VJERUJETE LI U VANZEMALJCE?
FOTO Astrofizičar NASA-e ima novu teoriju o vanzemaljcima: Evo zašto nije došlo do kontakta
Ako u stotinama milijardi galaksija postoji inteligentni život, zašto nismo primili nikakav znak? Ta zagonetka, poznata kao Fermijev paradoks, potaknula je bezbroj teorija, od onih znanstveno utemeljenih do najluđih spekulacija iz znanstvene fantastike. Nova hipoteza astrofizičara iz NASA-e nudi odgovor koji je istovremeno revolucionaran i pomalo razočaravajući: možda vanzemaljci postoje, ali su nam tehnološki sličniji nego što mislimo, i jednostavno su... izgubili interes.
No, nova hipoteza astrofizičara iz NASA-e nudi odgovor koji je istovremeno revolucionaran i pomalo razočaravajući: možda vanzemaljci postoje, ali su nam tehnološki sličniji nego što mislimo, i jednostavno su... izgubili interes.
Ako u stotinama milijardi galaksija postoji inteligentni život, zašto nismo primili nikakav znak? Ta zagonetka, poznata kao Fermijev paradoks, potaknula je bezbroj teorija, od onih znanstveno utemeljenih do najluđih spekulacija iz znanstvene fantastike.
No, nova hipoteza astrofizičara iz NASA-e nudi odgovor koji je istovremeno revolucionaran i pomalo razočaravajući: možda vanzemaljci postoje, ali su nam tehnološki sličniji nego što mislimo, i jednostavno su... izgubili interes.
"Radikalna običnost" - Svemir je manje uzbudljiv nego što se nadamo. Dr. Robin Corbet, viši znanstveni istraživač na Sveučilištu Maryland, koji radi u NASA-inom Goddard Space Flight Centru, predložio je koncept koji naziva "radikalnom običnošću". Ova teorija odbacuje popularne predodžbe o izvanzemaljskim civilizacijama koje posjeduju gotovo božanske moći, putuju brže od svjetlosti ili grade megastrukture oko zvijezda.
Umjesto toga, Corbet predlaže Mliječnu stazu u kojoj postoji skroman broj civilizacija čija tehnologija nije drastično naprednija od naše."Ideja je da su napredniji, ali ne puno napredniji. To je kao da imate iPhone 42 umjesto iPhonea 17", slikovito je objasnio Corbet.
Njegova hipoteza sugerira da te civilizacije vjerojatno nisu ovladale novim zakonima fizike, ne koriste energiju crnih rupa niti putuju kroz crvotočine. Dosegnule su možda tehnološki plato koji je tek malo iznad našeg, što, tvrdi autor, može objasniti zašto ne vidimo njihove "tehnološke potpise" na nebu.
Praktični razlozi za "veliku tišinu". Ako je Corbetova teorija točna, ona nudi logično objašnjenje zašto je svemir naizgled tih. Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom usmjerena je na detekciju signala poput snažnih laserskih odašiljača, robotskih sondi koje putuju galaksijom ili golemih svemirskih konstrukcija. Prema principu "radikalne običnosti", takvi pothvati jednostavno nisu praktični.
Ograničeni resursi i motivacija: Slanje snažnog signala kroz svemir zahtijeva ogromnu količinu energije, a održavanje takvog odašiljača milijunima godina bilo bi gotovo nemoguće. Čak i da postoje pa pošalju signal, odgovor bi mogli čekati stotinama tisuća ili milijunima godina. Nakon što su istražili svoje svemirsko susjedstvo i otkrili da je uglavnom prazno ili nezanimljivo, možda su, govorimo hipotetski, zaključili da se daljnje istraživanje jednostavno ne isplati.
Zemlja nije posebna: U galaksiji s potencijalno tisućama planeta na kojima se mogao razviti život, Zemlja vjerojatno nije ništa posebno. Za civilizaciju koja je već istražila desetke ili stotine sličnih svjetova, naš planet ne bi predstavljao prioritet za posjet ili kontakt, smatraju neki stručnjaci.
Fizikalna ograničenja: Bez tehnologije za putovanje brže od svjetlosti, međuzvjezdana putovanja ostaju iznimno spora i skupa, baš kao i za nas. To znači da je kolonizacija galaksije ili čak slanje sondi u daleke kutke Mliječne staze pothvat koji većina civilizacija vjerojatno nikada neće poduzeti, sugeriraju autori...
Manje zastrašujuć, ali i manje uzbudljiv svemir. Corbetova hipoteza suprotstavlja se egzotičnijim rješenjima Fermijevog paradoksa popu Teorije poput "hipoteze zoološkog vrta" (vanzemaljci nas promatraju, ali se ne miješaju) ili "hipoteze mračne šume" (civilizacije se skrivaju u strahu od naprednijih grabežljivaca) odjednom postaju nepotrebne.
Pisac znanstvene fantastike Arthur C. Clarke slavno je rekao: "Postoje dvije mogućnosti: ili smo sami u svemiru, ili nismo. Obje su podjednako zastrašujuće."
Corbetov rad, koji se može sažeti kao "Manje zastrašujuć svemir?", sugerira da istina leži negdje između, u svemiru koji je običniji i stoga manje opasan.
No, ne slažu se svi s ovim "običnim" objašnjenjem. Profesor Michael Garrett, direktor Jodrell Bank Centre for Astrophysics, iako pozdravlja svježu perspektivu, smatra da ona "projicira vrlo ljudsku apatiju na ostatak svemira".
"Teško mi je povjerovati da bi sav inteligentni život bio tako uniformno dosadan", izjavio je Garrett.
Njegova alternativna teorija je da post-biološke civilizacije napreduju tako brzo da postaju nevidljive našim metodama detekcije.
Što ako ih ipak pronađemo? Čak i ako je Corbetova teorija točna, to ne znači da smo potpuno sami. On smatra da postoji "razumna šansa" za kontakt, ali upozorava da bi nas ishod mogao "pomalo razočarati".
Otkriće civilizacije koja je tek marginalno naprednija od naše ne bi donijelo tehnološku revoluciju niti odgovore na najveća pitanja postojanja.
Samo bi potvrdilo da je život u svemiru vjerojatno česta, ali i prilično obična pojava.
A što vi mislite? Jesmo li sami u svemiru?
Postoje li vanzemaljci? Jesu li nas već posjetili? Promatraju li nas?
Hoćemo li otkriti istinu o vanzemaljcima za naših života?
Vjera u vanzemaljski život raste s medijskim senzacijama o NLO-ovima i svemirskim istraživanjima, no znanstvenici poput NASA-e ističu: dokaza nema.
Barem zasad...
