MRAČNA FASCINACIJA
FOTO Okultizam kroz stoljeća: Mračni rituali, tajne seanse, prizivanje mrtvih i nacizam...
Fascinacija okultnim nije bila rezervirana samo za usamljene 'čarobnjake'. Kroz povijest, mnoge utjecajne ličnosti i vođe koketirale su s mračnim 'vještinama', vjerujući da im one mogu donijeti moć i osigurati pobjedu.
U srži fascinacije okultnim leži iskonska ljudska želja za spoznajom nevidljivog svijeta i razumijevanjem njegova navodnog utjecaja na našu sudbinu. Ljudi se ovim praksama okreću iz različitih razloga: puke znatiželje, potrage za moći, brige za budućnost ili nade za iscjeljenjem.
Okultno, tajanstveno i neobjašnjivo oduvijek je golicalo ljudsku maštu, predstavljajući privlačnost onoga što navodno leži izvan granica svakodnevnog iskustva i racionalnog shvaćanja.
Okultizam, pojam izveden iz latinske riječi occultus što znači "skriven" ili "tajan", obuhvaća širok spektar vjerovanja i praksi čiji sljedbenici tvrde da mogu otključati skriveno znanje i ovladati nadnaravnim silama.
Za one koji ga prakticiraju, to je putovanje u sjene i potraga za duhovnom stvarnošću izvan dosega osjetila, često isprepleteno s drevnim filozofijama poput hermetizma, gnosticizma i kabale.
U srži fascinacije okultnim leži iskonska ljudska želja za spoznajom nevidljivog svijeta i razumijevanjem njegova navodnog utjecaja na našu sudbinu. Ljudi se ovim praksama okreću iz različitih razloga: puke znatiželje, potrage za moći, brige za budućnost ili nade za iscjeljenjem.
Međutim, unatoč grandioznim tvrdnjama, ne postoji nijedan znanstveni ili opipljivi dokaz koji bi potvrdio postojanje nadnaravnih sila ili uspješnost okultnih praksi. Stoga kritički pristup nalaže da se ti putevi promatraju isključivo kao fenomeni ljudskog duha i kulture, a ne kao dokazane staze prema nadnaravnom.
Jedna od najintrigantnijih i najozloglašenijih praksi je pokušaj komunikacije s preminulima. Ta se težnja manifestira kroz dva glavna oblika...
Nekromancija je drevna magijska praksa koja uključuje prizivanje duhova mrtvih, ne samo radi komunikacije, već prvenstveno radi proricanja budućnosti i otkrivanja tajni. Najstariji književni zapis o nekromanciji nalazi se u Homerovoj "Odiseji", gdje Odisej, po uputama čarobnice Kirke, putuje u podzemni svijet kako bi prizvao duh proroka Tiresije.
Rituali nekromancije bili su složeni i često groteskni. Izvodili su se noću, na mjestima poput groblja, uz vatrene jame i magične krugove iscrtane radi zaštite. Nekromant bi recitirao zazive i prinosio žrtve, najčešće krv životinja, kako bi privukao duhove i natjerao ih da govore.
Ponekad su se okruživali morbidnim predmetima, nosili odjeću pokojnika ili konzumirali hranu koja simbolizira smrt, poput beskvasnog crnog kruha. Vjerovalo se da su duhovi nedavno preminulih najpodobniji za prizivanje jer su njihova sjećanja i spoznaje još uvijek "svježi".
Dok je nekromancija bila usmjerena na stjecanje moći, spiritizam se pojavio u 19. stoljeću kao organizirani pokušaj uspostave komunikacije s dušama umrlih, često radi utjehe ožalošćenih. Spiritističke seanse, koje obično vodi medij, odvijaju se u zamračenim prostorijama gdje se sudionici drže za ruke, vjerujući da tako stvaraju energetski krug. Duhovi se, tvrde praktikanti, koji za to nemaju dokaze, manifestiraju kroz medija, pomicanjem predmeta, kucanjem ili korištenjem alata poput Ouija ploče.
Sve velike kršćanske denominacije, uključujući Katoličku i Pravoslavnu Crkvu te protestantske zajednice, najoštrije osuđuju spiritizam i sve oblike prizivanja duhova. Smatraju se teškim grijehom protiv prve božje zapovijedi, jer predstavljaju pokušaj zaobilaženja boga
Fascinacija okultnim nije bila rezervirana samo za usamljene 'čarobnjake'. Kroz povijest, mnoge utjecajne ličnosti i vođe koketirale su s mračnim vještinama, vjerujući da im one mogu donijeti moć i osigurati pobjedu.
Iako se nacistički režim prvenstveno oslanjao na brutalnu silu, propagandu i političku manipulaciju, određeni elementi unutar njega pokazivali su fascinaciju okultnim i ezoteričnim idejama. Heinrich Himmler, vođa SS-a, bio je posebno zainteresiran za misticizam, uključujući ariosofiju – pseudoznanstvenu ideologiju koja je promicala germansku nadmoć i drevne nordijske mitove. Himmler je dvorac Wewelsburg preuredio u ceremonijalno središte SS-a, gdje su se, prema povijesnim izvorima, održavali rituali inspirirani germanskim poganstvom i misticizmom.
Također je podržavao ekspedicije u potrazi za mističnim artefaktima, poput Svetog grala, vjerujući da bi mogli ojačati nacističku ideologiju. Tajno društvo Thule, koje je djelovalo prije uspona nacizma, imalo je određeni utjecaj na rane nacističke krugove, promičući ideje o germanskoj superiornosti i mitskom "arijskom" podrijetlu. Ipak, tvrdnje o izravnoj povezanosti Adolfa Hitlera s okultnim praksama ili Thule društvom često su pretjerane; Hitler je više cijenio praktičnu moć i ismijavao pretjerani misticizam. Fascinacija okultnim unutar nacizma stoga se uglavnom ograničavala na Himmlera i njegov krug, služeći kao dio šire ideološke i propagandne strategije, a ne kao temelj režima
Trajna privlačnost okultnog proizlazi iz dubokih ljudskih potreba: želje za odgovorima na vječna pitanja o životu i smrti, potrage za smislom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću. Obećanje skrivenog znanja i tajnih moći djeluje kao snažan mamac. Od navodnih šapata na spiritističkim seansama do složenih simbola u tarot kartama, ove prakse svjedoče o neprestanim ljudskim pokušajima da se zaviri iza vela stvarnosti.
Iako obećanje skrivenog znanja djeluje kao snažan mamac, važno je naglasiti da za tvrdnje okultista ne postoje nikakvi dokazi. Ove prakse ne predstavljaju dokazane putove u 'onostrano', već su složeni psihološki i kulturni fenomeni.
Koji nekima ostaju privlačni..
