Gradnja hidroelektrana u BiH uništit će našu prirodu: ’Dolina Neretve bit će pustinja...’

Zlatna dolina Neretve uskoro će, kako stvari stoje, postati slana dolina Neretve. Gornji horizonti, hidroenergetski megaprojekt Elektroprivrede Republike Srpske, koji korijene vuče iz davne 1956. i Jugoslavije, svakim danom sve više prijeti stanovnicima istočne Hercegovine, doline Neretve, ali i stonskog područja.

Početkom godine u rad je puštena Hidroelektrana Ulog, a radovi na glavnom postrojenju projekta, Hidroelektrani Dabar, u punom su jeku.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:19

Gradnja hidroelektrana u BiH uništit će našu prirodu: ’Dolina Neretve bit će pustinja...’ | Video: 24sata/pixsell

- Projekt Gornji horizonti, koji uključuje i Hidroelektranu Dabar, prema mišljenju naših stručnjaka, može imati vrlo ozbiljan i dugoročno negativan utjecaj te predstavlja ozbiljnu prijetnju bioraznolikosti doline Neretve, jednog od ekološki najvrednijih područja u jugoistočnoj Europi. Stoga je Javna ustanova, u suradnji sa Županijom i nadležnim ministarstvom, davala očitovanja na projekt te su, u skladu s ESPOO konvencijom, od susjedne Bosne i Hercegovine tražena jamstva da štete neće biti, ali to do danas nismo dobili - rekla nam je Marijana Miljas Đuračić, ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.

Smanjen dotok slane vode

Iako se projekt fizički nalazi uzvodno na području susjedne Bosne i Hercegovine, njegov utjecaj se prenosi nizvodno na područje Republike Hrvatske kroz složeni sustav krških podzemnih i površinskih voda koje izravno hrane Neretvu i područje Malostonskog zaljeva.

- Projekt podrazumijeva akumuliranje i preusmjeravanje velikih količina vode, čime se mijenja prirodni hidrološki režim Neretve. Smanjen dotok slatke vode prema donjem toku Neretve dovodi do poremećaja sezonskih poplava i prirodnih ciklusa koji su ključni za očuvanje močvarnih staništa, mrijest riba i opstanak ribljeg fonda, kao i opstanak brojnih vodenih i močvarnih vrsta - istaknula je te dodala kako smanjeni dotok slatke vode dodatno potiče prodor morske vode u donji tok i deltu Neretve, uzrokujući zaslanjenje tla i slatkovodnih ekosustava.

- Bioraznolikost Neretve ima iznimnu nacionalnu, europsku i međunarodnu vrijednost, uključujući zaštićena područja, područja obuhvaćena ekološkom mrežom Natura 2000. te Ramsar područje Delta Neretve. Svako daljnje narušavanje prirodnog vodnog režima bez cjelovite, znanstveno utemeljene i prekogranične procjene utjecaja na okoliš predstavlja ozbiljan rizik za očuvanje ovog jedinstvenog riječnog sustava - objašnjava Miljas Đuračić.

Ako se projekt Gornji horizonti ostvari, neretvanske mandarine, lubenice, jabuke, jagode i ostale kulture bit će stvar prošlosti, a ozbiljnu prijetnju doživjet će i malostonske kamenice.

- Malostonski zaljev, jedno od najvažnijih područja uzgoja školjaka u Hrvatskoj i šire, posebno je osjetljiv na promjene u slatkovodnom dotoku. Smanjen dotok slatke vode i pojava vrulja, poremećaj saliniteta i kvalitete vode može imati razorne posljedice za uzgoj kamenica i dagnji, s izravnim utjecajem na egzistenciju lokalnih uzgajivača, povezanih djelatnosti poput turizma i ugostiteljstva te cjelokupnu ekonomiju ovoga područja - ističe Miljas Đuračić.

'Ovo je pitanje odgovornosti prema budućim generacijama'

Osim toga, projekt Gornji horizonti dovodi u pitanje temeljna ljudska prava.

- Pravo svakog čovjeka na pitku vodu priznato je na međunarodnoj razini putem Ujedinjenih naroda kao jedno od temeljnih ljudskih prava. Neretva je ljudima pružala pitku vodu, plodno tlo za obradu zemlje i obilje ribe, a to je omogućilo stalno naseljavanje i razvijanje naselja uz obale - govori Miljas Đuračić.

Zaštita vodnih resursa rijeke Neretve nije samo lokalno pitanje, već pitanje očuvanja prirode i odgovornosti prema budućim generacijama.

- Smatramo da je neprihvatljivo provoditi ovako velike hidroenergetske zahvate bez cjelovite, transparentne i prekogranične procjene utjecaja na okoliš i gospodarstvo - zaključila je Miljas Đuračić. S njom se slaže i akademik Muriz Spahić, koji je život posvetio geografiji i istraživanjima.

- Završeni i u rad pušten projekt HE Ulog već potvrđuje prve negativne efekte. Oni se prvenstveno odnose na samovoljnu promjenu režima rada elektrane, suprotno Projektu i Studiji utjecaja na okoliš, iz protočnog u vršni režim, pri kojem se iz akumulacije ispuštaju znatno veće količine vode od planirane protočnosti - objašnjava nam Spahić.

Kao posljedica ovakvog načina rada, u rujnu ove godine došlo je do masovnog pomora ribe u gornjem toku rijeke Neretve, neposredno nizvodno od HE Ulog.

'Bit će još gore ako se pusti HE Dabar'

- Iako su nadležne institucije negirale povezanost događaja s radom HE Ulog, naša istraživanja upućuju na to da je elektrana, suprotno pravilima iz okolišne dozvole, radila u hidropeaking režimu, pri čemu je ispuštana dubinska voda siromašna kisikom, a to je dovelo do masovnog gušenja vodenih organizama - tumači Spahić.

Istraživanja su provedena u suradnji s domaćim stručnjacima i hidrolozima iz Europske unije, koji su na licu mjesta izvršili mjerenja koncentracija rastvorenih plinova u vodi na različitim dubinama.

Već loša situacija postat će još gora kad se u rad pusti HE Dabar, jedan od ključnih centralnih objekata u okviru Gornjih horizonta, na čijoj gradnji užurbano rade Kinezi, a sve bi trebalo biti gotovo do kraja 2027. godine. Na opasnosti projekta već desetljećima upozorava Ana Musa, predsjednica Udruge Lijepa Naša za DNŽ i članica predsjedništva na nivou RH.

- Projekt Gornji horizonti započet je u SFRJ prije gotovo 70 godina, a u sklopu tog prvog dijela sagrađene su HE Trebinje I. i II, pumpna HE Čapljina i HE Plat. Nastavak ovoga projekta su Gornji horizonti, započeti u Republici Srpskoj od kompanije EFT, čije je sjedište u Velikoj Britaniji, a jedan od vlasnika je srbijanski biznismen Vuk Hamović, koji radi s Elektroprivredom Republike Srpske. Sad su, u završnici projekta, financijeri Kinezi, ali s gradnjom podzemnih tunela započeo je britanski investitor EFT kompanije Vuk Hamović - objašnjava nam Musa.

Ponosna je što je preko udruge Lijepa Naša, kao predsjednica pločanskog ogranka, prva u Hrvatskoj alarmirala javnost o megaprojektu Gornji horizonti još davne 2006. godine.

- To je pogubni hidroenergetski megaprojekt čijom će se konačnom realizacijom dvije milijarde kubika vode iz sliva Neretve prevoditi u sliv Trebišnjice i koji će dolinu Neretve, njezine pritoke Bunu, Bregavu i Bunicu te ušće Neretve pretvoriti u pustinju - govori nam crne, ali realne prognoze Musa.

Iako Međunarodne konvencije (Aarhuška konvencija, ESPOO konvencija) obvezuju BiH da u postupak procjene utjecaja na okoliš uključi i RH i njezine stanovnike, a ta obveza proizlazi i iz Zakona o zaštiti životne sredine Republike Srpske, od toga za sada nema ništa.

- ESPOO konvencija obvezuje strane ugovornice (RH i BiH) da poduzimaju sve pravne, administrativne ili druge mjere koje proistječu iz Konvencije u odnosu na predložene aktivnosti koje mogu izazvati značajne prekogranične štetne utjecaje u prekograničnom kontekstu. Osnovni cilj je spriječiti, smanjiti i ograničiti moguće značajne prekogranične štetne utjecaje uzrokovane predloženim projektom. A evidentno je da projekt Gornji horizonti već sad izaziva štetne utjecaje - govori Musa. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije RH uputilo je dopis Odboru za provedbu Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu, u kojemu se traži pokretanje i primjenjivanje mehanizama ESPOO konvencije.

Sud poništio gradnju za HE Dabar

Musa podsjeća kako je u studenome 2014. sud u Banjoj Luci odbacio prigovore vlasti iz Federacije BiH po kojima bi gradnja HE Dabar u sklopu projekta Gornji horizonti u istočnoj Hercegovini ugrozila rijeku Bunu i donji sliv Neretve, na što su upozorili i više udruga te stručna javnost. Deset godina poslije, u kolovozu 2024., Okružni sud u Banjoj Luci donio je presudu kojom se poništava dozvola za gradnju infrastrukturnih objekata HE Dabar.

- Unatoč svim argumentima i sudskoj zabrani, Republika Srpska nije odustala od projekta. Za koji i čiji interes se uništava život 35.000 stanovnika doline Neretve, ali i Stoca, Parka prirode Hutovo blato... - uznemireno se pita Musa.

Ni akademik Spahić nakon godina borbe više ne vidi rješenje.

- Dosadašnja iskustva pokazuju da u ambijentu u kojem nitko ne želi saslušati drugoga, u kojemu se svi ponašaju kao da posjeduju apsolutno znanje i u kojemu se politički položaj pogrešno poistovjećuje s intelektualnom nadmoći, ne postoji stvarna mogućnost da se štetni projekti pravovremeno zaustave. Prevladava uvjerenje da je sama činjenica obnašanja političke funkcije dokaz ispravnosti vlastitih odluka, a to u potpunosti isključuje stručni dijalog i kritičko preispitivanje - naglašava Spahić

'Hrvatska apsolutno nema kontrolu'

Aktivist za obranu Neretve, Ivica Puljan, također ne vidi rješenje problema.

- Malo što se više može učiniti da se spriječi katastrofa. Hidroelektrana Dabar će, uz postojećih šest milijardi kubika vode godišnje koji se već provode iz sliva doline Neretve u sliv Trebišnjice, oduzeti još oko dvije milijarde kubika vode. Značajno će oslabjeti dva najvažnija izvora na lijevoj obali Neretve, a to su izvori Bune i Bunice. Oni će nama vodu propuštati, ali ljeti, kad je manje padalina, kad je kriza, svu će tu vodu prebacivati sebi. Hrvatska apsolutno nema kontrolu nad tim što se događa uzvodno u Bosni i Hercegovini - govori Puljan te dodaje kako upravo počinje gradnja brane na Neretvi između Komina i Opuzena.

- Ta brana bi trebala spriječiti prodor slane vode, ali to neće riješiti problem. Ona bi imala svoju funkciju kad bi Neretvom dolazilo dovoljno vode koja će se zadržavati i s kojom će se natapati kanali i polja, ali to, nažalost, neće biti tako - zaključio je Puljan.