Goran Bogdan je talentiran glumac, no nije Peter Sellers, a bogami niti bilo koji od starih majstora slapstick komedije. Baš kao što ni Matanić nije Blake Edwards
Nekidan je Dalibor Matanić izjavio da se nakon dugo vremena vratio žanru komedije jer ne želi da ga publika upamti po mračnim i turobnim filmovima. E pa poštovani gospodine Mataniću, mene je tek ova vaša tzv. komedija bacila u tešku depresiju.
Priznat ću vam da nisam osobiti ljubitelj novijeg hrvatskog filma i, da se mene pita, od 90-ih na ovamo možda bih mogao nabrojati na prste jedne ruke one koji su me zadovoljili idejom, a kamoli realizacijom. Komedija? Ne zvuči uopće kao loša ideja, s obzirom na život koji nas okružuje i probleme koji nas svakodnevno pritišću. Kvragu, idem pokušati još jednom dati šansu kinematografiji koja grca u bezidejnosti i mnoštvu loših projekata. To je bila moja ideja ovoga tjedna.
Stigao je ponedjeljak i konačna kino premijera (ne računajući onu na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu) filma kojeg već najavljuju kao sigurni domaći kino hit. Redatelj Matanić i glavne zvijezde njegova filma s blagom nervozom na licu užurbano trčkaraju među uzvanicima i ukočeno poziraju pred blicevima fotoaparata. Velika dvorana se solidno ispunila, slijedi neuspjela najava filma. Tehničke poteškoće s mikrofonom omele su Nevenu Rendeli da glatko najavi film koji ćemo gledati, pa ga, praktički, nije ni najavila. No izgleda da tu agonija tek počinje.
Bogdan nije Peter Sellers, a Matanić nije Blake Edwards
Srednjovječna kućanica Keka (Areta Ćurković) revoltirana emocionalnim ignoriranjem svojeg supruga Baje (Nikša Butijer) odluči otputovati u primorski gradić u kojem je provela nezaboravne trenutke bračnog putovanja. Baja se uputi za Kekom, a s njim poskrivečki i nespretni majstor Ilija (Goran Bogdan), koji je ludo zaljubljen u Keku. Spomenuti dvojac dolaskom u gradić sazna da se za Kekinu naklonost bori i lokalni galeb Lujo (Bojan Navojec).
Na prvu zvuči kao sasvim solidan zaplet za jednu komediju. No da su stvari potpuno krivo posložene, shvatio sam već u samom uvodu, kad je na scenu stupio šeprtljavi majstor Ilija. Goran Bogdan je talentiran mladi glumac, no nije Peter Sellers, a bogami niti bilo koji od starih majstora slapstick komedije. Baš kao što ni Matanić nije Blake Edwards i njemu slični.
Čemu onda te nevjerovatno naivne i nepotrebne scene? Na koju publiku je Matanić ciljao s tim oku nimalo ugodnim prizorima? Nije ni tu priči kraj. Pomislio sam nakon niti 10-ak odgledanih minuta da je Matanić napravio parodiju na stereotipove poput kontinentalno-morskih rivaliteta i sl.
Pojedini kadrovi kao da su preslikani iz filmova Jiría Menzela, socijalna kritika kroz cameo nastup Krešimira Mikića? Uzalud. Scenarij je očajan i to s pričom koja bi bila 'zicer' u okvirima komedije, štoviše romantične. No on je napravio užasno loš film.
Jedina svijetla točka filma je Mate Gulin
Iskreno, ne znam. Možda je problem u meni koji se divim najtamnijoj nijansi britanske crne komedije ili briljantnoj glumačkoj interakciji svevremene braće Marx. Možda sam toliko zaluđen genijalnošću pokojnog Petera Sellersa ili lucidnošću Willa Ferrella pa ne mogu prožvakati ovakve djetinjarije i bedastoće. Osobno cijenim Matanića kao autora, no ovo mu nije trebalo. Ako ste kojim slučajem pomislili da je humor hrvatskih TV sitcoma plitak i jadan, onda ćete ovdje upasti u živo blato neduhovitosti i forsiranog smijeha.
Jedina svjetla točka ovog promašaja ispada realistični i autentični, a pritom i najduhovitiji lik cijele priče - stari vlasnik restorana kojeg je odlično odigrao Mate Gulin. Glazba? Hmm...da! Na trenutke služi svrsi i Matanić nas je definitivno upoznao s glazbom svoje rane mladosti, a možda čak i mladosti svojih roditelja. No nerijetko pomislite da bi priču bolje gradili tekstovi tih pjesama nego kriminalno loše rečenice iz scenarija.
Najtragičnije u svemu je što će ovakav film ipak uspjeti naći neku publiku koja je ili potpuno nezahtjevna ili je nasamarena pustim reklamama. Ako imate vremena i novca za bacanje, samo izvolite. Ja ću osobno radije čekati Matanića u nekim turobnijim i njemu daleko prikladnijim temama. U takvim filmovima barem opravda uloženi novac, subvencije ministarstva kulture, HAVC-a, HRT-a ili već nekog četvrtog.
