Razgovarali smo s legendarnim hrvatskim skijašem na premijeri novog filma 'Freedom': Kitzbuhel mi je još uvijek najstrašniji, a u slobodnom skijanju treba slušati planinu, uvjeti nisu uvijek otvoreni, rekao je Ivica
Kostelić otvorio dušu o novom filmu: 'To je bijeg od svijeta koji je pun regulacija. To je sloboda'
Legendarni hrvatski skijaš Ivica Kostelić u ponedjeljak je u Zagrebu predstavio svoj novi kratkometražni film "Freedom, koji je i producirao. Film povezuje pitanje 'Što je sloboda?' i prekrasne kadrove s austrijskog zimovališta Obertauerna, gdje je film u cijelosti snimljen.
Kostelić i ekipa naporno su radili dvije zimske sezone na snimanju 12-minutnog filma, a otkrio nam je zašto toliko voli 'freeride' skijanje.
- U slobodi leži draž slobodnog skijanja. Tada nemate zadatke i skijate uz potpunu slobodu, uz poštivanje nekih pravila. Mora se slušati majku prirodu. To mi je bijeg od ovog svijeta, koji je pun regulacija.
Jasno, veći je rizik skijati po neuređenim stazama i divljini.
- Sloboda znači i odgovornost, a uz nju uvijek dolazi i rizik. Takve su stvari toga vrijedne. To je činjenica. Do nekih stvari u životu možete doći lako, ali do nekih je malo teže doći. To je i jedno od pitanja u filmu, je li sloboda univerzalna za sve ili samo za one koji se za nju mogu izboriti - objasnio je Kostelić.
Sjetio se nekih impresivnih pothvata u slobodnom skijanju...
- Na Aljasci sam skijao zaista velike linije, neke od čak preko 600 metara vertikalnog pada, a nagib je bio između 55 i 60 stupnjeva - rekao je i usporedio taj spust s legendarnim spustom u Kitzbuhelu, koji je na glasu kao najteži u kalendaru Svjetskog skijaškog kupa.
- Ta je linija na Aljasci bila puno strmija i znatno duža, ali nije zahtjevnija za mišiće. Slobodno skijanje ima potpuno drugačiji stil, zahtjeve i razmišljanje. U alpskom skijanju sam se natjecao protiv vremena, u slobodnom skijanju toga nema. Treba slušati planinu, razumjeti vremenske uvjete i dobro razmisliti koju ćete liniju uzeti. Dugo proučavam planine prije skijanja, jako je dobro imati lokalnu ekipu koja prati vremenske uvjete zbog sigurnosti. Uvjeti nisu uvijek otvoreni i treba pratiti što se događa.
A gdje je Ivici srce jače tuklo, u Kitzbuhelu ili na Aljasci?
- Ah, jače je tuklo na Streifu (naziv spustaške staze, op. a.). Fora je u tome što u alpskom skijanju nemate mjesta za usporavanje. Danas, kada dođem na Streif, ne izgleda mi strmo kao nekad jer sam skijao po mnogim strminama. Ali, kada slobodno skijam po strmini, onda mogu i odmoriti ako mi je previše, mogu si podesiti tempo, a na Streifu to nisam mogao. Skijao sam najbrže što sam mogao, iako je bilo strašno.
Iako je jedan od najboljih skijaša svih vremena, slobodno skijanje potpuno je drugi par rukava...
- Puno je razlika, zapravo, lakše mi je skijati po dubokom snijegu zato što amortizira udarce. Poseban je taj osjećaj skijanja u dubokom snijegu, to je jedini osjećaj na svijetu u kojem ne možete reći da ne letite. Niste u zraku, ali niste ni na zemlji. Poseban je taj osjećaj lebdenja.
Kostelić tvrdi kako je snimio prvi hrvatski film o slobodnom skijanju, a razlikuje se i od njegovih prijašnjih filmskih projekata.
- Ovo je bio moj prvi projekt u kojem smo baš odlučili snimiti film. Nije bilo posebnog povoda osim tog. Cijeli je film napravljen 'na nogama', tijekom snimanja nismo imali gotovo pa nikakvu pomoć motornih vozila. To je nacionalni park i helikopteri su zabranjeni. Sve što se vidjelo u filmu je zasluženo, nekad smo morali nositi jako puno stvari na brdo.
Jim Morrison u listopadu je ispisao naslovnice. Spustio se niz zloglasnu liniju s Mount Everesta, najvišeg vrha na svijetu (8848 metara). Kostelić se u takvom skijanju ne bi okušao.
- To je ekstremno skijanje, grana slobodnog skijanja koja zanima neke ljude. Ja nisam za to, nije mi baš zanimljivo i više volim dugačke strmine i otvorene padine. Ali apsolutno,, Jim je izveo veliki pothvat, a istaknut ću kako je prvi čovjek koji se skijama spustio s Mt. Everesta bio moj pokojni prijatelj Davo Karninčić (koji je to izveo u listopadu 2000. godine, op. a.).