Pet je godina prošlo otkako nas je napustio hrvatski Elvis Presley, ovih dana izašla je knjiga o njegovu životu na 900 stranica, a sin Ivan podijelio je s nama najdraža sjećanja na tatu
Ivan Slabinac o tati Kići: Otkako je tata umro, nisam još sjeo za bubnjeve, uspomene mi naviru
Najljepše sjećanje na tatu mi je to da mi je darovao talent za glazbu i da zabavim publiku. Sjetim se i njegovih savjeta kad me učio svirati bubnjeve. Preko tate sam upoznao Ratka Divjaka, sjajnog bubnjara koji je svirao u bendu VIS Dinamiti, a danas mi je veliki prijatelj, govori nam Ivan Slabinac, mlađi sin Krunoslava Kiće Slabinca. Hrvatski Elvis Presley, kako su mu tepali, 13. studenoga 2020. u crno je zavio glazbenu scenu. Čovjek velika srca iza sebe je ostavio itekakav trag.
- Tata mi je ispunio veliku želju kad mi je 1997. rekao da brata i mene vodi na turneju po Australiji, a kad sam birao što ću nakon srednje škole, govorio mi je da dobro imitiram i glumim. 'Mogao bi biti glumac', rekao mi je. Dok sam bio s njim u Australiji, došla mi je želja da sviram bubnjave. Bubnjar njegova benda mi je rekao da imam talent i da bih bio odličan. Posljednjih 20 godina sviram, ali otkako je tata umro, teško mi je uzeti palice u ruke zbog svih uspomena koje mi naviru. Ne mogu ni svirati kad se sjetim svih tih trenutaka, ali počet ću ponovno - ispričao nam je. Ivan Slabinac je inače glumio u filmu Igora Mirkovića, a glumi ga je učila Kostadinka Velkovska. Kićo je Ivana dobio u braku s Dubravkom Boušom. Zajedno su bili 12 godina, a upravo ona autorica je nove knjige od čak 900 stranica "Kićo Slabinac - Kad umjetnost dodirne dušu", koju je ovih dana promovirala.
- Knjigu sam pisala godinama, od Kićine smrti. U obitelji smo odlučili da njegova bogata karijera i život moraju ostati zabilježeni, a kako sam ja u mirovini, tako smo odlučili da je napišem ja. Napisala sam dosad nekoliko biografija, imam iskustva - rekla nam je Bouša.
Krunoslav Kićo Slabinac rođen je u Osijeku 28. ožujka 1944., a još u osnovnoj školi svirao je tamburicu te je glumio u dječjem kazalištu i govorio kako je talent naslijedio s majčine strane. Bavio se i baletom, na koji ga je upisala majka kako bi vježbao pokrete. No život ga nije mazio.
- Rodio sam se u NDH, tako mi piše u krsnom listu. Bilo nas je troje, brat Branko, sestra Silva i ja, kao najmlađi. Rodio sam se 1944., otac je bio u ratu, a saveznici su taman tad bombardirali Osijek i jedva sam preživio. Doživio sam fras, spasio me osječki apotekar koji je posljednju dozu lijeka, koju je inače čuvao za svoje dijete, dao mojoj majci i tako mi spasio život. Znam u šali reći kako su me bombardirali kad sam se rodio i cijeli me život bombardiraju - i kad kažem ili napravim nešto lijepo i dobro, uvijek se nađu oni koji me pljuju. Ali to je cijena slave - rekao je Kićo u intervjuu koji je dao u povodu obilježavanja 50. obljetnice karijere za Večernji list.
Tamburu je zamijenio gitarom krajem 50-ih godina kad je počeo slušati Elvisa Presleya. Kićo je rock glazbu prvi put čuo kod susjeda, odmah se zaljubio u taj izričaj.
- Nas dvojica s dvije gitare, bio sam avangarda i prvi rock pjevač na ovim prostorima. U stanci osječkih plesnjaka pustili bi me da otpjevam dva, tri rock'n'rolla. U Osijeku je u to doba bilo sedam, osam plesnjaka, i to jako posjećenih, gotovo je svaki kvart imao svoj plesnjak. Poslije je ostao samo Radnički dom - rekao je Slabinac za Večernji. Na prvim nastupima je pjevao pod imenom Little Rocky, a nadimak Kićo dala mu je sestra prema istoimenom liku iz crtanog filma koji je volio oponašati.
VIS Dinamiti bio je njegov prvi bend. Osnovao ga je kao mladić s grupom prijatelja 1964. godine, među kojima je bio i Antun Nikolić Tuca. Svirali su na lokalnim zabavama te su imali nekoliko gostovanja po okolnim gradovima, a 1967. su pobijedili na Gitarijadi u Zagrebu. Put ih je nakon toga odveo i do Münchena, no iste godine Kićo je morao otići na odsluženje vojnog roka. Postava benda se tad promijenila, a u sastav je nakon njega stigao Dado Topić. Bili su to tek počeci Kićine karijere.
Svoj glazbeni put je nastavio kao samostalni izvođač te se iz Osijeka preselio u Zagreb. Kretao se u glazbenim krugovima, a nakon što je upoznao Nikicu Kalogjeru, 1969. je nastupio na Splitskom festivalu s pjesmom "Samo zbog ljubavi". Još ranije je s VIS Dinamiti snimio pjesmu "Plavuša", a istoimena ploča bila je njegovo prvo diskografsko izdanje. Na Opatijskom festivalu 1970. je privukao veliku pažnju struke. Pobijedio je s pjesmom "Više nećeš biti moja" autora Aleksandra Korača. Već godinu nakon predstavljao je bivšu državu na Eurosongu te je s pjesmom "Tvoj dječak je tužan" osvojio 14. mjesto.
Nekoliko mjeseci prije Eurosonga otputovao je u SAD, a kad se vratio, odlučio se baviti izvornom narodnom glazbom te je ponovno prigrlio tamburicu. Narodna glazba mu je ostala potpis tijekom čitave kasnije karijere, no redovito je sudjelovao na festivalima zabavne glazbe diljem zemlje. "Zbog jedne divne crne žene", "Da sam tvoje riječi slušao, majko", "Inati se, Slavonijo", "Vesela je Šokadija" i "Gori lampa nasrid Vinkovaca" samo su neke od Kićinih uspješnica, a objavio je 21 studijski album.
Na američkoj turneji Kićo je upoznao Mirjanu Antonović. Upravo ona je inspirirala njegov bezvremenski hit "Zbog jedne divne crne žene". Glazbenik je pričao da je to bila ljubav na prvi pogled.
- Povremeno sam boravio je Americi, gdje sam imao intimnu vezu s mojom 'crnom ženom' iz New Yorka, i u tom sam gradu unajmio apartman. Nakon turneja po Sovjetskom Savezu, koje su bile gotovo svake godine, otišao bih u New York i ostao dulje vrijeme u tom apartmanu. Ona nije mogla doći u Jugoslaviju, a ja nisam mogao u Ameriku jer sam ovdje imao zavidnu karijeru - pričao je Slabinac. Prekinuli su nakon što ga je prevarila te su se ružno rastali. Nakon toga se nisu čuli 40 godina, no do Kiće je došla informacija da se Mirjana rasplakala kad je saznala da se on oženio. Ponovno su se vidjeli tek 2018. godine. Antonović je medijima pričala kako je s Kićom imala mladu, nevinu ljubav koja im je puno značila.
- U njoj je svih tih godina tinjala želja da se pomirimo, a ni ja nisam indiferentan, jer ipak smo imali nešto zajedničko pa, ako ništa, da barem ostanemo prijatelji i ne umremo posvađani - rekao je Kićo za Večernji godinu prije smrti. Bio je presretan što su se sreli u Zagrebu na sladoledu.
Kićo je oduvijek bio poznat kao dobar zabavljač, ali i dobar prijatelj. Surađivao je s brojnim domaćim glazbenicima, među kojima su Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Arsen Dedić, Drago Britvić i brojni drugi. Među njima je i Kićin prijatelj, Šima Jovanovac.
- Imao sam čast i privilegiju dijeliti s Kićom pozornicu, ali i više od toga. Imali smo poseban odnos koji nije bila puka kolegijalnost - rekao nam je Jovanovac i dodao:
"U nekom mom zrelom razdoblju Kruno je bio u HNK Osijek gost mog 'Šimunova'. Imali smo suradnju izvodeći legendarnu pjesmu 'Pjevat' će Slavonija'. Orkestar svira uvodne taktove. Kićo se okrene meni pa publici. Reče: 'Ne bih ja ... Šima, ti kreni!'. Publika se grleno nasmijala i gromoglasno zapljeskala. A ja ... ja sam zapjevao prve stihove: 'I kad umrem, pjevat' će Slavonija'. Je li sudbina tad Kruni nešto došapnula... Nikad nećemo saznati. Ja znam samo jedno. Volio bih da je još s nama. Takav se čovjek i umjetnik rijetko rađa i ostaje svjetlost i putokaz budućim generacijama".
Kićo je postumno dobio nagradu Porin za životno djelo, a glazbeni urednik Siniša Škarica tom je prilikom opisao glazbenika na način na koji su ga mnogi doživljavali.
- Ljubio je i volio biti ljubljen, kao što pjesma kaže, ne uvijek sretan. Ponekad težak, kompliciran, istovremeno jednostavan i veseo, mogao je lako rastužiti i oraspoložiti. Mogao je mijenjati ljude. Pjesmom i glasom zapravo sve je mogao - istaknuo je. Krunoslav Kićo Slabinac je preminuo na zagrebačkom Rebru u 77. godini. Glazbenik je nekoliko mjeseci ranije završio na liječenju zbog koronarne bolesti koja mu je zahvatila krvne žile. Unatoč uspješnom zahvatu, tijekom kojeg su mu ugradili tri premosnice, oporavak se zakomplicirao jer mu rana na prsnom košu nije zarasla kako treba.