Bruno je izgubio bubreg zbog udarca na terenu. Javio se za 24sata i poručio: 'Vratit ću se!'

Da, dobro se sjećam svega što se dogodilo. Bio je neki prekršaj na 30-ak metara od našeg gola, uslijedio je ubačaj sa strane, ja sam izašao boksati loptu i sudario sam se sa suparničkim igračem. Sve je djelovalo normalno, takvih duela stvarno ima puno na svakoj utakmici, ali ovo je ispalo malo drugačije, priča nam Bruno Petrčić (22).

Golman zagrebačkog četvrtoligaša Ponikvi u utorak je teško nastradao u dvoboju protiv Kustošije u četvrtfinalu Kupa ZNS-a, koji je njegova momčad pobijedila 1-0. U sudaru s protivničkim kapetanom Petrom Šimunićem (31) Petrčiću se odmah rasprsnuo bubreg koji su mu doktori iste večeri morali izvaditi.

Foto: NK Ponikve

- Prvo sam pomislio kako je to bio normalan udarac, branio sam do kraja poluvremena, pa rekao treneru da neću više. Kad je završila utakmica, normalno sam se otuširao, a kako se sve počelo hladiti, tako me boljelo sve više. Nisam imao dojam da je nešto ozbiljno, ali sam rekao tati, jednom treneru i čovjeku od povjerenja Darku Čordašu kako ću otići u bolnicu sve pregledati za svaki slučaj - priča nam Petrčić, koji se s rasprsnutim bubregom sam odveo u bolnicu, pa nastavlja:

- Da, došao sam na hitnu, prijavio se i mirno čekao da me prozovu. Sve je trajalo nekih 10-ak minuta, onda sam objasnio liječnicima što se dogodilo, pitao ih imaju li što protiv bolova. U tim me trenucima počelo još jače boljeti. Dali su mi nešto protiv bolova, pa sam morao dati mokraću, a kako je tu bilo i krvi odmah su me primili. Odradio sam ultrazvuk, otišao na rendgen kako bi vidjeli da nije ništa i s rebrima, odradio magnet, pa odmah završio u sali na hitnoj operaciji.

Kako ste reagirali kad su vam doktori rekli kako vam se rasprsnuo bubreg?

- Iskreno, nisam baš o tome puno razmišljao, samo sam želio da me to prestane boljeti. Uopće nisam razmišljao o drugim stvarima. Srećom, operacija je dobro prošla, tijelo mi je dobro podnijelo sve, već sljedeći dan (srijeda) sam se dobro osjećao. I sad se osjećam dobro, samo me još malo boli taj rez kad se mičem. 

Jeste li vidjeli videoporuku podrške koju su vam poslali igrači Rudeša?

- Jesam, to me baš oraspoložilo. Bio sam kod njih na treninzima, poznajem dečke, hvala im od srca.

A je li vam se javio tko iz Kustošije?

- Da, jesu odmah. Taj dečko s kojim sam se sudario mi se prvi javio, u četvrtak me posjetio ovdje u bolnici Sveti Duh, popričali smo. Žao mu je, nije imao nikakve loše namjere, to je baš bio duel kakvih ima puno na svakoj nogometnoj utakmici.

Kako je reagirala vaša obitelj?

- Tata je OK, mama malo potresenija, ali najgore je baki. Čini mi se kako je ona to ipak najteže podnijela. Ali kažem joj da se ne brine, sve će biti dobro.

I do kad ćete biti u bolnici?

- Nisam siguran, mislim kako bih u ponedjeljak ili utorak već trebao doći doma. I onda slijedi oporavak. Vjerujte, dosta brzo ću se vratiti nogometu, u to ne sumnjam ni najmanje. Jasno, neću žuriti, ipak su ovo ozbiljne stvari, ali čim se potpuno oporavim vraćam se na treninge. Doktori mi još nisu rekli kad će se to dogoditi, ali nema straha. Budite sigurni, vratit ću se na teren, ne mogu ja bez nogometa - završio je optimistični Petrčić.