Krvoproliće koje je Hitler naredio na današnji dan 1934. bio je Hitlerov konačni korak ka apsolutnoj vlasti. Ta stravična noć smatra se simboličkim početkom Holokausta
PROGON ŽIDOVA
Kristalna noć značila je početak Holokausta: 'I Hilerova Eva bila je šokirana prizorima uništenja'
Čitanje članka:
6
min
U noći s 9. na 10. studenog 1938. godine, ulice diljem Njemačke i anektirane Austrije odzvanjale su zvukom razbijenog stakla. No, to nije bio samo zvuk slomljenih izloga; bio je to zvuk slomljenih života, uništene nade i početak najmračnijeg poglavlja europske povijesti. Taj događaj, cinično nazvan Kristalna noć (Kristallnacht), bio je državno organiziran pogrom koji je označio brutalnu eskalaciju u progonu Židova i nagovijestio užase Holokausta koji će uslijediti.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Nacističkom režimu bio je potreban samo izgovor za pokretanje vala nasilja koji su dugo pripremali. Pronašli su ga 7. studenog, kada je 17-godišnji poljski Židov Herschel Grynszpan u Parizu izveo atentat na njemačkog diplomata Ernsta vom Ratha. Grynszpanov čin bio je očajnički prosvjed protiv deportacije njegove obitelji i više od 17.000 drugih Židova poljskog podrijetla, koje su nacističke vlasti krajem listopada 1938. nasilno protjerale preko poljske granice u akciji poznatoj kao Polenaktion.
Vijest o Rathovoj smrti 9. studenog stigla je do Adolfa Hitlera i vrha nacističke stranke okupljenih u Münchenu na obilježavanju godišnjice neuspjelog Pivničkog puča. Hitler je dao zeleno svjetlo, a ministar propagande Joseph Goebbels održao je strastven antisemitski govor, pozivajući na "spontane" demonstracije.
Bila je to naredba. Paravojne formacije SA i SS, zajedno s Hitlerovom mladeži i civilima, dobile su upute za djelovanje. Šef Gestapa poslao je jasan telegram policijskim postajama: "Dogodit će se akcije protiv Židova i posebno njihovih sinagoga. Ne ometajte ih."
Nasilje koje je uslijedilo bilo je sustavno i sveobuhvatno. Diljem Reicha uništeno je i opljačkano više od 7.500 židovskih trgovina i poduzeća. Zapaljeno je preko 1.400 sinagoga i molitvenih domova. Vatrogascima je bilo naređeno da interveniraju samo kako bi spriječili širenje vatre na susjedne "arijevske" zgrade. Paljenje sinagoga, od kojih su neke bile stare stoljećima, postalo je javni spektakl kojem su prisustvovale gomile promatrača.
Židovski domovi, bolnice, sirotišta i škole bili su meta divljačkog uništavanja. Napadači su upadali u stanove, razbijali namještaj, uništavali osobne stvari i terorizirali obitelji. Svjedokinja Miriam Ron, koja je tada imala 14 godina, kasnije se prisjećala kako je vidjela klavir bačen kroz prozor susjednog stana. Židovi su javno ponižavani, tjerani da plešu dok im sinagoge gore, da pužu ulicama ili čitaju ulomke iz Hitlerove knjige Mein Kampf. Nasilje je bilo osobno i okrutno; počinitelji i žrtve često su bili susjedi. Britanski The Times je 11. studenog 1938. zapisao: "Nijedan strani propagandist željan ocrnjivanja Njemačke pred svijetom ne bi mogao nadmašiti priču o paležu i premlaćivanju... koja je jučer osramotila tu zemlju."
'I Eva Braun je bila šokirana prizorima uništenja'
Prema knjizi Angele Lambert Izgubljeni život Eve Braun, čak je i Hitlerova partnerica Eva Braun bila šokirana prizorima uništenja u Münchenu. Bilo je i onih koji su potajno pomagali svojim židovskim susjedima, čuvajući, kako je jedan preživjeli napisao, "čast njemačkog naroda".
- Kristallnacht je oslobodila sve naciste - velikog Sotonu, manje vragove i mizerne suradnike i omogućila im da pokažu sve najgore odlike. Naloge koji su dolazili od Hitlera i njegove ulizivačke ruke Himmlera, željno i gorljivo provodili su svi u zapovjednom lancu koji je završavao možda kod mjesnog zapovjednika policijskih snaga koji je upute odozgo uvelike tumačio kako mu se prohtjelo, izvikujući naredbe ljudima koji su samo čekali da ih se oslobodi s lanca. Neki su jednostavno dobili zapovijed da ubijaju Židove 'uz što manje buke i prašine', drugi da razaraju sinagoge na svom području. Širom Njemačke izazivali su užas i kaos. U jednom kasnije SS-ovom izvještaju stajalo je: 'Svi vojnici i zapovjednici silno su uživali u akciji. Takve naredbe trebalo bi izdavati češće.
Pogrom - jer bila je riječ upravo o tome - trajao je dva, a ponegdje i tri dana i noći. Napadnuti su deseci tisuća Židova, razoreni su im domovi i poslovni prostori, opljačkana imovina. Čitave obitelji proživjele su užasan strah, pretrpjele batine, završile u zatvoru, a bilo je i onih koji su izgubili život. Učinak tih događaja jasno se vidi iz činjenice da je samo u Beču tijekom Kristallnachta samoubojstvo počinilo 680 Židova - navodi Lambert u svom djelu.
Neviđena brutalnost i progon u logore
Ljudski gubici bili su strašni. Službeno je ubijen 91 Židov, no suvremene procjene, koje uključuju samoubojstva i smrti od posljedica zlostavljanja, penju se na stotine, pa čak i više od tisuću žrtava. Najznačajnija posljedica bila je prva masovna deportacija Židova u koncentracijske logore isključivo zbog njihove pripadnosti. Oko 30.000 židovskih muškaraca uhićeno je i odvedeno u logore Dachau, Buchenwald i Sachsenhausen.
Tamo su bili izloženi neviđenoj brutalnosti SS čuvara. Karl Rosenthal, rabin iz Berlina, opisao je kako su ih po dolasku u Sachsenhausen dočekali SS-ovci s toljagama i bičevima, nemilosrdno ih tukući. Stotine zatvorenika umrle su od posljedica mučenja ili su, u očaju, počinili samoubojstvo bacivši se na elektrificiranu ogradu. Većina preživjelih puštena je nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, ali samo pod uvjetom da se obvežu na hitnu emigraciju i predaju svoju imovinu državi.
Početak Holokausta
Nakon pogroma, nacistički režim je žrtve dodatno kaznio. Na sastanku 12. studenog, Hermann Göring je objavio da židovska zajednica mora platiti kolektivnu kaznu od milijardu Reichsmaraka kao "odštetu" za Rathovo ubojstvo. Isplate od osiguravajućih društava za uništenu imovinu konfiscirala je država, a Židovi su sami morali platiti troškove popravaka. Ovi potezi, zajedno s novim zakonima koji su Židovima zabranili pristup školama, javnim mjestima i poslovanju, imali su za cilj njihovo potpuno ekonomsko uništenje i protjerivanje iz Njemačke. Ta stravična noć smatra se simboličkim početkom Holokausta.
Međunarodna zajednica reagirala je s ogorčenjem. Svjetski mediji oštro su osudili brutalnost događaja, a Sjedinjene Američke Države povukle su svog veleposlanika iz Berlina. Velika Britanija pokrenula je humanitarnu akciju Kindertransport, kojom je spašeno na tisuće židovske djece. Unatoč brojnim osudama, odlučna reakcija je izostala.
U samoj Njemačkoj mnogi su građani sudjelovali u nasilju ili ga nijemo promatrali, no bilo je i onih koji su osjećali duboku sramotu i u tišini pomagali svojim židovskim susjedima, čuvajući, kako je zapisao jedan preživjeli, “ono malo časti njemačkog naroda”.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
