Muhamed Alghoul Muha rođen je u Zagrebu, odrastao u Folnegovićevom naselju, a danas s ponosom nosi dres palestinske reprezentacije dok mu je rodbina prošla pakao bombardiranja
ZAGREBAČKI NOGOMETAŠ
Igrao je za Hrvatsku, a sad nosi dres Palestine: 'Obitelj mi je u Gazi. Izbornik je izgubio oca...'
Čitanje članka:
3
min
Muhamed Alghoul, za prijatelje Muha, nogometaš je iz zagrebačkog Folnegovićevog naselja. Mama mu je Hrvatica, tata Palestinac, a on je danas reprezentativac Palestine. U razgovoru za RTL, ovaj 29-godišnji veznjak otvorio je dušu o nogometnom putu, životu na Islandu, ali i teškoj situaciji u domovini njegova oca.
Iako je nogometnu abecedu učio na zagrebačkim igralištima, a školu pohađao u Utrinama, Muhamedov put bio je sve samo ne običan. U mlađim danima nosio je dres Lokomotive, Dinama i Hrvatskog dragovoljca. Talent nije prošao nezapaženo ni u HNS-u.
- Kao i svakom dječaku koji krene igrati nogomet u Hrvatskoj, san mi je bio doći do reprezentacije. Nastupio jesam za U-21 reprezentaciju, imam tu jednu prijateljsku utakmicu protiv Rusije koja se igrala u Zaprešiću - prisjetio se Alghoul početaka u "kockastom" dresu.
No život je imao druge planove. Na nagovor oca, koji je rođen i odrastao u Gazi, Muhamed je prihvatio poziv Palestinskog nogometnog saveza.
- Bio sam iznimno sretan kad sam igrao za Hrvatsku, isto kao što sam i sav sretan što sam debitirao za Palestinu. To je zapravo bila očeva ideja - priznaje Muha.
Njegov otac je u mladosti radio kao izvjestitelj Al Jazeere, a životni put vodio ga je preko Beograda, Sarajeva i Splita sve do zagrebačke Folke.
Dok Muhamed gradi karijeru, njegove misli često su usmjerene prema Gazi. Tamo mu živi stric s obitelji, a kontakt je zbog ratnih razaranja otežan.
- Čujemo se koliko stignemo jer su ljudi tamo ograničeni s internetom i telefonom - kaže Muhamed.
Situacija u pojasu Gaze duboko ga pogađa, ne samo kao Palestinca, već kao čovjeka.
- Gledajte, to je sigurno jedan poraz za čovječanstvo. Puno ljudi umire, puno djece umire. Puno obitelji je razdvojeno zbog toga - rekao je.
Ratno stanje utječe i na reprezentaciju. Palestinska momčad nema bazu, ne može igrati na domaćem terenu, već je osuđena na vječna gostovanja. Nedavno su pred više od 50.000 ljudi zaigrali protiv Baskije u znak solidarnosti, potom i protiv Katalonije na Olimpijskom stadionu u Barceloni. Atmosfera u svlačionici je, kaže, teška, ali motivirajuća.
- Dosta ih je izgubilo svoje bližnje. Izbornik je izgubio oca. Njima je to samo još jedan dodatan motiv da predstavljaju svoju zemlju kao pravi domoljubi - objašnjava Alghoul.
Kada ne igra za reprezentaciju, Muhamed kruh zarađuje na dalekom sjeveru. Trenutno je član islandskog kluba Keflavika.
- Island je kao zemlja super, priroda je lijepa, ali malo je dosadno. Nije baš onaj balkanski đir koji mi imamo.
Kad se odmara od treninga i utakmica, loptu mijenja joystickom. S društvom najčešće igra "pucačine".
- Najčešće igramo ratne igrice, Call of Duty, malo Battlefield, to nam je broj jedan - otkriva.
Stasom i stilom igre neke podsjeća na bivšeg Dinamova kapetana Brunu Petkovića.
- Čak su mi par puta i rekli da sam Bruno, a jedno 40 centimetara je veći od mene - kroz smijeh je komentirao usporedbe.
Seniorski debi u HNL-u pamtit će zauvijek. Bilo je to u dresu Lokomotive protiv Dinama na Maksimiru.
- Bilo je to lijepo iskustvo. Dobio sam pet minuta. Trener je bio Tomo Ivković i hvala mu na tome što mi je omogućio taj debi - rekao je Alghoul.
U brzopoteznom ispitivanju otkrio je favorite. Za život bi uvijek odabrao Hrvatsku, ali nogometno srce kuca za Palestinu. Između Modrića i Bobana bira Luku jer Zvonu nije stigao gledati. Messi mu je ispred Ronalda, a na glazbenoj sceni Miach mu je draža od Baby Lasagne.
Muhamedova najveća želja sada je sportske prirode: da se Palestina plasira na Svjetsko prvenstvo 2030.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
