Hitler je odavde pokrenuo rat, a Sovjeti su u njemu imali arsenal nuklearnih bombi sudnjeg dana

Neki ga zovu gradom duhova – desetljećima ga nije bilo ni na jednoj karti. Bio je to tajni punkt koji je u jeku Hladnog rata najvjerojatnije skrivao smrtonosni arsenal nuklearnog oružja, dovoljan da s lica Zemlje izbriše veće zapadne gradove. Drugi pak o njemu govore kao o poljskom Černobilu – ne zbog nuklearne katastrofe, nego zbog guste zavjese tajne koja je godinama prekrivala sve što je imalo veze s radioaktivnim nasljeđem tog područja.

Danas, međutim, Borne Sulinowo, gradić u Zapadnopomeranskoj regiji na sjeveru Poljske, izranja kao intrigantna destinacija za putnike željne avanture: mjesto u srcu predivne prirode, ali i gotovo zaboravljena sovjetska točka na karti Europe s vrlo mračnom prošlošću. Put prema Borne Sulinowu iz Szczecina, regionalnog središta, vodi dugom cestom kroz poljske ravnice i ruralne pejzaže, koji i danas nose jasne tragove Hladnog rata. Najviše se to osjeti u Drawsku Pomorskom, mjestu u čijoj se blizini nalazi najveći vojni poligon za NATO snage u Europi.

Mjesto je bilo glavna njemačka baza napada prije napada na Poljsku 1939. |

Prije nekoliko godina ondje su deseci tisuća vojnika sudjelovali u vježbi Defender-Europe 20, za koju se kaže da je bila najveća vojna vježba na kontinentu u posljednjih četvrt stoljeća. Šumski krajolik ispresijecan jezerima poslužio je kao prirodni zaklon za simulaciju velikih manevara.

Ako iz Drawska krenete još sat vremena prema istoku, šuma postaje sve gušća i tiša – i naposljetku vas dovodi do nekada zabranjene zone: Borne Sulinowa. Prije raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, ovamo se moglo doći samo sa specijalnom propusnicom, takozvanim „пропуском“. Svi ostali su se pravili da ne znaju da mjesto uopće postoji. 

Samo su Sovjeti imali pristup vojnoj bazi |

Bilo je zatvoreno, skriveno i najbolje ga je bilo – ne spominjati. U kompleksu Borne Sulinowo, na vrhuncu Hladnog rata, bilo je raspoređeno gotovo 12.000 sovjetskih vojnika. Bili su dio Sjeverne skupine snaga, stacionirane u Poljskoj u okviru Varšavskog pakta.

- Ovo je bilo golemo gradilište za vojsku i vojnu infrastrukturu - rekao je za  CNN Wiesław Bartoszek, vlasnik lokalnog muzeja u ovom poljskom gradiću i dodao: Nakon 1945., kad su Sovjeti preuzeli područje, kompleks je postao dio vojnih planova Varšavskog pakta. Ovdje su se održavale velike vježbe koje su pripremale kopnene i zračne snage za moguću invaziju na Zapad. Postojao je samo jedan put koji je vodio prema kompleksu i jedna željeznička pruga koja je završavala u tom tajanstvenom garnizonu iza elektrificirane ograde. Stanovnici okolnih sela, priča se, bojali su se uopće spomenuti naziv Borne Sulinowo. No tajnovitost mjesta seže i u razdoblje prije Sovjeta.

Prije Drugog svjetskog rata, dok je ovo područje bilo dio Njemačke, grad je bio poznat pod imenom Gross Born i služio je kao vojna baza i vježbalište. Postoje fotografije Hitlerova posjeta iz 1938. godine.

Godine 1939. ovdje su bile stacionirane tenkovske postrojbe pod zapovjedništvom generala Heinza Guderiana. Upravo su iz Gross Borna krenule snage koje su sudjelovale u invaziji na Poljsku, što je bio uvod u globalni sukob. Kasnije je kompleks služio i kao logor za ratne zarobljenike. Većinu infrastrukture koju će kasnije koristiti Sovjeti izgradili su upravo Nijemci: vojarne za vojnike, željeznicu te golemi kompleks vojne bolnice. Danas taj kompleks stoji napušten, urušen i zarastao, kao enigma koja čeka posjetitelje željne istraživanja. Sigurnosne ograde i bodljikava žica nestale su odavno. Napušteni prostori otvoreni su svima koji žele lutati među drvećem i grmljem što raste oko kostura nekadašnjih zgrada.

Danas je Borne Sulinowo miran stambeni gradić. Nakon odlaska Sovjeta, nekadašnje vojarne pretvorene su u stambene zgrade. Željeznica je uklonjena, a njezin je nasip prenamijenjen u glavnu cestu. Ljudi su se ovamo doseljavali iz raznih dijelova Poljske jer su stanovi bili vrlo jeftini. Danas ovdje živi oko 5.000 stanovnika. Dio funkcionalnih zgrada tijekom godina je obnovljen i preuređen. Jedna sovjetska bolnica ostala je gotovo netaknuta i u međuvremenu je renovirana. Druga, zgrada u obliku slova H u središtu grada, pretvorena je u dom i rehabilitacijski centar za oboljele od multiple skleroze.

Ipak, tragovi prošlosti na svakom su koraku. U nekim objektima, poput nekadašnjeg raskošnog oficirskog doma, zub vremena učinio je svoje: zgrade propadaju i čekaju obnovu. Mramorni zidovi još uvijek svjedoče o nekadašnjem sjaju. Iako mjesto na prvi pogled djeluje kao mjesto koje je imalo svojih boljih dana, grad se želi privući investitore i turiste promovirajući se kao destinacija za one koji žele istražiti netaknutu prirodu – ali i dotaknuti komadić sovjetske povijesti. 

Silosi su danas relikti prošlosti |

Posebnu znatiželju bude priče o nuklearnim bojevim glavama koje su navodno bile skrivene u golemim silosima u okolici, u jednom od tri nuklearna skladišta izgrađena u zapadnoj Poljskoj. Sovjetski Savez godinama je otvoreno poricao da u Poljskoj drži nuklearne projektile, ali istražitelji koji su proučavali teren – kombinirajući arhivske, deklasificirane satelitske snimke i analize strukture objekata – uvjereni su u suprotno.

- Neki od tih silosa nalaze se u blizini Borne Sulinowa, u selu Brzeźnica-Kolonia - rekao jee Bartoszek.

Uostalom, za vrijeme komunizma, ovo je područje bilo jedno od najbolje čuvanih tajnih mjesta u Europi.
Danas su ti skladišni prostori zapušteni i devastirani. Masivne betonske konstrukcije, premda išarane grafitima, još su u zapanjujuće dobrom stanju, ali je unutrašnja oprema nestala. Skladišta duga oko 70 i visoka oko 10 metara zatrpana su slojem zemlje i obrasla trakom.

Još jedno nuklearno skladište, Podborsko, sjevernije od Borne Sulinowa, pretvoreno je u muzej posvećen vojnoj prisutnosti tijekom Hladnog rata. Bartoszek objašnjava da su te rakete bile zamišljene kao taktičko oružje, usmjereno prema gradovima poput Amsterdama i Pariza. Snaga bojevih glava navodno je varirala od 0,5 do čak 500 kilotona. Izgradnja silosa dovršena je 1969. godine, u potpunosti financirana sredstvima komunističke Poljske, prema sovjetskim planovima. Pristup je imala isključivo sovjetska vojska. Područje je bilo izuzeto iz poljske jurisdikcije. De facto, ovo je bio ruski teritorij.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza i kraja Varšavskog pakta, sve karte koje su detaljno prikazivale kompleks navodno su uništene. Grzegorza Kiarszysa, docent na Institutu za povijest i međunarodne odnose u Poljskoj i autora prve opsežne studije o tom kompleksu, uspio je rekonstruirati lokaciju silosa. Kiarszys se oslanjao na deklasificirane CIA-ine satelitske snimke, georadarske preglede terena i mjerenja moguće radijacije. Prema njegovim nalazima, kontaminacija nije otkrivena.