Andre Agassi: od buntovnog mladića do teniske legende! Osvajao Grand Slamove, borio se s ovisnošću, a danas filantrop i obiteljski čovjek. Njegova priča inspirira i ostavlja neizbrisiv trag
FELJTON AGASSI, 1. DIO
Karijera Andrea Agassija: Srušio Gorana i otišao u zvijezde. No ubrzo je ušao u pakao droge...
Čitanje članka:
5
min
Andre Kirk Agassi, rođen 29. travnja 1970., nije samo ime urezano u povijest tenisa; on je fenomen, ikona čija karijera predstavlja nevjerojatno putovanje ispunjeno vrtoglavim usponima, bolnim padovima i, konačno, iskupljenjem koje nadilazi sportske terene. Njegova priča nije tipična sportska bajka, ona je sirova, iskrena i duboko ljudska, priča o talentu, pobuni, unutarnjim demonima i konačnom pronalasku svrhe. S osam Grand Slam naslova, olimpijskim zlatom i statusom jednog od najvećih igrača svih vremena, Agassijevo naslijeđe je neizbrisivo.
Drugi feljton Agassi pročitajte OVDJE, a treći OVDJE.
Dječak iz Vegasa s reketom u ruci
Andreov teniski put započeo je u Las Vegasu, pod budnim okom oca Emmanuela "Mikea" Agassija, bivšeg iranskog olimpijskog boksača. Mike je bio opsjednut idejom da od svog sina stvori teniskog prvaka, podvrgavajući ga drakonskim treninzima od najranije dobi. U svojoj hvaljenoj autobiografiji "Open", Agassi opisuje očev stroj za izbacivanje loptica, nazvan "zmaj", koji je dnevno ispaljivao tisuće loptica prema njemu. S 13 godina poslali su ga na tenisku akademiju Nicka Bollettierija na Floridi, mjesto koje je istovremeno bilo i bijeg od kuće i novi poligon za brušenje njegovog neospornog talenta.
Profesionalnu karijeru započeo je sa svega 16 godina, 1986. Brzo je postao poznat, ne samo po snažnim udarcima s osnovne linije i munjevitim reternima, već i po svom nekonvencionalnom izgledu, dugoj, obojenoj kosi (kasnije je priznao da je nosio periku), kričavoj odjeći i buntovničkom stavu. Njegov moto "Image is everything" ("Imidž je sve"), proslavljen kroz reklamu za Canon fotoaparate, definirao je ranu fazu njegove karijere, čineći ga teniskom rock zvijezdom, ali i metom kritika tradicionalista.
Prvi bljeskovi genija i osvajanje Wimbledona
Unatoč vanjskom imidžu, Agassijev talent bio je neupitan. Rano je stigao do velikih finala: Roland Garros 1990. (gdje je izgubio od Andrésa Gómeza, kasnije priznajući da se brinuo hoće li mu perika spasti) i 1991. (poraz od Jima Couriera), te US Open 1990. (poraz od Petea Samprasa). Činilo se da mu najveći trofeji izmiču iz ruku.
A onda je, potpuno neočekivano, stigao Wimbledon 1992. godine. Turnir koji je Agassi javno izbjegavao zbog stroge tradicije i bijele opreme, postao je mjesto njegovog prvog Grand Slam trijumfa. U finalu je svladao Gorana Ivaniševića u dramatičnih pet setova. Ta pobjeda nije samo označila prekretnicu u njegovoj karijeri, već je i pokazala da se iza šarene fasade krije igrač sposoban za najveća dostignuća. Uslijedili su trijumf na US Openu 1994. godine, gdje je postao prvi nepostavljeni igrač koji je osvojio turnir, te pobjeda na Australian Openu 1995., nakon čega je u travnju iste godine prvi put zasjeo na prvo mjesto ATP ljestvice.
Sunovrat i suočavanje s demonima
No, uspon nije trajao vječno. Sredinom i krajem devedesetih, Agassi se suočio s brojnim osobnim problemima, uključujući turbulentan brak s glumicom Brooke Shields i gubitak motivacije za tenis, sport koji je, kako je kasnije priznao, duboko u sebi mrzio veći dio karijere. Njegov rang strmoglavio se na 141. mjesto 1997. godine, a mnogi su ga otpisali, vjerujući da je njegova karijera završena.
U svojoj autobiografiji "Open", Agassi je šokirao svijet priznanjem da je tijekom tog mračnog perioda koristio kristalni metamfetamin te da je lagao ATP-u kako bi izbjegao suspenziju. Ova brutalna iskrenost, iako kontroverzna, dodatno je oslikala dubinu njegove unutarnje borbe i prezira prema pritisku koji mu je tenis nametao.
Feniksov let: Povratak otpisanog kralja
Kada su ga svi otpisali, Agassi je pronašao novu snagu. Pod vodstvom trenera Brada Gilberta, započeo je mukotrpan povratak, igrajući Challenger turnire kako bi skupljao bodove i samopouzdanje. Godina 1998. donijela je skok s 110. na 6. mjesto, a 1999. je bila godina njegove potpune renesanse.
Osvajanjem Roland Garrosa 1999. godine, nakon što je u finalu protiv Andreja Medvedeva preokrenuo zaostatak od 0-2 u setovima, Agassi je kompletirao karijerni Grand Slam, osvajanje sva četiri najveća turnira. Postao je tek peti tenisač u povijesti kojem je to pošlo za rukom. Iste godine osvojio je i US Open te se vratio na prvo mjesto svjetske rang liste. Uz zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996., Agassi je postao i prvi od dvojice tenisača koji su kompletirali karijerni "Zlatni Slam" (sva četiri Grand Slama i olimpijsko zlato). Njegova dominacija nastavila se i u novom mileniju, posebno na Australian Openu, koji je osvojio još tri puta (2000., 2001., 2003.), postavši prvi tenisač s četiri naslova u Melbourneu u Open eri.
Riznica uspjeha: Trofeji i zarada teniskog velikana
Agassijeva karijera obilježena je impresivnim brojkama koje svjedoče o njegovoj veličini:
- osam Grand Slam titula: Australian Open (1995., 2000., 2001., 2003.), Roland Garros (1999.), Wimbledon (1992.), US Open (1994., 1999.).
- 17 ATP Masters titula: Potvrda njegove konstantnosti na najjačim turnirima izvan Grand Slamova.
- ATP finale: Osvojio je završni turnir sezone 1990. godine.
- Davis Cup: Tri puta je s reprezentacijom Sjedinjenih Američkih Država osvojio ovo prestižno natjecanje (1990., 1992., 1995.).
- 60 ATP titula u pojedinačnoj konkurenciji.
- 101 tjedan proveo je na vrhu svjetske teniske ljestvice.
- zarada: Tijekom karijere, samo od turnirskih nagrada zaradio je preko 31,1 milijun američkih dolara (približno 28,7 milijuna eura). Tome treba dodati i višemilijunske ugovore sa sponzorima koji su ga činili jednim od najplaćenijih sportaša svog vremena.
- karijerni "Super Slam":** Jedinstveno postignuće koje uključuje karijerni "Zlatni Slam" i osvajanje ATP finala.
Život izvan terena: Filantropija, obitelj i naslijeđe "Otvorenog" srca
Nakon što je 2006. godine završio profesionalnu karijeru, Agassi se posvetio humanitarnom radu. Njegova zaklada, Andre Agassi Foundation for Education, prikupila je desetke milijuna dolara za pomoć djeci u nepovoljnom položaju, a kruna tog rada je Andre Agassi College Preparatory Academy u Las Vegasu, škola koja pruža vrhunsko obrazovanje ugroženoj djeci.
Od 2001. godine u braku je s još jednom teniskom legendom, Steffi Graf, s kojom ima dvoje djece. Njegova autobiografija "Open", objavljena 2009. godine, postala je bestseler i dobila pohvale kritike zbog svoje sirove iskrenosti i literarne kvalitete, nudeći rijedak uvid u psihu vrhunskog sportaša. Agassi je svojim pristupom i karizmom značajno doprinio popularizaciji tenisa tijekom 1990-ih.
Neizbrisiv trag
Andre Agassi nije bio samo tenisač; bio je kulturološki fenomen. Njegov put od buntovnog mladića sumnjičavog prema autoritetima i sportu koji ga je proslavio, do zrelog prvaka, filantropa i obiteljskog čovjeka, inspirativna je priča o transformaciji. Njegovo naslijeđe nije samo u broju osvojenih trofeja, već u hrabrosti da ogoli dušu i pokaže da i najveći šampioni vode svoje unutarnje bitke. Svijet tenisa, ali i sporta općenito, zauvijek će pamtiti Andrea Agassija, čovjeka koji je igrao po svojim pravilima i na kraju pronašao mir, ostavivši neizbrisiv trag.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
