Mladi hrvatski plivač Nikola Zdrilić osvojio je brončane medalje u 100 i 200 metara prsno te 200 metara mješovito na Deflimpijskim igrama u Tokiju. Doček je bio posebno emotivan, a Nikola nastavlja put do zlata
DONIO TRI BRONCE
Hrvatski 'torpedo' vratio se iz Tokija s 3 medalje: Deset puta tjedno sam trenirao, isplatilo se
Čitanje članka:
4
min
Hrvatski plivač Nikola Zdrilić (20) osvojio je tri bronce na Deflimpijskim igrama u Tokiju. Ogroman uspjeh za hrvatsko plivanje i mladića rođenog u Viškovu kod Rijeke te podloga da se jednog dana vrati u domovinu sa zlatom oko vrata.
Zdrilića, koji je oko vrata imao tri brončane medalje, dočekali su ponosni roditelji i djevojka u Zračnoj luci Franjo Tuđman, a član Plivačkog kluba Nevera iz Rijeke nije krio oduševljenje. Sa zaraznim osmijehom sletio je u Zagreb, i dalje nesvjestan koliku stvar je napravio za hrvatsko plivanje. Za 24sata opisao je kako je sve počelo, ali i kako je bilo u Tokiju na OI-ju gluhih.
Nikola je oglušio sa šest godina, ali ne zna se točno zbog čega. Možda zbog živca u uhu, kaže nam. To ga nije spriječilo da krene sportskim putem, ali i akademskim. S plivanjem se počeo baviti s četiri godine i, kako kaže, otac ga je upisao u plivanje. Od tada niže sjajne rezultate i njegova karijera tek kreće uzlaznom putanjom.
- Tata je bio nogometaš i nije htio da idem njegovim stopama pa me upisao na plivanje i dan-danas sam u tome - kaže nam Nikola.
Dolazi iz Viškova, a Općina mu je pripremila poseban doček. Posebno ga veseli što će ga dočekati svi njegovi prijatelji i sugrađani.
- Pripremili su mi doček, bit će sigurno predivno, ali nisam htio znati detalje, htio sam ostati znatiželjan. Imam veliku podršku od Općine Viškovo i uz mene su cijelo vrijeme i ta podrška je fenomenalna - rekao je Nikola.
Naravno, Nikola nije zanemario ni svoje školske i akademske obaveze.
- Završio sam gimnaziju, salezijanski sportski smjer i to sam završio u četiri godine. Odlučio sam pauzirati godinu kako bi se mogao u potpunost posvetiti plivanju i dodatno se pripremiti za Deflimpijske igre tako da sam ove godine upisao Građevinski fakultet u Rijeci. Uspio sam bez problema i plivati i rješavati školu, išao sam na razgovor s profesorima i sada s prodekanicom kako bi objasnio situaciju te sam i od njih dobio veliku podršku. Omogućili su mi da mogu izostajati s nastave zbog plivanja - opisuje mladić s tri bronce oko vrata.
Tri brončane medalje su povijesni uspjeh za Hrvatsku. Osvojio ih je u 100 i 200 metara prsno te 200 metara mješovito. Svaka je posebna na svoj način.
- Na 200 metara prsno bio je posebno velik pritisak, pogotovo jer se radi o olimpijskom finalu i zato je bilo drugačije. Nakon te medalje je pritisak popustio i bilo je lakše plivati ostale discipline. Specifična je medalja na 200 mješovito jer ni ja, a ni moja ekipa nismo očekivali medalju u toj disciplini jer je konkurencija bila izrazito jaka. A šlag na torti bio je 100 metara prsno. U toj disciplini sam zamalo bio i četvrti. Tako da bih rekao da je medalja na 200 mješovito bila veliko iznenađenje, a 200 prsno mi je nekako najdraže jer sam uspio doći do medalje uz veliki pritisak - kaže Nikola.
Doći do medalje na Igrama je veliki izazov i zahtjeva jako puno truda, rada i odricanja. Nikola je odradio zahtjevne pripreme i tri sjajne ronce plod su tih priprema.
- Dok su svi bili na ljetovanju, ja sam bio u bazenu. Znali smo trenirati od osam do deset puta tjedno kako bismo sve usavršili. Treniramo u bazenima na Kantridi. Dugo smo se pripremali, imali smo cijelu ekipu iza nas. Doktori, specijalisti, treneri..., tako da je sve bilo vrhunski. Imali smo u svakom trenutku informacije kako napredujemo i dali smo maksimum za ove Igre.
Na Igrama je upoznao i Terencea Parkera, čovjeka kojeg zovu 'Michael Phelps Deflimpijskih igara'. Čovjek koji je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 2000. godine na 200 metara prsno, a ima 29 medalja u plivanju na Deflimpijskim igrama. Nikola nam priča kako su razgovarali i komentirali natjecanje te da mu je to bio dodatan motiv da bude bolji. Naš plivač i dalje nije svjestan svog velikog uspjeha, a nosio je i hrvatski stijeg na zatvaranju Igara.
- Iskreno, još nisam svjestan, još mi sve nije sve sleglo, pogotovo dok nisam bio u Hrvatskoj. Dok ne stane sva euforija, mislim da neću biti svjestan uspjeha. Znam da je velika stvar, ali mi treba vremena da mi dođe do glave. Zastava? Pa to je velika, velika čast. Jako sam ponosan i to ću pamtiti cijeli život - rekao je Nikola.
Nikoli su najveća podrška roditelji, baka i djevojka. Suze njegove majke kad ga je ugledala s medaljama bile su posebne, prave majčine koja gleda svoj ponos kako se sa smiješkom vraća s najveće pozornice. Doček je bio jako emotivan, a krajičkom oka sve je gledala i njegova baka. Baki je na dan dočeka bio rođendan, došla je s Korčule, a ljepši poklon, kaže nam, nije mogla poželjeti.
- Ponosni smo na njega, na njegovu hrabrost, njegovu upornost. Teško je bilo što reći u ovom trenu. Ponosni smo na njega i kao na naše dijete i kao na plivača - kroz suze radosnice u glas su nam rekli njegovi roditelji, a baka je za kraj podvukla:
- Preponosna sam. Lijepo je biti baka ovakvog dečka.
Trud, rad, sati i sati u bazenu i Nikola je dokazao sam sebi, a onda i ostalima da je sami vrh plivanja. Medalje s Igara su kruna, a nanizao je on i bronce sa Svjetskog prvenstva. Pokazao je da je skroman, da se posvetio maksimalno svom cilju, a mi mu želimo da se sa sljedećih Igara vrati sa zlatom. Nikola Zrilić, "hrvatski torpedo", ispisao je povijest plivanja, a put do najviših visina je tek krenuo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
