IZAZOVNO NATJECANJE
FOTO Festival Soparnika u Dugom ratu: Najbolji se sprema uz pomoć vrijednih muževa!
Na 19. festivalu soparnika sudjelovalo je 16 natjecatelja, a peklo se na četiri komina. Pet članova žirija ocjenjivali su način pripreme, izgled i okus. Pobjedu je odnijela Anita Tomić iz Trnbusa, a njen suprug Drago osvojio je 3. mjesto.
- Kakav bi to soparnik bio da ga žerava ne ožeže, lug ne prekrije, a nakon pečenja sitno isjeckani luk i maslinovo ulje ne namoči - govore nam Poljičani na noći posvećenoj samo ovoj deliciji organiziranoj devetnaestu godinu u Dugom Ratu. U čast soparnika feštalo se do dugo u noć dok su natjecatelji, njih šesnaest, brišući kapljice znoja uz užarena ognjišta spravljali svatko svoj soparnik, nadajući s kako će upravo njihov ponijeti titulu šampiona. Spretno su se razvalačila tanka tijesta na drvenim sinijama na koja se stavljala domaća, malo starija blitvu koja se je dan prije ubrala, oprala, svaki list osušio i potom na trakice izrezao. Tako pripremljena stavljala se po tijestu.
Na samu riječ soparnik mnogima se na licu razvuče osmijeh jer malo je onih koji nisu kušali ovo tradicijsko jelo iz Poljičke Republike koje žene u selima omiškog zaleđa stoljećima spravljaju od svega nekoliko sastojaka. Malo brašna, soli, vode, domaće blitve s dodatkom crvenog luka i sastojkom koji mu daje poseban šmek.
- Kakav bi to soparnik bio da ga žerava ne ožeže, lug ne prekrije, a nakon pečenja sitno isjeckani luk i maslinovo ulje ne namoči - govore nam Poljičani na noći posvećenoj samo ovoj deliciji organiziranoj devetnaestu godinu u Dugom Ratu. U čast soparnika feštalo se do dugo u noć dok su natjecatelji, njih šesnaest, brišući kapljice znoja uz užarena ognjišta spravljali svatko svoj soparnik, nadajući s kako će upravo njihov ponijeti titulu šampiona. Spretno su se razvalačila tanka tijesta na drvenim sinijama na koja se stavljala domaća, malo starija blitvu koja se je dan prije ubrala, oprala, svaki list osušio i potom na trakice izrezao. Tako pripremljena stavljala se po tijestu.
- Sada sve treba posoliti, nauljiti, malo crvene kapule staviti i drugim tijestom prekriti, krajeve zafijokati, žeravu sa komina razgrnuti i tijesto lagano spustiti na užareni komin. Sve onda prekriti sa žeravom i pustiti da se ispeče. Ne treba puno, ali vjeruj mi da je i ovo dosta uz vatru koja prži lice - u šali će Drago Tomić iz Trnbusa, gornjih Poljica u čijoj se obitelji tradicija spravljanja soparnika njeguje od kada on zna za sebe. Spravljala ga njegova majka i baka.
- Jednom zgodom kada smo se ja i brat oženili, moja mater Luce koja je bila vrsna u spravljanju soparnika ozbiljno je rekla, jer neviste nisu znale kako se soparnik priprema, da će prije ona 'umriti' nego nevista soparnik spremit. Onda je brat rekao nevisti kako treba pokušati pa makar mater umrla. I eto pokušali, neviste naučila, a mater Luce nije umrla - sa smješkom će Drago koji je tu noć priželjkivao barem jednu nagradu. Dobio je treće mjesto, a prvo je za svoj soparnik ponosno ponijela upravo poljička nevjesta, rodom Imoćanka, Anita Tomić, Dragina supruga. Soparnik kojeg je Anita spremila načinom pripreme, izgledom, okusom oborio je peteročlani žiri. Ona i suprug Drago, kako govori "prate" se u poslu, jer dok on loži vatru na kominu, ona drugi dio posla radi i ne treba puno govoriti, pogledom se oni razumiju.
- Trideset godina braka, trideset godina soparnika - govori Drago te napominje kako je sada došlo vrijeme da on svoju nevjestu nauči jer godine idu, a tradicija se u obitelji ne smije prekinuti. Soparnik je dio hrvatske nematerijalne baštine koju je i UNESCO kao takvu zaštitio, kamo li neće Poljičani.
Sada kada je srce sezone Poljičani svoj soparnik peku na desetke komada na dnevnoj bazi i prodaju strancima, ugostiteljskim objektima, hotelima. Nema više gotovo niti jedne fešte, a da se na stolu uz domaći pršut najprije ne kuša poljički soparnik.
Izazovno na drvenim sinijama izrezan na jednake rombove svojim izgledom, a potom i okusom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Drvena bukara u sredini tek je znak dobrodošlice i poruka kako nakon ukusnih zalogaja soparnika, mirisa bijelog luka i domaćeg maslinova ulja sve treba zaliti dobrom domaćom vinskom kapljicom.
Bilo je tako i ovu noć u Dugom Ratu na Festivalu poljičkog soparnika koji se degustirao i nije se gledalo koji je pobjednički jer svaki koji je tu noć obilato posluživan posjetiteljima zaslužio je nagradu za trud. Ne samo te noći jer Poljičanke ga noćima iz dana u dan peku i spravljaju, dakako uz pomoć svojih muževa. Tu noć samo je jedan bio po odluci žirija najbolji, tanak, hrskav od žerave i ukusan sa domaćom blitvom, lukom i premazan maslinovim uljem, svi ostali su bili gotovo identični, ako je pitati mnogobrojne degustatore jer pojelo se do zadnjeg komada i okrajka.
