Hrvatska nije Kina: Liječnici imaju pravo na slobodu govora

Liječniku koji je prvi upozorio javnost na opaki virus policija je zaprijetila da mora šutjeti, ili će ga uhapsiti. Liječnicu koja je dala intervju za novine i progovorila o nespremnosti sustava, vlasti su optužile, a potom objavile da je uhićena. Liječnik koji je novinarima rekao da ima samo dvije zaštitne maske, i to platnene, koje ga gotovo ne štite, a i na društvenim mrežama se požalio na nedostatak opreme, dobio je opomenu pred otkaz. 

Prva dva slučaja zbila su se u Kini. Treći u Hrvatskoj. Liječnik iz Kine je umro od koronavirusa, sudbina kineske liječnice je nepoznata. Za sankciju protiv hrvatskog liječnika, kaznu koja je usporediva s reakcijom totalitarnog režima, a nikako demokratskog sustava, nema opravdanja. Hrvatska nije Kina, u Hrvatskoj bi svaki liječnik trebao imati pravo  na slobodu govora, osim ako svojim riječima i porukama ne ugrožava tuđe živote. A valja pri tom dodati kako je upravo paradoksalno da u Hrvatskoj liječničke licence i dalje imaju zdravstveni radnici koji šire propagandu protiv cijepljenja, a da se liječnika koji upozorava na propuste i nedostatke u ovoj krizi kažnjava. 

Bez obzira na politički predznak koje one imaju, i riječi ovog liječnika treba mjeriti samo kriterijem istine. Ako je već Beroš pogriješio kada je one koji šalju lažne informacije o nedostatku opreme nazvao petom kolonom, pa su se pogođenima našli i liječnici kojima te opreme doista nedostaje i koji su na to upozoravali, ne smiju se sada kritičari zdravstvenog sustava i njegove opremljenosti proganjati kao prava peta kolona, kao  neprijatelji koji se bave subverzivnim aktivnostima i ruše poredak. I u ovoj situaciji, kada su građanima ipak mnoge slobode ograničene, temeljno pravo slobode govora ničim ne smije biti ugroženo.