'Kućne mačke' Milanović i Ivo Josipović sada najednom jako žele pripadati 'čoporu vukova'

Sad bi najednom svi htjeli biti s vukovima. Pa čak i oni koji su se ponašali poput kućnih mačaka.

"Europa je čopor kućnih mačaka, svaka će otići na svoju stranu, nisu to vukovi", ispalio je jučer predsjednik Zoran Milanović, komentirajući sigurnosnu politiku Europske unije, na što se nadovezao njegov bivši kolega, suparnik i predsjednik države Ivo Josipović objavom na Facebooku: "Kad jače zvijeri napadnu, čopor mačaka se razbježi. Čopor vukova se bori i zna pobijediti i puno jače napadače. Kad zvijeri napadnu, želim biti s vukovima, ne mačkama!".

Odjednom su obojica iskezili očnjake, izbrusili kanže i pokazali spremnost za borbu sa zvijerima. I to, paradoksalno, s vukovima koji također spadaju u porodicu zvijeri.

Ali to je sad sporedno. Ono što je iznenađujuće u ovim izjavama bivšeg premijera i bivšeg predsjednika - osim probuđenog prijateljstva - jest njihov napadni izostanak ovakve borbenosti u godinama kad su se morali suočavati sa "zvijerima". U godinama kad su se na vlasti vukli poput kućnih mačaka.

Recimo, kad se trebalo oduprijeti šatorašima i stožerašima.

Šutili i čekali

Milanović je tada kao premijer 555 dana puštao šatoraše da teroriziraju Zagreb i državu, da izazivaju državni udar, jurišaju na Banske dvore, krše zakone, prijete plinskim bocama i oružanom pobunom, nakon čega je s njima uoči parlamentarnih izbora otišao na kavu i snimio onu svoju slavnu šatorašku snimku o Srbima, BiH i "majci vojnom lekaru".

Što je tada radio Ivo Josipović?

U listopadu 2014. godine, u kampanji za drugi mandat, posjetio je prosvjednike na Savskoj cesti i tepao im da je "njihovo pravo kao građana, branitelja i ljudi koji vole svoju domovinu da izražavaju svoje nezadovoljstvo".

Idučeg proljeća, nakon što je zahvaljujući šatorašima izgubio izbore od Kolinde Grabar Kitarović, Josipović se naglo probudio, razgoropadio i optužio šatoraše za "ulični pučizam", nazivajući ih "zlostavljačima u janjećem krznu".

U mandatu je bio kućna mačka, a nakon poraza pretvorio se u vuka.

Spopala ih hrabrost

Ta dvojica bivših državnika, predsjednik Vlade i predsjednik države, dopuštali su grupama pučista, provokatora i domaćih terorista da maltretiraju građane, izazivaju izvanredno stanje, krše zakone, zastrašuju javnost. Tek nakon poraza spopala ih je velika hrabrost.

Tako je bilo u vezi šatoraša, tako je bilo u Vukovaru sa stožerašima koji su jurišali na ćirilične table, a tako je bilo i u vezi referenduma o braku čiju ocjenu ustavnosti nisu tražili ni Milanović ni Josipović koji je tek pred samo održavanje referenduma stidljivo digao glas protiv te diskriminacije.

Sad su obojica složno krenuli zavijati poput čopora vukova.

A kako ta Milanovićeva krvoločnost izgleda u kontekstu europske sigurnosti?

Bježao od Ukrajine

Predsjednik kritizira njemačkog kancelara Friedricha Merza da se "samo smiješio kad je Donald Trump napao Španjolsku" zbog stava koji je zauzeo španjolski premijer u vezi napada Izraela i SAD-a na Iran.

Međutim, kako se Milanović ponašao kad je Europa skupljala hrabrosti da se okupi poput čopora vukova i pomogne obrani Ukrajine, odnosno suprotstavi se Rusiji? 

Prvo je krenuo optuživati Ameriku, Europsku uniju i NATO savez, pa i samu Ukrajinu, da su krive za brutalnu rusku agresiju koju je samo jednom osudio i nikada više. Zatim je bojkotirao ulazak Finske i Švedske u NATO savez, proglašavajući "domaćim izdajnicima" sve koji za to glasaju u Hrvatskom saboru. Onda je preko zastupnika oporbene ljevice u Hrvatskom saboru zaustavio odluku o pružanju vojne pomoći Ukrajini.

Razbijao solidarnost

Aktivno je radio na razbijanju kakve-takve europske solidarnosti, ponašajući se - zajedno s Mađarskom i Slovačkom - poput "čopora kućnih mačaka koje će svaka otići na svoju stranu". Milanović uporno i aktivno odvlači Hrvatsku iz europskog kruga, ponavlja da se Hrvatska mora povući u svoje granice, razbija solidarnost, inzistira na tome da Hrvatska nema veze s ukrajinskim sukobom, te da bi trebalo ostaviti Ukrajinu da se sama brani od ruske agresije.

Kako on može nekoga optuživati da se ponaša kao "kućna mačka", kad je on bi ogledni primjer takvog političkog ponašanja: i kad je bio premijer i sad kad je predsjednik?

Osim što se poput vuka borio protiv izručenja udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća njemačkom pravosuđu. Da bi nakon toga poput kućne mačke popustio i poništio lex Perković.

Sjeo na obalu rijeke i čekao

Milanović i Josipović ostat će upisani u hrvatsku političku antologiju kao neodlučni kompromiseri, bojažljivi oportunisti, pasivni kalkulanti koji se nisu usudili koristiti svoje ovlasti, aparat i institucije za provođenje zakona, čuvanje Ustava, zaštitu građana i čitavog društva. 

Dapače, Ivo Josipović u svom nastupnom intervjuu nakon pobjede na predsjedničkim izborima razotkrio je svoju političku filozofiju: sjedi na obalu rijeke i čekaj da rijeka donese leš tvog neprijatelja.

Sad bi takav Josipović želio biti s vukovima.

Sam sebi vuk

Milanović se vučji bori samo za sebe, vlastitu dobrobit i interese koji se svode na izbjegavanje optužbi na račun Rusije, na obilato kritiziranje, pa i sabotiranje, Europske unije i NATO saveza, kao i napadanje Haaškog suda, dok svoju vučju narav manifestira prvenstveno u odnosu prema "narikačama" i "kreštalicama", prema resornim ministrima koji mu stanu na žulj i premijeru na kojem diže rejting.

A Josipović je svoju političku karijeru okončao onim famoznim lupkanjem drvenim štapićima.

Oni bi sada jurišali sa čoporom vukova.

A gdje su obojica sad kad treba braniti Hrvatsku od ustaša i radikalnih desničara, kad treba štititi žene od klečavaca i manjine od huligana, kad treba braniti Ustav od fašista, intelektualce, novinare i političare od prijetnji i napada, a građane od korupcije, kriminala, diskriminacije i terora?

Vjerojatno se griju poput kućnih mačaka.