POGLEDAJTE ČUDESAN SVIJET
FOTO Ohladite se uz predivne prizore iz pulskog akvarija
Postoji pune 24 godine. U njemu, na preko 350.000 kubika vode, gdje u brojnim bazenima živi preko 250 raznih morskih stvorenja. Pulski Aquarium, mjesto gdje svaki zaljubljenik u more, morska stvorenja, ali i ona koja žive u slatkovodnim vodama može s divljenjem promatrati svaki njihov pokret. Morski psi, ugrožene kornjače glavate želve, kajmani, krvoločne pirane, meduze, ugrožene školjke periske... samo su mali dio stalnog postava tog najpoznatijeg akvarija u državi.
Sva ta stvorenja trebaju stalnu skrb, adekvatan životni prostor, strogu prehranu i brigu, a o tome brine 51 zaposlenik i nekoliko studenata te praktikanata. I svaki od njih ima svoje zadatke. Čim se kroči u najveći akvarij u Hrvatskoj, smješten u 130 godina starim austro-ugarskim fortifikacijama, utvrdi Verudela, ulazi se u novi, mistični morski svijet.
Sva ta stvorenja trebaju stalnu skrb, adekvatan životni prostor, strogu prehranu i brigu, a o tome brine 51 zaposlenik i nekoliko studenata te praktikanata. I svaki od njih ima svoje zadatke. Čim se kroči u najveći akvarij u Hrvatskoj, smješten u 130 godina starim austro-ugarskim fortifikacijama, utvrdi Verudela, ulazi se u novi, mistični morski svijet.
Ali nije samo morski, jadranski i mediteranski, već i morski tropski, slatkovodni tropski...U ogromnom bazenu dočekat će vas najprije, većini najatraktivniji, morski psi. Posjetitelji mogu gledati i kako ih djelatnici hrane dok oni nestrpljivo kruže u bazenu, kao da znaju da slijedi obilan obrok.
U bazenu od 120.000 litara ima više vrsta morskih pasa koji u prirodi bez problema mogu napasti čovjeka. Crnovrhi grebenski morski pas, bjelovrhi grebenski,a tu je i manje “proždrljivi” bamboo shark. U prirodi te vrste inače ne žive u “simbiozi” i na jednom staništu kao u tom golemom akvariju. To su sve tropske vrste morskih pasa koji ne mogu živjeti na temperaturi manjoj od 18 stupnjeva Celzijevih jer, ako je tako duže vrijeme, uginu. “Najopasniji je bjelovrhi morski pas. Oni su više noćne životinje.
Da se slučajno stavi neka “kriva” životinja u akvarij, oni bi ih odmah napali. Znaju napraviti poprilično nereda. Crnovrhi pak u prirodi napadaju u skupinama i čak znaju iskakati iz vode prilikom napada”objasnila je djelatnica Karin Gobić. Hrane ih ponedjeljkom, srijedom i petkom. I svu hranu dobiju doslovce na pladnju, pažljivo vaganu i biranu.
Puno “krvoločnije” hranu proždiru pirane. Njima zubi rastu cijeli život, a u Puli ih je mnoštvo. Ima i onih najkrvoločnijih. To su crveno-trbušne pirane. Imaju zagriz sličan jako naoštrenim škarama. Upravo ta vrsta stekla je reputaciju najkrvoločnijih posebno nakon holivudskog filma “Pirane” iz 1976. godine. Osim jakih zuba mogu se pohvaliti i jakom čeljusti i napadaju u jatima.u Aquariumu jedu piletinu. Čim je komad mesa spušten u bazen, krvoločno su počele trgati komade. I sve je nestalo u trenu.
A za takvo ponašanje postoji i objašnjenje. “One moraju jesti doslovce trgajući meso koje gutaju, ali se brzo maknu kako bi sljedeći došao na red. Mora cijelo jato jesti. I onda se ponovno vraćaju po još. To krvoločno trganje je njihov način kako da brzo pojedu i dopuste drugima da dođu do hrane”kazali su djelatnici. Gladne pirane u prirodi inače primjenjuju maničnu strategiju lova poznatu kao “hranidbeno ludilo”, pa u tom “ludilu” crveno-trbušne pirane mogu pojesti plin veći od njih u samo par minuta.
Kajmanima, kojih je nekoliko, također su dani komadi piletine. I to na štapu. Na kraju štapa je bio je “plijen” i kajman čim ga je detektirao, ugrabio ga je i u sekundi halapljivo progutao. Osim piletine obožavaju pastrve ali ipak najviše vole goveđe srce. Kajmane se hrani jednom,dvaput tjedno, a osim dva velika, u Puli raste i sedam manjih.
Odvojeni su da ne bi bilo slučajnih ozljeda. Oni doslovce proždiru plijen, a od većih životinja kajmani nakon ugriza izvode rotacijski pokret poznat kao “smrtonosni okret” kako bi onesposobili i raskomadali plijen. Velikim koracima Aquarium kreće naprijed kada je riječ o uzgoju meduza ali i ostalih organizama. Uz pokušaj uzgoja periski, najugroženije školjke kojoj prijeti izumiranje, krenulo se i u uzgoj i meduza i ostalih organizama. Tako je otvoren i novi laboratorij, molekularni i biološki i novouređeni odjel za uzgoj fito i zooplanktona, među kojima je i laboratorij za uzgoj meduza.
Klara Mičić iz Aquariuma kazala je da se pionirski počelo s uzgojem meduza još 2008.godine, ali u tom trenutku nisu previše znali o tome. “Meduze je potrebno “šokirati” određenim čimbenicima, kao primjerice imitacijom različitih uvjeta u prirodi poput različite temperature i saliniteta. To smo kroz određeno razdoblje naučili na meduzi “Uhatom klobuku” rekla je Mičić. Pokušali su potom uzgojiti i neke tropske vrste meduza i to uspješno, a upravo su one izložene u jednom od postava bogate izložbe tog morskog svijeta.
U Puli su stručnjaci otvorili laboratorij upravo za uzgoj meduza. I poneka“greška” koja se pritom dogodila zapravo je bila pun pogodak za bolji razvoj meduza. “Klima u jednom trenutku nije dovoljno dobro radila. Hladila je umjesto da grije. Zato su nespolni oblici žarnjaka, polipi zbog toga mislili da je apokalipsa u prirodi i napravili su oko stotinjak meduza,radi produljenja vrste. Sad su to bebe i ne trebaju puno, ali će im ubuduće trebati više mjesta”rekla je djelatnica Klara Mičić kojoj su meduze i njihov život velika strast. Za sada su ti stručnjaci uspjeli uzgojiti petnaestak vrsta meduza.
Među njima su i “ Morska pluća” te nekoliko vrsta “Uhatih klobuka”. Meduze su slobodno plivajući žarnjaci radijalno simetrična tijela u obliku, klobuka,zvona,kišobrana ili rjeđe diska. One su spolni oblici nespolnih bentonskih polipa. Tijelo se sastoji od želatinaste tvari s velikim postotkom vode. U svakoj žarnici nalazi se mjehurić pun otrova i tanka savijena cjevčica.
Na podržaje se iz žarnice ispruži cjevčica kroz koju se izbacuje otrov na plijen ili napadača. Od nekoliko vrsta meduza koje se nalaze u pulskom postavu posjetiteljima “za oko” uvijek zapnu “morske koprive”. Imaju jako duge krakove koji u moru pri dodiru mogu jako opeći. Svakako treba napomenuti da požrtvovni djelatnici koji vrlo često ostaju i nakon svog radnog vremena, puno pažnje posvećuju periskama, školjki kojoj prijeti izumiranje. Uz pronalaženje rijetkih živih juvenilnih periski, tim postavlja novi standard u uzgoju plemenite periske. Pulski znanstvenici iz venecijanske lagune vratili su se sa deset odraslih i jednom juvenilnom periskom nazvanom “Alice”.
Svaka od njih već je smještena u zasebni bazen sa 500 litara vode. Prati se njihovo stanje, i nastoji održati na životu što više njih. U Aquariju je i započeo važan eksperiment s plemenitom periskom, školjkom koja nestaje. Uz dopuštenje Talijanske vlade periske su izvađene iz mora i dopremljene u kontroliranim uvjetima u Pulu, s ciljem pokušaja mrijesta, u nadi da će znanstvenici uspjeti zatvoriti životni ciklus te ugrožene vrste. Uzgoj periske još nikome nje uspio iako su Španjolci pokušavali i pokušavaju i dalje.
“Znamo da je kod Omiša jedna periska koja je otporna na bakteriju zbog koje se općenito dogodio pomor. Nekoliko ih ima na Cresu, kod Vrsara ih je desetak živih. Drugdje ih prema sadašnjim saznanjima više nema”, kažu pulski znanstvenici. U Aquariju je trenutno tridesetak juvenilnih jedinki. Ali na žalost pokazalo se da su neke zaražene.
Pokazala je to analiza odumrlih jedinki. Neke su bile pozitivne na bakteriju.”Četiri institucije na Mediteranu, uključujući nas nastoje održati juvenilne periske na životu. Nikome nije za sada pošlo za rukom razmnožiti perisku, ali mi ćemo pokušati i nadamo se uspjehu”optimistično je rekla Milena Mičić. Poznato je da je plemenita periska kao i neki drugi školjkaši dvospolac (tzv.sukcesivni hermafrodit), a da bi spriječila samooplodnju, muške i ženske spolne stanice se ne proizvode istovremeno.
Spolno sazrijeva oko druge godine života, a mrijest u prirodi započinje podizanjem temperature vode, najčešće koncem proljeća. Vrhunac mrijesta je ljeti, a oplodnja je vanjska. Periske izumiru, to je evidentno. Može li ih se spasiti? “ U Španjolskoj u dvije lagune postoji oko 3000 periski.
U Turskoj i Grčkoj na žalost periski nema. Francuska laguna ima oko 10.000 periski. U Italiji, u venecijanskoj laguni procjena je da ih je još oko 10.000 ostalo, a kod nas imamo jako malo”rekla je Mičić nezavidan podatak.Još 2016. godine u Španjolskoj je započeo pomor periski.
Teško je itko mogao vjerovati do kojih katastrofalnih razmjera će to dovesti. Populacija plemenite periske u pojedinim dijelovima Mediterana ubrzano je počela izumirati zbog,ponajprije parazitske bolesti koju uzrokuju praživotinje iz roda Haplosporidia. Svakako treba spomenuti perisku “Moranu” koja je oko već 2,5 godine živa i zdrava u Aquariju. Raste i razvija se. Opstala je i to budi veliku nadu.Uz tropski morski postav, šaroliko morsko društvo čini postav Amazone,Sjevernog mora ali i pustinje.
