Akademik Bojan Jelaković kaže da cijeli život moramo nastojati da nam krvni tlak, kao i drugi čimbenici rizika, kao što je npr. kolesterol, budu što niži, jer je naš organizam ustrojen za te niže vrijednosti
INTERVJU: AKADEMIK BOJAN JELAKOVIĆ
13 pitanja i odgovora o visokom i niskom tlaku: Koji su simptomi i kako si možemo sami pomoći
Čitanje članka:
13
min
Kada se govori o normalnim, poželjnim ili možda optimalnim vrijednostima tlaka tada treba imati na umu da u prirodi ne postoje granice nego linija povezanosti bilo kojeg čimbenika rizika s neželjenim ishodima, a ta linija povezanosti je kod nekih osoba strmija dok je kod drugih nešto položenija. O tome ovisi koliki je ukupan rizik nekog neželjenog događaja, odnosno koliko ćemo brzo stariti, te koliko ćemo dugo i zdravo živjeti. Dakle, može se reći da biološki ne postoji granica arterijske hipertenzije nego se cijeli život moramo boriti i nastojati da nam krvni tlak pa i svi čimbenici rizika kao što je npr. kolesterol budu što niži jer za takve, nama sada se čini niske, vrijednosti je naš organizam ustrojen, kaže akademik Bojan Jelaković, predstojnik Zavoda za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantacije u KBC Zagreb i predsjednik Hrvatske lige za hipertenziju, kojem smo postavili 13 ključnih pitaja i hiper i hipotenziji.
POGLEDAJTE VIDEO: Smanjeni unos soli rezultirat će smanjenim udjelom kardiovaskularnih rizika
Pokretanje videa...
03:39
Koja je normalna vrijednost tlaka, a koja je granica od koje se smatra da je krvni tlak povišen?
Kod većine ljudi koji pate od visokog tlaka bit će potrebna doživotna terapija lijekovima, šo ne treba doživjeti kao 'presudu' - uz dodatni angažman oko promjene navika, do 'doživotno' značajno možemo produljiti, kaže akademik Jelaković
- Iz praktičnih razloga, a i na temelju rezultata studija danas govorimo o optimalnome tlaku koji je za većinu ljudi ispod 120/80 mmHg, te povišenome tlaku ili arterijskoj hipertenziji kada je tlak iznad 140/90 mmHg. Ovisno o prisutnosti drugih čimbenika rizika, ili pobola kao npr. kronična bubrežna bolest ili šećerna bolest tada je granica arterijske hipertenzije niža i nalazi se između ove dvije brojke. Povišen tlak je tihi ubojica broj 1 i pogibelj za sve uzraste.
Često se misli da je kod starijih osoba vrijednost koja definira arterijsku hipertenziju viša, no to nije tako. Ipak, kod starijih i vrlo nemoćnih ne treba biti agresivan u liječenju jer se ponekad kod tih osoba može i lažno postaviti dijagnoza. To je samo jedan primjer podlosti hipertenzije i otkriva veliku zabludu da je to jednostavna bolest koju svatko može lako liječiti.
Koji su najčešći simptomi povišenog tlaka?
- Kako sam naziv kaže „tihi ubojica broj 1“, arterijska hipertenzija dugo nema nikakvih simptoma već kao „tiha voda brege dere“. Zbog toga je važno provjeriti i taj svoj broj i nužno ga je redovito kontrolirati jer je to najjeftiniji, najjednostavniji i najdostupniji probir za koji nikada ne bi smio postojati izgovor. Kod nekih osoba tegobe koje se mogu javiti su nespecifične u vidu zatiljnih glavobolja, omaglica, umora, zaduhe, pojačanog znojenja, učestalijeg noćnog mokrenja.
Problem nastaje ponekad kada osoba počinje uzimati lijekove za snižavanje krvnoga tlaka jer je „baždarena“ na više vrijednosti. Tu je jedan od glavnih zadataka liječnika, medicinske sestre i ljekarnika da bolesnika upozore na to, da ga ohrabre i objasne kako je to prelazni period koji mora prebroditi jer je to mala cijena za zaštitu koju će mu pružiti liječenje koje je u najvećem broju ljudi trajno i doživotno.
Ovdje bi svi trebali željeti da ova presuda „doživotno“ bude što dulja, a tome će svatko isključivo sam pridonijeti ako bude odgovorno pratio upute zdravstvenih stručnjaka ne samo o lijekovima nego i o promjenama loših životnih navika, odnosno demona kako ih zovemo u Lovu na Tihog ubojicu najduljoj i najvažnijoj javnozdravstvenoj akciji koju organizira i vodi Hrvatska liga za hipertenziju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:03
Koliko često bismo trebali kontrolirati tlak kod liječnika, odnosno samostalno?
- I automobil mora jednom godišnje na tehnički pregled pa bi tako svatko morao barem jednom godišnje izdvojiti 10 minuta svoga vremena da provjerenim uređajem na jednostavan način izmjeri krvni tlak. U procesu postavljanja dijagnoze, te kasnije prilikom određivanja i titriranja terapije to je češće. U tim slučajevima treba slušati upute liječnika kako mjeriti i kako zapisivati vrijednosti krvnoga tlaka. Mjerenje ne smije biti opterećenje, ali isto tako ne smije postati opsesija.
Kako se ponašati ako smo jednom ili dva puta izmjerili visoki krvni tlak?
- Krvni tlak je najpromjenjivija varijabla u našem organizmu i stoga je često moguće da kod neke osobe tlak bude samo iznimno prilikom jednog mjerenja vrlo visok. Nekim osobama to je svojstveno i oni imaju tzv. hipertenziju bijele kute koja nije povezana s onim rizikom kao što je povezana „prava“ hipertenzija, ali ipak ni to nije posve nedužno stanje. U svakom slučaju kada je tlak prilikom jednog mjerenja povišen, uz pretpostavku da je mjerenje bilo pravilno, tada a da bi se potvrdila dijagnoza arterijske hipertenzije to mora biti potvrđeno mjerenjem na sljedećoj kontroli koja se mora dogoditi u roku od nekoliko dana.
Osobe kod kojih je dijagnoza potvrđena usmjeravaju se dalje na procjenu drugih rizika, otkrivanje uzroka hipertenzije, te provjeravanje postojanja već moguće prisutnih oštećenja ciljnih organa. Oni kod kojih se postavi dijagnoza hipertenzije bijele kute moraju dobiti odgovarajuće preporuke. Oni koji ostanu normalnog tlaka mogu biti sretni. No, svi moraju dobiti preporuke o promjenama loših životnih navika. Osobama kojima se kod toga prvog mjerenja izmjere vrlo visoke vrijednosti tlaka odmah se mora pristupiti kao da imaju arterijsku hipertenziju jer je, kada je tlak u pitanju, vrijeme ne novac, nego život.
Je li terapija lijekovima rješenje kojem će liječnik odmah pribjeći? Postoje li situacije kad problem možemo riješiti samo promjenom životnih navika?
'Normalnim tlakom smatra se onaj do 120/80, dok o arterijskoj hipertenziji govorimo kad je tlak iznad 140/90 mmHg
Odgovorit ću prvo protupitanjima – je li nasip uz rijeku ili oteretni kanal rješenje kojem će građevinari odmah pribjeći da spriječe poplavu i katastrofu ? Je li učvršćenje zgrada rješenje kojem će se odmah pribjeći da se smanji rizik rušenja nakon narednog potresa ? Dakle, nekada je liječenje lijekovima nužno i odmah mu se mora pribjeći ako bolesnika dugoročno želimo spasiti, ili mu barem želimo značajno smanjiti rizik osobne katastrofe (koja prerasta u obiteljsku pa društvenu). I kao što nasip mora ostati trajno, ili kao što učvršćeni zidovi moraju biti stalno tu, tako i lijekovi moraju postati sastavni dio života. Nekima to postaje breme, ili nepotreban strah koji izlazi jedino zbog neznanja odnosno zdravstvene neprosvijećenosti ili povjerenja u neprovjerene portale koje bi trebalo tužiti zbog krivolječništva.
Ponekad se u blažih oblika arterijske hipertenzije može pokušati promjenama loših životnih navika, ali ako one ne poluče rezultat kroz dva do tri mjeseca ustrajanje samo u tom načinu liječenja je gubitak vremena. Ali, i kod okorjelih i najtežih oblika hipertenzije ključno je pokušati mijenjati loše životne navike jer bez toga i najbolji lijek djeluje polovično. Problem je što ljudi vrlo teško mijenjaju loše životne navike i ne odriču se svojih poroka čak i onda kada su se dobro opekli i npr. preboljeli infarkt miokarda ili moždani udar. Neshvatljivo, koliko se ljudi vole kockati svojom sudbinom.
Koje su ključne životne navike koje trebamo i možemo mijenjati?
Nekoliko temeljnih životnih navika kojih bi se svi morali pridržavati jednostavni su postupci koji su nam upisani u gene još od paleolitika i ostat će trajno u ljudima dok naš rod bude trajao. Povratak iskonskome sadrži kao prvo dovoljno kretanja i tjelesne aktivnosti, zatim prehranu s vrlo malo kuhinjske soli i puno kalija (čitaj: povrća pa i voća). Slijedi kvalitetan i miran san bez izloženosti buci i naravno nekorištenje bilo kojih duhanskih proizvoda.
Često spominjete važnost smanjenja unosa kuhinjske soli, o kojim mjerama govorimo? Već imamo dobrih rezultata kampanja koje se provode...
Smanjenjem unosa soli značajno možemo utjecati na prevenciju hipertenzije
Smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli koje ostvarujemo u Hrvatskoj aktivnostima koje predvodi Hrvatska liga za hipertenziju najučinkovitija i najjeftinija mjera primarne prevencije. Dovoljan unos je čak manje od 2 grama dnevno, a preporučen je 5 grama.
Rezultati koje ostvarujemo u Hrvatskoj ne bi bili mogući bez odgovorne industrije koja smanjuje udjel kuhinjske soli u svojim proizvodima tako da i ovim putem zahvaljujem PIK Vrbovcu i pekarskoj industriji koji prate naše preporuke. Naši rezultati bi bili još bolji kada bi konačno zaživio nacionalni program ministarstva zdravlja što iz neshvatljivih razloga već godinama nemamo. Smanjenju unosa kuhinjske soli svatko može i sam pridonijeti npr. korištenjem zamjenskih soli koje sadrže kalij (dakle dvostruka korist) tako da ovim putem pozivam sve da što češće koriste tu zamjensku sol koju proizvodi naša Paška solana.
Isto tako, treba što manje koristiti gotove juhe, kocke i dodatke jelima koji sadrže više od 50 posto kuhinjske soli a sramotno je da se nekada na njihovim reklama nalaze uz soljenke. Ako netko baš želi koristiti dodatke jelima tada neka ne dosoljava hranu.
Koje su dodatne preporuke za prevenciju krvnog tlaka?
Dodao bih još da treba koristiti svježe namirnice našeg podneblja a ne pomodarski koristiti neke trenutno nutricionistima zanimljive prehrambene artikle koje si mnogi ne mogu priuštiti a niti ih dugoročno koristiti. Tjelesna aktivnost je jedan od glavnih ključeva uspjeha.
Je li za to nužno vježbati u teretani, trčati, ili su dovoljne šetnje?
- Ne treba vježbati u teretani. To nikada ni ne preporučujem. To je isto modni trik kojega se mnogi ne mogu dugoročno pridržavati, a oni koji odlaze u teretanu ne idu tamo zbog zdravlja nego zbog taštine i želje za postizanje lažnih ideala zdravoga ili lijepog tijela. Vježba mora postati sastavni i redovni, dakle svakodnevni dio života. Odlazak u teretanu i povremene sportske aktivnosti samo su naše nastojanje da smanjimo štetu nastalu našim sjedilačkim načinom života. Naravno da podržavamo svaku fizičku aktivnost, a što više je bolje (izuzev nekih ekstrema, ultramaratona, iscrpljujućih triatlona i sl.).
Za prosječnog čovjeka ne postoji gornja granica fizičke aktivnosti. Svatko tko nema ograničenja koštanomišićnog sustava može hodati ili šetati. Svatko može naučiti i provoditi redovne tjelovježbe kod kuće ili negdje na zraku. Za one koji nemaju redovitu naviku kretanja i ne bave se strukturiranom i organiziranom fizičkom aktivnošću minimum koji preporučujemo su 150 minuta umjerene fizičke aktivnosti tjedno (što znači da se zapušete od napora, no možete razgovarati, ne i pjevati), ili 75 minuta naporne fizičke aktivnosti tjedno. No, to znači da se šetnja po shopping centru ne računa. Fizička aktivnost treba biti namjerena i strukturirana, bilo da se radi o žustroj šetnji ili vožnji bicikla. To uvijek napominjemo bolesnicima, da izdvoje barem 20 minuta 3 puta tjedno za početak i uz fizičku aktivnost svjesno rasterete i mentalno opterećenje koje svi nose.
Tjelovježba nije samo način brige za tjelesno zdravlje već i za duh. To je najbolji mindfulness o čemu su isto tako sada puna usta. A to nas opet vraća u teretane gdje redovito ili najčešće ječi muzika ili nazovi muzika puna basova i nabijačkog ritma što u pozadini samo podiže aktivnost simpatikusa i time tlak.
Kako visoki krvni tlak utječe na organe u tijelu, koje su komplikacije moguće?
Visoki tlak dugoročno utječe na niz organa u tijelu, među ostalim i na bubrege
Svi organi i sva tkiva pate od povišenoga krvnog tlaka. Svi naši organi, mišići i tkiva protkani su finom mrežom nježnih krvnih žilica o kojima ovisi opskrba organa hranjivim tvarima i kisikom. Zbog povišenoga krvnog tlaka organizam se brani i čuva vitalne organe najprije stiskanjem perifernih krvnih žila, no nakon nekog vremena ta obrana popusti i sistemski tlak razdire krvnu opskrbu organa. To dovodi do oštećenja organa, propadanja funkcije, a onda i do zamjene tkiva organa ožiljkastim tkivom. Posljedice toga klinički vidimo kao oštećenu bubrežnu funkciju, pojavu albuminurije, proširenje srčanog mišića, demenciju, proširenje glavne trbušne žile aorte, porasta krutosti velikih krvnih žila, ubrzane ateroskleroze itd.
Dio oštećenja ciljnih organa može biti povratan, reverzibilan, ali s vremenom, ako ne reagiramo pravodobno i na pravi način te promjene postaju trajne i nepovratne. I onda najviše možemo žaliti za prokockanim vremenom, onda je kasno i nema smisla ići u potragu za izgubljenim vremenom kada su terapijske mogućnost bile veće. Zbog toga toliko inzistiramo na hvatanju Tihog Ubojice kada on još nema simptoma i manifestacija, kada je taj tlak rekli bi ljudi samo malo povišen, a i neki inertni kolege zanemaruju ili nedovoljno agresivno pristupaju tim tek malo povišenim vrijednostima. Kao što se otrov čuva u malim bočicama, tako i tlak počinje svoj smrtonosni put od tih tek neznatno povišenih i omalovaženih vrijednosti. Marite za male stvari u ovom slučaju.
Kad jednom započnemo s terapijom lijekovima, je li to doživotno? Smijemo li sami prekidati terapiju ili prilagođavati dozu lijeka?
- Ako je krvni tlak više puta zaredom povišen iznad 150/95 mmHg tada bez odlaganja moramo početi s terapijom lijekovima (jasno nikada ne zaboravljajući na važnost mijenjanja loših životnih navika) paralelno s obradom i traženjem uzroka i posljedica hipertenzije. Ako je krvni tlak između 140-150/90-95 mmHg i osoba nema simptoma, a obradom ne nađemo znakova oštećenja ciljnih organa, niti osoba nema druge čimbenike rizika (takvih je malo), možemo na tri mjeseca odložiti započinjanje terapije lijekovima i početi s preporukama o temeljitoj promjeni životnih navika.
Napominjem da je osoba s umjereno povišenim krvnim tlakom i bez pridruženih čimbenika rizika (pušenje, debljina, fizička neaktivnost, opterećena obiteljska anamneza) jako malo – osvrnite se oko sebe i uvjerite. Većina osoba s arterijskom hipertenzijom treba biti od početka liječena lijekovima. Preporučenu terapiju treba uzimati redovito, svakodnevno. Ne preporučuje se uzimati antihipertenzive po potrebi, iako neki kolege tako i dalje prepisuju. Uvijek kada je to moguće, a često jest, treba koristiti fiksne kombinacije (više lijekova u jednoj tableti).
I bolesnik ne smije doze lijekova mijenjati bez konzultacije s liječnikom. Savjet može potražiti od ljekarnika, ali nikada sam ne mijenjati. Ponekada savjetujemo osobito u ljetnim mjesecima promjenu vremena uzimanja lijeka, ali ne i snižavanje doze, a sve nikako bez objektivnog vanordinacijskog mjerenja tlaka (KMAT-om ili kućnim mjerenjem uređajima koji mjere tlak i noću).
Većina ljudi se užasava kada im se prepiše terapija koju moraju uzimati doživotno. To doživljavaju kao smrtnu presudu. No, sami sebe izriču smrtnu presudu ako ne slušaju upute liječnika i ako krojeći svoju terapiju počnu krojiti svoju sudbinu u krivom smjeru. No, ako mlađa osoba ili osoba srednje životne dobi promjeni loše životne navike poveća fizičku aktivnost, smanji unos kuhinjske soli, smršavi i sl. i to joj postane nov zdrav način života kojeg će se pridržavati doživotno, tada možemo očekivati snižavanje tlaka, možda čak i izbjegavanja nastanka hipertenzije i u tim slučajevima s vremenom možemo prekinuti lijekove za tlak. No, tu odluku bolesnik ne smije donositi niti provoditi sam. Nažalost, takvih je ljudi malo jer se većina ljudi ne pridržava promjena životnih navika, ili kada krenu brzo odustanu. Kada bi se svi osudili na doživotno pridržavanje zdravih životnih navika, tada jedan broj ne bi bio „osuđen“ na doživotno uzimanje lijekova.
Bolesnici kod kojih je već došlo do oštećenja ciljnih organa, primjerice dođe do kronične bubrežne bolesti, povećane krutosti krvnih žila, ateroskleroze, demencije, ili im se zbog dugotrajne i neliječene hipertenzije strukturno promijenio srčani mišić moraju biti svjesni da ovdje više nema povratka i da ovdje moramo svim silama usporiti progresiju bolesti što je nemoguće bez lijekova. I to ne samo lijekova za tlak nego za kolesterol, triglicerida, ponekad mokraćnu kiselinu. Što je na početku izgubljeno više vremena, to sada treba više lijekova, znanja i muke da se spasi što se još može spasiti. Kod vrlo starih i nemoćnih ljudi, oni koji su već pri kraju svoga životnog puta uz pažljivu kontrolu i uz dogovor s liječnikom potrebno je smanjiti, a ponekada ukinuti antihipertenzivnu terapiju koja sada može i štetiti. No, i tu to treba biti pod nadzorom liječnika jer neopravdano i nerazumno ukidanje terapije i ovdje može tom bolesniku oduzeti dan, tjedan, mjesec pa i koju godinu života sa svojim najmilijima.
Koje se vrijednosti krvnog tlaka smatraju niskima i koji su mogući uzroci?
Glazba u teretani puna basova i nabijačkog ritma samo podiže aktivnost simpatikusa, a time i tlak, vožnja bicikla ili šetnja, ako je redovita, puno bolje može doprinijeti regulaciji tlaka, kaže akademik Jelaković
Vrijednosti tlaka prema koje smatramo preniskima ovise o pridruženim bolestima od kojih osoba pati. Ako se radi o zdravoj osobi bez komorbiditeta i ako osoba nema tegoba tada su vrijednosti tlaka i niže od 110/70 mmHg odraz zdravlja. Niske vrijednosti tlaka kod mlađih osoba koje imaju simptome može bit znak niske fizičke kondicije, ili stanje nastaje nakon dužeg ležanja npr. nakon preboljenja gripe. Kod bolesnika starije životne dobi osobito se bojimo i trebamo izbjegavati vrijednosti dijastoličkoga tlaka ispod 60 mmHg jer je pri tim vrijednostima, pogotovo kod osoba s krutim krvnim žilama, ugrožena opskrba ciljnih organa (bubrega, mozga i srca) kisikom.
Slično je i kod bubrežnih bolesnika gdje i smjernice ne preporučuju snižavanje tlaka niže od 120-130/70-80 mmHg. Kod osoba koje imaju aterosklerotske stenotične plakove karotidnih arterija, osobito obiju glavnih žila za mozak, već i vrijednosti niže od 130 mmHg mogu dovesti do simptoma i neželjenih posljedica na moždanu cirkulaciju i funkciju.
Kod bolesnika s kroničnim bolestima preniske vrijednosti tlaka mogu biti i posljedica prekomjerne terapije za visoki tlak, stoga se u titraciji antihipertenzivne terapije uvijek moramo ravnati prema izvanordinacijskim mjerenjima tlaka kako ne bismo našem bolesniku dodatno naštetili prepisujući prekomjernu terapiju. I ovdje odluku može donijeti isključivo liječnik. Vrijednosti tlaka mogu biti niske i u sklopu bolesti koja se zove arterijska hipotenzija od kojih je najpoznatija ortostatska hipotenzija (nizak tlak u stajanju). Uzroci su brojni i ovdje je isto važno pravilno postaviti dijagnozu kako bi toj osobi bio omogućen pravilan terapijski pristup.
Koji su simptomi niskog krvnog tlaka i kako si 'na prvu' možemo pomoći?
Simptomi niskoga tlaka mogu biti omaglice, osjećaj nadolazeće nesvjestice, crnjenje pred očima, osjećaj mučnine, nagon na povraćanje, ukoliko je došlo do naglijeg pada tlaka i praćeno preznojavanjem. Neke osobe prije osjete lupanje srca, što je fiziološka reakcija na pad tlaka, pa javljaju više nelagodu u prsima praćenu brzim otkucajima. Osoba koja dugo ima prenizak tlak može patiti od kroničnog umora ili čak imati bolove u ramenima i vratu (tzv. tip vješalice).
Posebno stanje je već spomenuta ortostatska hipotenzija, pad tlaka nastao promjenom položaja tijela. Takvoj vrsti hipotenzije osobito su skloni stariji bolesnici i bolesnici sa šećernom bolešću. Kod svih, a pogotovo starijih osoba i kod bolesnika sa šećernom bolesti krvni tlak se mora u ordinaciji izmjeriti osim tri puta u sjedećem položaju i u stojećem položaju nakon 3 minute stajanja, te u ležećem položaju. Tim vrlo jednostavnim testom možemo lako otkriti osobu sklonu prekomjernom padu tlaka u stajanju, te ju educirati i eventualno prevenirati padove u budućnosti.
Valja napomenuti da osobe s ortostatskom hipotenzijom mogu biti dijagnosticirani i liječeni hipertoničari, a pad tlaka kod hipertoničara može biti i veći i često i je negoli u normotenzivne osobe. Ukoliko se dijagnosticira da osoba pati od niskoga tlaka ili je sklona padu tlaka nakon naglog ustajanja ili promjene položaja tijela, može si pomoći brzim svjesnim stiskanjem mišića stražnjice i nogu kako bi pomogla povrat krvi prema srcu, takvim osobama se savjetuje da sa sobom uvijek imaju bocu ledene vode jer brzi gutljaj hladne vode aktivira drugi dio živčanog sustava koji pomaže održanju tlaka, a svakako da izbjegavaju mjesta poput javnih skupova, misa u zagušljivim prostorima, pogotovo ljeti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
