U 37 godina rada u australskom muzeju, samo dvaput su imali ovakav slučaj da se ne radi o kamenu, nego o nečemu gotovo neprocjenjivom za znanstvenu struku
KAKVA PRIČA
Godinama čuvao kamen misleći da je zlato. Onda je saznao da je još vrednije. Neprocjenjivo!
Čitanje članka:
3
min
Priča o Davidu Holeu zvuči poput scenarija za film, ali je stvarni dokaz da se najveća blaga ponekad kriju na najneočekivanijim mjestima. Godine 2015. ovaj je Australac, naoružan detektorom metala, pretraživao Regionalni park Maryborough u blizini Melbournea. Riječ je o području poznatom po nalazištima zlata, mjestu gdje je australska zlatna groznica dosegla svoj vrhunac u 19. stoljeću, piše Science Alert. Dok je hodao kroz žutu glinu, detektor je signalizirao prisutnost nečega neobičnog. Hole je iskopao tešku, crvenkastu stijenu koja je odudarala od okoline. Bio je uvjeren da je upravo pronašao golemi grumen zlata unutar kamena, s obzirom na povijest tog kraja. No, ono što je donio kući pokazalo se kao mnogo veća zagonetka, a godinama kasnije i kao senzacionalno znanstveno otkriće.
Neuništiva stijena koja je prkosila svim alatima
Uvjeren da se unutar crvenkaste kore krije plemeniti metal, Hole je poduzeo sve moguće mjere kako bi otvorio svoj pronalazak. Njegovi pokušaji postali su gotovo komični u svojoj upornosti. Koristio je pilu za kamen, kutnu brusilicu, bušilicu, pa čak i kiselinu kako bi nagrizao površinu.
Ništa nije djelovalo. Stijena je ostala netaknuta. U posljednjem očajničkom pokušaju, Hole je uzeo malj, ali ni on nije uspio napraviti niti pukotinu. Razlog njegove borbe s "neuništivim" kamenom bio je jednostavan, iako njemu tada nepoznat – ono što je pokušavao razbiti nije bio grumen zlata, već iznimno gust i čvrst objekt koji je preživio pakleni prolazak kroz Zemljinu atmosferu.
Tek godinama kasnije, zaintrigiran činjenicom da stijenu ne može otvoriti, odlučio ju je odnijeti stručnjacima. Odnio je grumen u Muzej Melbourne na identifikaciju, nadajući se da će mu oni potvrditi sumnje o zlatu.
Putovanje do muzeja i veliko otkriće
Dermot Henry, geolog iz Muzeja Melbourne, susreo se s bezbroj ljudi koji su donosili kamenje vjerujući da su pronašli meteorite ili rijetke minerale.
- Gledao sam mnogo stijena za koje su ljudi mislili da su meteoriti - rekao je Henry za lokalne medije.
Zapravo, tijekom 37 godina rada u muzeju i pregleda tisuća uzoraka, Henry je potvrdio da su se samo dva donijeta "kamena" pokazala pravim meteoritima. Ovo je bio jedan od ta dva. Čim su geolozi ugledali stijenu, znali su da je riječ o nečem posebnom.
- Imao je taj skulpturirani, udubljeni izgled. To nastaje kada prolaze kroz atmosferu; tope se izvana, a atmosfera ih oblikuje - objasnio je Henry.
Drugi geolog iz istog muzeja, Bill Birch, istaknuo je još jednu ključnu karakteristiku koja je zbunjivala Holea.
- Ako vidite ovakvu stijenu na Zemlji i podignete je, ne bi trebala biti toliko teška - pojasnio je Birch.
Istraživači su objavili znanstveni rad u kojem su opisali meteorit star 4,6 milijardi godina, nazvavši ga Maryborough prema gradu u čijoj je blizini pronađen. Težak je impresivnih 17 kilograma, a nakon što su dijamantnom pilom uspjeli odrezati mali komadić, otkrili su da njegov sastav ima visok postotak željeza, što ga svrstava u H5 obične hondrite.
Vremenska kapsula stara 4,6 milijardi godina
Kada se zaviri u unutrašnjost ovog svemirskog putnika, mogu se vidjeti sitne kristalizirane kapljice metalnih minerala, poznate kao hondrule. Ovi mikroskopski detalji su ono što znanstvenicima pruža uvid u daleku prošlost.
- Meteoriti pružaju najjeftiniji oblik istraživanja svemira. Oni nas vraćaju u prošlost, pružajući tragove o starosti, formiranju i kemiji našeg Sunčevog sustava, uključujući i Zemlju - rekao je Henry.
Znanstvenici objašnjavaju da neki meteoriti pružaju pogled u duboku unutrašnjost našeg planeta, dok drugi sadrže "zvjezdanu prašinu" stariju čak i od našeg Sunčevog sustava.
Takvi uzorci pokazuju kako se zvijezde formiraju i evoluiraju stvarajući elemente periodnog sustava. Neki rijetki meteoriti čak sadrže organske molekule poput aminokiselina, koje se smatraju građevnim blokovima života.
Iako istraživači još ne znaju točno odakle je meteorit došao i koliko je dugo bio na Zemlji, imaju prilično jasne pretpostavke. Naš Sunčev sustav nekada je bio rotirajuća hrpa prašine i hondritnih stijena. Gravitacija je s vremenom povukla mnogo tog materijala u planete, ali ostaci su uglavnom završili u golemom asteroidnom pojasu.
- Ovaj konkretni meteorit najvjerojatnije dolazi iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera, a odatle su ga izgurali neki asteroidi koji su se sudarili, da bi jednog dana udario u Zemlju - dodao je Henry.
Datiranje ugljikom sugerira da je meteorit na Zemlji između 100 i 1000 godina. Zanimljivo je da postoji niz zabilježenih viđenja meteora između 1889. i 1951. godine koja bi mogla odgovarati njegovom dolasku na naš planet.
Rjeđe od zlata
Istraživači tvrde da je meteorit Maryborough mnogo rjeđi od zlata, što ga čini daleko vrjednijim za znanost, a potencijalno i financijski. To je jedan od samo 17 meteorita ikada zabilježenih u australskoj državi Victoriji i druga je najveća hondritna masa, nakon golemog primjerka od 55 kilograma identificiranog 2003. godine.
- Ovo je tek 17. meteorit pronađen u Victoriji, dok je pronađeno na tisuće grumena zlata - istaknuo je Henry.
Gledajući slijed događaja, činjenica da je uopće otkriven može se smatrati astronomskom slučajnošću. David Hole možda nije pronašao zlato koje je tražio, ali je pronašao nešto što novac teško može kupiti – komadić povijesti svemira.
Iako se financijska vrijednost ovakvih rijetkih meteorita na kolekcionarskom tržištu može kretati u iznosima od stotina tisuća pa do milijuna eura, njegova znanstvena vrijednost je nemjerljiva.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
