Većina klinaca i ne zna za njihov opus, a Bud i Terrence zaslužuju više pozornosti ne samo zato jer su jedinstvena i urnebesna pojava nego zato jer su edukativni
Razliku između dobra i zla nismo naučili ni od fratra ni od hodže ni od popa, pjevaju TBF-ovci u svojoj sjetnoj Nostalgičnoj. Da, u ta nestvarna vremena osamdesetih, djeca su razliku između dobra i zla prepoznavali zahvaljujući stripovima, knjigama i filmovima u kojima su junaci bili oni koji se naprosto ne boje. A kud ćeš većeg Neustrašivog od Buda Spencera. Ta bradata talijanska gromada (rodio se 1929. kao Carlo Pedersoli u predgrađu Napulja) u tandemu s vižljastim Terenceom Hillom (pravo ime mu je Mario Girotti) žarila je i palila kinima i videotekama. Bilo je ugodno iznenađenje vidjeti ga prošlog tjedna na malim ekranima, makar i u njegovom slabijem izdanju u detektivskom serijalu Extralarge (umjesto Terrencea Hilla, partner mu je Phillip Michael Thomas iz Poroka Miamija). Tek sam tada shvatio koliko se začuđujuće rijetko njihovi filmovi prikazuju na našim dozlaboga repriznim TV programima.
Većina klinaca danas i ne zna za njihov bogati filmski opus (Spencer i Hill zajedno su snimili 15-ak filmova od konca šezdesetih do početka devedesetih). A Bud i Terrence su zaslužili više pozornosti ne samo zato jer su jedinstvena i urnebesna pojava u filmskoj umjetnosti nego zato jer su u mnogočemu edukativni. I ne, pritom čak i ne mislim na učenje njihovih jednostavnih, a efikasnih, tehnika borbe. Budovi čuveni zidarski šamari s dvije ruke i udarci šakom posred tjemena nešto su najzabavnije što je filmski ekran ikad vidio, a na gimnastičarskim vještinama Terencea Hilla pozavidjeli bi mnogi cirkuski artisti. Od Spencera i Hilla se, međutim, može naučiti i nešto dublje: Kako se boriti sa zlom, korupcijom, kriminalom...U kakvom god okruženju se radnja njihovih filmova zbivala (Divlji Zapad, latinoameričke banana-države, moderni gradovi) oni su uvodili red u trula društva. Osnovno sredstvo su im bile šake, ali najvažnija odlika je ona koju svi možemo pokušati naći u sebi: Nisu se bojali.
A ponekad je dovoljno samo to: Dignuti glas, suprotstaviti se, ukazati, upozoriti, stati u zaštitu siromašnih, obespravljenih, nemoćnih i istodobno nagaziti bahate i korumpirane moćnike, kriminalce, političare...Nažalost, i naše društvo danas vapi za nekakvim Spencerom i Hillom, nekim poštenim i pravičnim šerifima (u najboljem smislu te riječi) koji bi vlastitom hrabrošću i potezima pružali primjer drugima, a opet primjereno i efikasno kaznili one koji se ogriješe o zakon. Ne, ni Spenceru i Hillu to nije uvijek bilo lako, pogotovo zato jer su i njihovi likovi često bili na rubu zakona. I obično je Spencer bio taj koji bi htio uzeti lovu i šmugnuti, ali je prepredeni Hill znao pronaći načina da raznježi tog mrkog diva i natjera ga da, primjerice, plijen od pljačke razdijele siromašnima.
