Osobne poruke često pišu roditelji, učitelji i stariji članovi zajednice, nudeći savjete, mudrosti, a ponekad i pjesničke izraze. Poruke iz književnosti obično uključuju mudre misli, dok tradicionalne poruke predstavljaju one koje se prenose kroz generacije. Čitajući ove zapise možemo svjedočiti razvoju hrvatske nacionalne svijesti, koja se u ovim tajnim bilježnicama prenosila s generacije na generaciju, kao i svjesnosti o vjeri i pripadnosti kršćanskom životu. Vidimo da su to dvije najvažnije teme koje se pojavljuju u mnogim zapisima. Osim pisanih poruka, spomenari sadrže i elemente koji se mogu smatrati pravim umjetničkim djelima. Među njima su crteži s vječnim motivima poput cvijeća, pejzaža i veduta, kao i prilozi koji variraju od malih goblena, prešanog cvijeća te pramenova kose - objašnjavaju Novakovići, koji se nadaju pronaći prostor gdje će njihov projekt biti prepoznat kao jedinstven u Europi i veliki kulturno turistički potencijal.
Navedena izložba poziva posjetitelje na promišljanje o kontinuitetu ljudske potrebe za izražavanjem osjećaja te o važnosti pisane riječi kao nositelja emocija, sjećanja i identiteta. Ujedno nosi i otvoreni poziv svima koji žele darovati vlastite spomenare te tako obogatiti ovu jedinstvenu zbirku.
- Sve češće nam se ljudi javljaju jer žele da njihovi spomenari budu sačuvani na pravome mjestu - ističu, pozivajući osobito one s područja Kvarnera da se uključe.
Izložba je otvorena do kraja veljače, odnosno početka ožujka, a idealna je prilika da se upravo u mjesecu ljubavi prisjetimo snage riječi i topline rukom zapisanih osjećaja - onih koji, unatoč vremenu i tehnologiji, nikad ne izlaze iz mode.
